Pomirenje tamjanom · Apologetizam by Sam Shamoun

Još dokaza o posredovanju svetitelja

Premudrosti Solomonove govore o događajima Izlaska, kada je Bog poslao svoju svemoćnu Reč sa nebeskog prestola da pogubi prvence Egipćana.(1) Upravo u tom kontekstu pisac pominje kako je Aron prinosio molitve zajedno sa tamjanom, koji je izvršio pomirenje za grehe naroda:

„Oni koji ni u šta ne vjerovahu zbog čarobnjaštva, zbog pogibije prvorođenčadi priznaše da je narod – sin Božiji. Jer dok je tiho ćutanje vladalo svime i noć hitro stigla do svoje sredine Svesilna Tvoja riječ sa nebesa od carstvenih prijestola, munjeviti ratnik, usred propale zemlje siđe mač oštri, nelicemjernu Tvoju naredbu, noseći, I stavši, ispuni sve smrću, pri tom se i neba doticala i po zemlji hodila. Tada iznenada priviđenja snena ljuto ih smutiše, a strahovi neočekivani napadoše, Pa bacan jedan ovdje, drugi ondje, polumrtav otkrivao je uzrok zbog koga je umirao; To su im nagovještavali snovi koji ih smutiše, da ne bi poginuli ne znajući zbog čega zlo stradaju.“

„A dotaklo se i pravednih iskušenje smrti, i pomor mnoštva naroda bi u pustinji. No ne potraja gnjev dugo: Jer pohita muž neporočan da ih odbrani donijevši samog služenja oružje – molitvu i tamjana umilostivljenje;“(exilasmon) „oduprije se gnjevu i zaustavi nevolju pokazavši da je Tvoj sluga; A pobijedi gnjevljivost ne snagom tjelesnom, ni dejstvom oružja, nego riječju pokori mučitelja sjetivši se zakletvi i zavjeta Otaca. Pošto stade među mnoštvo već popadalih mrtvih jednih preko drugih, prekide gnjev i odlučno krenu putem ka živima. Jer na njegovoj dugoj haljini bješe sav svijet, i slava Otaca urezana na draguljima od četiri reda, i veličanstvo Tvoje na zlatnom vijencu glave njegove. Pred ovim ustuknu pogubitelj, i od toga se uplaši; a za to bi dovoljno samo iskustvo gnjeva.“ Premudrosti Solomonove 18:13-25, New Revised Standard Version Updated Edition (NRSVUE)

Evo još jednog prevoda relevantnog odeljka:

„Jer pohita muž neporočan“[g] „da ih odbrani donijevši samog služenja oružje – molitvu i tamjana umilostivljenje;“ (exilasmon) „oduprije se gnjevu i zaustavi nevolju pokazavši da je Tvoj sluga; A pobijedi gnjevljivost ne snagom tjelesnom, ni dejstvom oružja, nego riječju pokori mučitelja“[h] „sjetivši se zakletvi i zavjeta Otaca.“

g. 18:21 Neporočni čovek: Aron, koji postupa u skladu sa svojom službom prvosveštenika i posrednika (up. Brojevi 17:9–15; Izlazak 28:15–21, 31–38).

h. 18:22 Pogubitelj: anđeo uništitelj; up. st. 25. New American Bible Revised Edition (NABRE; isticanje moje)

Zapazimo da tekst izričito kaže kako je upravo taj Aronov čin umilostivio Uništitelja/Osvetnika/Pogubitelja i sprečio ga da pobije Izrailjce — a on je očigledno Reč Božija koja je malopre pomenuta.(1)

Ono što ovo čini toliko zanimljivim jeste način na koji se to odnosi na posredovanje svetitelja i kako ga potvrđuje.

Reč koja se prevodi kao „umilostivljenje“ jeste termin koji označava pomirenje, okajanje i slično:

ἘΞΙΛΑΣΜΟΝ, ἐξιλασμον

EXILASMON, exilasmon

Zvuči kao: ex-ee-LAS-mon

Prevodi: umilostivljenje, čin umilostivljenja, pomirenje, čin pomirenja, okajanje, čin okajanja

Od korena: ΕΞΙΛΑΣΜΟΣ

Vrsta reči: imenica

Objašnjenje: Ova reč označava čin ili sredstvo umilostivljenja ili nadoknade, naročito u religijskom kontekstu, radi pomirenja sa božanstvom. Ona označava uklanjanje krivice ili zadovoljenje božanske pravde putem prinosa ili žrtve.

Oblik: jednina, akuzativ, muški rod

Stronov broj: G2434 (Pretraga na BibleHub-u) (ἘΞΙΛΑΣΜΟΝ | Konkordanca (Beta))

Ovaj isti izraz upotrebljava se čak i u grčkim verzijama hebrejske Biblije za pomirenje koje se vršilo životinjskim žrtvama:

„I nađe se i među sveštenicima da ih ima koji su uzeli žene inoplemene; Od sinova Isusa Josedekova i braće njegove Matila i Eleazara i Joriva i Jodana, Oni pružiše ruke da otpuste žene svoje, a za umilostivljenje da prinesu ovnove“ (exilasmon) „zbog neznanja svoga.“ Jezdra (2. Jezdrina) 9:18-20 LXX

„I reče mi: Sine čovječji, ovako veli Gospod Gospod, ovo su naredbe za oltar kad se načini da se na njemu prinose žrtve paljenice i da se kropi krvlju. I sveštenicima Levitima koji su od sjemena Sadokova, koji pristupaju k meni, govori Gospod Gospod, da mi služe, daćeš junca za žrtvu za grijeh. I uzmi krvi njegove, i pomaži mu četiri roga i četiri ugla od pojasa“ (tou hilasteriou), „i oplatu unaokolo, tako ćeš ga očistiti i učiniti očišćenje za nj.“ (exilasontai) „za nj. Potom uzmi junca za grijeh, i neka se spali na mjestu određenom u domu izvan svetinje. A drugi dan prinesi jarca zdrava za grijeh, i neka očiste njim oltar“ (exilasontai) „kako su očistili“ (exilasanto) „juncem. A kad očistiš,“ (exilasmon), „prinesi junca zdrava i ovna od stada zdrava. I kad ih prineseš pred Gospodom, neka sveštenici bace na njih soli i prinesu ih na žrtvu paljenicu Gospodu. Sedam dana prinosi jarca za grijeh svaki dan; i junca i ovna iz stada zdrava neka prinose. Sedam dana neka čine očišćenje“ (exilasontai) „za oltar, i očiste ga i posvete. A kad se navrše ti dani, osmoga dana i poslije neka prinose sveštenici na oltaru žrtve vaše paljenice i žrtve vaše zahvalne, i primiću vas, govori Gospod Gospod.“ Jezekilj 43:18-27 LXX

Upotrebljava se i u vezi sa pomirenjem koje su Juda Makavejac i njegova vojska izvršili za svoje pale saborce:

„Sljedećeg, pak, dana dođoše Judini ljudi, pošto bješe potreba (sahrane) da prenesu tijela prethodno palih (ratnika) i sa srodnicima polože ih u grobove otaca. I nađoše kod svakoga od mrtvih pod odjećom posvećene stvari od idola iz Jamnije, što Zakon zabranjuje Judejcima, pa svima postade jasno da su zbog toga razloga poginuli. Svi, pak, blagoslovivši sud Pravednog Sudije Gospoda, koji tajne stvari čini javnima, Obratiše se na molitvu moleći (Boga za njih) da učinjeni grijeh sasvim izbriše. A plemeniti Juda moljaše narod da čuvaju sebe i budu bez grijeha imajući pred očima ono što se desilo zbog grijeha onih koji su prije toga poginuli. I učini sabiranje novčanih priloga po (svakom) čovjeku, dvije hiljade drahmi, i posla u Jerusalim da se prinese žrtva za grijeh, čineći to veoma dobro i mudro misleći na vaskrsenje. Jer kad ne bi očekivao da će i ovi poginuli vaskrsnuti, bilo bi suvišno i nerazumno moliti se za mrtve. Ali, sagledajući da je onima koji s pobožnošću preminu pripremljena najbolja nagrada, bješe (mu) namisao sveta i pobožna, zato i učini žrtvu umilostivljenja“ (exilasmon) „za umrle da bi se oslobodili grijeha.“ 2. Makavejska 12:39-45 NRSVUE

Dalje se upotrebljava i za oproštaj koji sam Bog daruje onima koji se istinski kaju:

„Onaj koji živi u vjekove, stvori sve i sva zajedno; Gospod jedini će se opravdati (i nema drugog osim Njega, Koji upravlja svijetom pedljom ruke svoje i sve je poslušno volji Njegovoj, On je Car svih silom Svojom, koji razdvaja u njima sveto od nečistog.)[19] Nikome nije dao da objavi djela Njegova, i ko će istražiti veličanstva Njegova? Moć veličanstva Njegovog ko će izmjeriti? I ko će pridodati da ispripovijeda milosti Njegove? Niti se može umanjiti niti pridodati, i nemoguće je istražiti čudesa Gospodnja. Kada okonča (traganje) čovjek, tada tek počinje; i kada prestane, tada će se zadiviti. Šta je čovjek? I šta potreba njegova? Šta je dobro njegovo, i šta zlo njegovo? Broj dana čovjekovih mnogo je, ako je, stotinu godina: Kao kap vode morske i zrno pijeska, tako je malo godina (u odnosu) na dan vječni. Radi toga bio je dugotrpjeljiv Gospod prema njima, i izlio je na njih milost svoju. Vidje i pozna propast njihovu, jer je zla; radi toga je umnožio milosrđe svoje.“ (exilasmon) „Vidje i pozna propast njihovu, jer je zla; radi toga je umnožio milosrđe svoje. Milost čovjekova je na bližnjem njegovom, a milost Gospodnja na svako tijelo (biće). On izobličava i kara i uči, i vraća kao Pastir stado svoje. Koji primaju karanje, miluje, i one koji hitaju sudbama Njegovim.“… „Prije suda ispitaj sebe, i u vrijeme posjete Božje, naći ćeš milost.“ (exilasmon). Sirah 18:1-14, 20

Ovo pokazuje da se i sam tamjan može prineti kao pomirenje za grehe.

Evo gde nastupa njegova veza sa molitvama.

Biblija upoređuje molitve pravednika sa tamjanom koji je Bogu ugodan:

„Nek izađe molitva moja kao kad pred lice tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos večernji.“ Psalam 141:2

Štaviše, u Hristovo vreme Jevreji u Jerusalimu odlazili su u Hram u času kađenja da bi prineli molitve Bogu. Upravo u tom času Gavrilo se javio Zahariji da mu objavi rođenje njegovog sina Jovana:

„U vrijeme Iroda, cara judejskoga, bijaše neki sveštenik od reda Avijina, po imenu Zaharija, i žena njegova od kćeri Aronovih, po imenu Jelisaveta. A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu po svima zapovijestima i uredbama Gospodnjim besprekorno. I nemahu djece, jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje već poodmaklih godina.“

„I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, Da po običaju sveštenstva pade mu u deo da uđe u hram Gospodnji i kadi. I sve mnoštvo naroda moljaše se napolju za vrijeme kađenja. A njemu se javi anđeo Gospodnji stavši sa desne strane kadionog žrtvenika.“

„I zbuni se Zaharija vidjevši ga i spopade ga strah. A anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja; i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadjenućeš mu ime Jovan. I biće ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu. Jer će biti velik pred Gospodom, i neće piti vina i sikera; i ispuniće se Duha Svetoga još u utrobi matere svoje; I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti Gospodu Bogu njihovome; I on će naprijed ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca ka djeci, i nepokorne ka mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod spreman.“

„I reče Zaharija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? Jer ja sam star i žena je moja u godinama. I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim. I evo, bićeš nijem i nećeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude, zato što nisi vjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme. I narod čekaše Zahariju, i čuđahu se što se zabavi u hramu. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da je imao viđenje u hramu; i on im davaše znakove, i osta nijem. I kada se navršiše dani službe njegove, otide domu svojemu.“ Luka 1:5-23

Ono što je još izuzetnije jeste to što se i na samom nebu molitve prinose Bogu zajedno sa tamjanom na nebeskom žrtveniku, pri čemu su molitve svetitelja stvarni tamjan koji živa duhovna bića prinose Jagnjetu:

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih.“ Otkrivenje 5:8

„I vidjeh sedam anđela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba. I drugi anđeo dođe, i stade pred žrtvenikom držeći kadionicu zlatnu, i bijaše mu dano mnogo tamjana da prinese sa molitvama svih svetih na zlatni žrtvenik pred prijestolom. I uznese se dim od tamjana sa molitvama svetih iz ruke anđelove pred Boga. I uze anđeo kadionicu i napuni je ognjem sa žrtvenika i baci na zemlju. I nastaše gromovi i jeka i sijevanje munja i zemljotres.“ Otkrivenje 8:2-5

Dakle, budući da tamjan vrši pomirenje i budući da se sama molitva opisuje kao tamjan i upoređuje sa njim, to znači da molitve pravednika mogu da izvrše i zaista vrše pomirenje i pribavljaju oproštaj greha.

Uostalom, Sveto pismo kaže da su molitve Božjeg svetog naroda njegova radost i da zaista pokreću Boga da čini čuda i da donosi spasenje grešnicima:

„Žrtva je bezbožnička gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je.“ Priče Solomonove 15:8

„Zlopati li se ko među vama? Neka se moli Bogu. Je li ko veseo? Neka pjeva Bogu. Boluje li ko među vama? Neka dozove prezvitere crkvene, i neka se mole nad njim, pomazavši ga uljem u ime Gospodnje. I molitva vjere će spasti bolesnika, i podignuće ga Gospod; i ako je grijehe učinio, oprostiće mu se.“

„Ispovijedajte pak jedni drugima sagrješenja, i molite se Bogu jedni za druge, da ozdravite. Mnogo je moćna usrdna molitva pravednika. Ilija bješe čovjek isto kao i mi, i molitvom pomoli se Bogu da ne bude dažda, i ne udari dažd na zemlji za tri godine i šest mjeseci. I opet se pomoli, i nebo dade kišu, i zemlja iznese rod svoj.“

„Braćo, ako ko od vas zaluta sa puta istine, pa ga neko vrati, Neka zna da će onaj koji obrati grješnika sa puta zablude njegove, spasti dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijehova.“ Jakovljeva 5:13-20

„A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje Misirske. Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovjedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske. Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrda vrata. I sada pusti me da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.“

Mojsijeve posredničke molitve, koje su navele Boga da odustane od uništenja Izrailja zbog njihovog otvorenog idolopoklonstva, izvrstan su prikaz pomiriteljske moći posredovanja:

„A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svojemu i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, koji si izveo iz zemlje Misirske silom velikom i rukom krjepkom? Zašto da govore Misirci i da reku: Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrijebi sa zemlje? Povrati se od gnjeva svojega, i požali narod svoj oda zla. Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: Umnožiću sjeme vaše kao zvjezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati sjemenu vašemu da je njihova dovijeka. I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svojemu, koje reče.“ Izlazak 32:7-14

„A sjutradan reče Mojsije narodu: Vi ljuto sagriješiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti grijeh. I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: Molim ti se; narod ovaj ljuto sagriješi načinivši sebi bogove od zlata. Ali oprosti im grijeh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. A Gospod reče Mojsiju: Ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje.“ Izlazak 32:30-33

„Poslije četrdeset dana i četrdeset noći dade mi Gospod dvije ploče kamene, ploče zavjetne. I reče mi Gospod: Ustani, siđi brže odavde; jer se pokvari narod tvoj koji si izveo iz Misira, siđoše brzo s puta koji im zapovjedih, i načiniše sebi liven lik. Još mi reče Gospod govoreći: Pogledah ovaj narod, i eto je narod tvrda vrata. Pusti me da ih istrijebim i ime njihovo zatrem pod nebom; a od tebe ću učiniti narod jači i veći nego što je ovaj.“

„I ja se vratih i siđoh s gore, a gora ognjem goraše, i dvije ploče zavjetne bijahu mi u ruku. I pogledah, a to zgriješiste Gospodu Bogu svojemu salivši sebi tele, i brzo siđoste s puta koji vam bješe zapovjedio Gospod. Tada uzeh one dvije ploče i bacih ih iz ruku svojih, i razbih ih pred vama. Potom padoh i ležah pred Gospodom kao prije, četrdeset dana i četrdeset noći, hljeba ne jedući ni vode pijući, zbog svijeh grijeha vaših kojima se ogriješiste učinivši što je zlo pred Gospodom i razgnjevivši ga. Jer se bojah gnjeva i jarosti kojom se bješe Gospod razljutio na vas da vas istrijebi; i usliši me Gospod i tada.“

„Bješe se Gospod i na Arona razgnjevio veoma da ga šćaše ubiti; ali se molih tada i za Arona. I uzeh grijeh vaš koji učiniste, tele, i sažegoh ga ognjem, i razbih ga i satrh ga u prah, i prosuh prah njegov u potok koji teče s one gore. I u Taveri i u Masi i u Kivrot-Atavi gnjeviste Gospoda.“

„I kad vas posla Gospod iz Kadis-Varnije govoreći: Idite i uzmite tu zemlju koju sam vam dao, opet se suprotiste riječi Gospoda Boga svojega, i ne vjerovaste mu i ne poslušaste glasa njegova. Nepokorni bijaste Gospodu otkad vas poznah. Zato padoh i ležah pred Gospodom četrdeset dana i četrdeset noći, jer bješe rekao Gospod da će vas potrti. I molih se Gospodu i rekoh: Gospode, Gospode! nemoj potrti naroda svojega i našljedstva svojega koje si izbavio veličanstvom svojim, koje si izveo iz Misira krjepkom rukom. Opomeni se sluga svojih Avrama, Isaka i Jakova, ne gledaj na tvrđu naroda ovoga, na nevaljalstvo njegovo i na grijehe njegove; Da ne reku koji žive u zemlji odakle si nas izveo: Nije ih mogao Gospod uvesti u zemlju koju im obeća, ili mrzio je na njih, zato ih izvede da ih pobije u pustinji. Jer su tvoj narod i tvoje našljedstvo, koje si izveo silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom.“ Ponovljeni zakoni 9:11-29

Da sažmemo podatke:

Tamjan vrši pomirenje za grehe.
Molitve pravednika poistovećuju se sa samim tamjanom i čak se sa njim upoređuju.
Dakle, posredničke molitve pravednika, naročito onih koji su živi i usavršeni na nebu, mogu doneti spasenje i oproštaj greha.

Ukoliko nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz World English Bible (WEB).

Za dalje čitanje

POŠTOVANJE SVETITELJA: BIBLIJSKI PREGLED, DEO 1 (https://www.samshmnthelogy.net/post/veneration-of-the-saints-pt-1), DEO 2 (https://www.samshmnthelogy.net/post/veneration-of-the-saints-pt-2)

IGNJATIJE, POLIKARP I SOLA FIDE (https://www.samshmnthelogy.net/post/ignatius-polycarp-sola-fide)

Fusnote

(1) Prilično je izuzetno to što se anđeo uništitelj iz Izlaska, koji nije niko drugi do Anđeo JHVH, poistovećuje sa svemoćnom Rečju Božjom koja je sa nebeskog prestola sišla sa svojim mačem da pobije prvence Egipćana. Razlog je taj što Novi zavet upravo tako opisuje Isusa, jer se za njega kaže da je Reč Božija koja sedi na prestolu sa Bogom i koja silazi sa mačem svojih usta da uništi bezbožnike:

„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“…

„I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojske njihove sakupljene da zarate sa Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. I bi uhvaćena zvijer, i s njom lažni prorok koji je činio čudesa pred njom, kojima prevari one što primiše žig zvijeri, i koji se klanjaju liku njezinom; oboje živi biše bačeni u jezero ognjeno koje gori sumporom. A ostali biše pobijeni mačem koji iziđe iz usta Onoga što sjedi na konju; i sve se ptice nasitiše od mesa njihova.“ Otkrivenje 19:11-16, 19-21

Pavle čak izjavljuje da je Hristos duhovna Stena koja je pratila Izrailj u oblaku i koja ih je pogubila poslavši ognjene zmije da ih ujedaju nakon što su ga iskušali:

„A neću da ne znate, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu, i svi kroz more prođoše, I svi se u Mojseja krstiše u oblaku i moru; I svi isto jelo duhovno jedoše; I svi isto piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja ih je slijedila, a stijena bješe Hristos.“… „Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše. Niti ropćite kao što neki od njih roptaše, i izgiboše od istrebitelja.“ 1. Korinćanima 10:1-4, 9-10

Iz nadahnutih novozavetnih spisa stoga je jasno da je Isus zapravo upravo onaj anđeo uništitelj iz Izlaska, koji je poveo svoju nebesku vojsku u zemlju egipatsku da uništi faraona i njegovu vojsku:

„Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlijeh anđela.“ Psalam 78:49 English Standard Version (ESV)