Hristos: potomak stvorenja? · Apologetizam by Sam Shamoun

Pišući Crkvi u Kolosima, sveti Pavle uvrštava ono što naučnici smatraju ranom himnom koja naglašava delo Hrista u stvaranju i iskupljenju:

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:13-20

Dovoljno je reći da su se antitrinitarci bacili na ovaj odlomak kao na dokazni tekst da Hristos ne može biti Bog. Oni tvrde da ova himna dokazuje kako je Hristos prvo stvorenje koje je Bog doveo u postojanje.

To zasnivaju na izrazu „prvorođeni svega stvorenja“, koji ovi jeretici tumače kao prvi deo stvorenja koji je Bog načinio.

U ovom tekstu pokazaću zašto izraz „prvorođeni od“ nikako ne može značiti da je Hristos prvo stvorenje koje je Bog doveo u postojanje. Istaći ću činjenicu da se ovaj izraz, kada se upotrebljava na drugim mestima u bogonadahnutom Svetom pismu, odnosi na prvo potomstvo koje je proizvela ili rodila ona određena stvar, osoba, nacija, grupa itd. čijim se prvorođencem ta osoba ili stvar naziva. Zatim ću iz tih slučajeva pokazati potpunu uzaludnost pretpostavke da izraz „prvorođeni svega stvorenja“ znači kako je Isus prvo Božje stvorenje.

Imajući to u vidu, evo mesta na kojima se izraz „prvorođeni od“ pojavljuje kroz jevrejsku Bibliju:

„A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos,“ Postanje 4:4

„I ovo su imena sinova Ismailovijeh, kako se zvahu u plemenima svojim; prvenac Ismailov Navajot, pa Kidar i Navdeilo i Masam,“ Postanje 25:13

„Ovo je pleme njihovo: prvenac Ismailov Navajot, pa Kidar i Avdeilo i Mivsam.“ 1. Dnevnika 1:29

„Ovo su starješine sinovima Isavovijem: Sinovi Elifasa, prvenca Isavova: starješina Teman, starješina Omar, starješina Sofar, starješina Kenez,“ Postanje 36:15

„I pomrijeće svi prvenci u zemlji Misirskoj, od prvenca Faraonova, koji šćaše sjedjeti na prijestolu njegovu, do prvenca sluškinje za žrvnjem, i od stoke što je god prvenac.“ Izlazak 11:5

„A oko ponoći pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca Faraonova koji šćaše sjedjeti na prijestolu njegovu do prvenca sužnja u tamnici, i što god bješe prvenac od stoke.“ Izlazak 12:29

„On pobi prvence u Misiru od čovjeka do živinčeta.“ Psalam 135:8

„Koji pobi Misir u prvencima njegovijem; jer je dovijeka milost njegova.“ Psalam 136:10

„A svako magare prvenče otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat. Ali svakoga prvenca čovječijega između sinova svojih otkupi. A kad te zapita sin tvoj u napredak govoreći: Šta je to? reci mu: Rukom krjepkom izvede nas Gospod iz Misira, iz doma ropskoga. Jer kad otvrdnu Faraon, te nas ne htje pustiti, pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca čovječijega do prvenca od stoke; zato prinosim Gospodu sve muško što otvara matericu, a svakoga prvenca sinova svojih otkupljujem.“ Izlazak 13:13, 15

„Od ljetine svoje i od žitkih stvari svojih nemoj se zatezati da prineseš prvine; prvenca između sinova svojih meni da daš.“ Izlazak 22:29

„Ali magare koje otvori matericu, optkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakoga prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom.“ Izlazak 34:20

„A da se otkupe oni dvjesta i sedamdeset i tri što ima prvenaca među sinovima Izrailjevijem više nego Levita, Uzmi po pet sikala od glave; uzmi po svetom siklu (a u taj sikal ide dvadeset gera). I podaj te novce Aronu i sinovima njegovijem, otkup za one koji prelaze broj njihov. I uze Mojsije otkup od onijeh koji ostaše preko onijeh koji biše promijenjeni za Levite. I uze novce od prvenaca sinova Izrailjevijeh, tisuću i trista i šezdeset i pet sikala, po svetom siklu.“ Brojevi 3:46, 50

„Jer su meni dani između sinova Izrailjevijeh; za sve što otvora matericu, za sve prvence između sinova Izrailjevijeh uzeh njih.“ Brojevi 8:16

„Što god otvora matericu između svakoga tijela koje prinose Gospodu, i između ljudi i između stoke, tvoje da bude; ali prvenac čovječji neka se otkupljuje; i prvenac nečiste stoke neka se otkupljuje. A otkup neka mu bude kad bude od mjeseca dana po tvojoj cijeni pet sikala srebra, po siklu svetom; u njemu je dvadeset gera. A prvenca od krave ili prvenca od ovce ili prvenca od koze ne daj da se otkupi; svete su stvari; krvlju njihovom pokropi oltar, i salo njihovo zapali, da bude žrtva ognjena za miris ugodni Gospodu.“ Brojevi 18:15, 17

„Onamo nosite žrtve svoje paljenice i druge žrtve svoje i desetke svoje i prinose ruku svojih i zavjete svoje i dragovoljne prinose svoje i prvine od stoke svoje krupne i sitne.“ Ponovljeni zakoni 12:6

„Nećeš moći jesti u mjestu svojem desetka od žita svojega ni od vina svojega ni od ulja svojega, ni prvina od stoke svoje krupne i sitne, ni onoga što zavjetuješ; ni prinosa dragovoljnijeh, ni prinosa ruku svojih.“ Ponovljeni zakoni 12:17

„I jedi pred Gospodom Bogom svojim na mjestu koje izbere da ondje nastani ime svoje, desetak od žita svojega, od vina svojega i od ulja svojega, i prvine od stoke svoje krupne i sitne, da se učiš bojati se Gospoda Boga svojega svagda.“ Ponovljeni zakoni 14:23

„Sve prvence u stoci svojoj krupnoj i sitnoj što bude muško posveti Gospodu Bogu svojemu; ne radi na prvencu od krave svoje, i ne strizi prvenca od ovaca svojih.“ Ponovljeni zakoni 15:19

„I dopade dio plemenu Manasijinu, a on bješe prvenac Josifov; Mahiru, prvencu Manasijinu ocu Galadovu, jer bješe čovjek junak, zato mu dopade Galad i Vasan;“ Isus Navin 17:1

„A sinovi Jerameila, prvenca Esronova, bjehu: prvenac Aram, pa Vuna i Oren i Osem i Ahija. Imaše i drugu ženu Jerameilo, po imenu Ataru, ona je mati Onamova. A sinovi Arama, prvenca Jerameilova, bjehu: Mas i Jamin i Eker.“ 1. Dnevnika 2:25, 27

„Ovo bijahu sinovi Haleva, sina Ora, prvenca Efratina; Soval otac Kirijatjarimu,“ 1. Dnevnika 2:50

„I Fanuilo bješe otac Gedoru, i Eser otac Husin. To bijahu sinovi Ora prvenca Efrate, oca Vitlejemcima.“ 1. Dnevnika 4:4

„A Matatija između Levita, prvenac Salumov od porodice Korejeve, bijaše nad stvarima koje se peku u tavi.“ 1. Dnevnika 9:31

„I prvence od sinova svojih i stoke svoje, kako piše u zakonu, i prvence od goveda svojih i od ovaca svojih da donosimo u dom Boga svojega sveštenicima koji služe u domu Boga našega;“ Nemija 10:36

Najzad:

„A sinovi Ruvima, prvenca Izrailjeva, jer on bijaše prvenac, ali kad oskvrni postelju oca svojega, dano bi njegovo prvenaštvo sinovima Josifa, sina Izrailjeva, ali ne tako da se broji prvenac, Jer Juda bi najsilniji među braćom svojom i od njega je vođ, ali prvenaštvo dobi Josif; Sinovi Ruvima, prvenca Izrailjeva, bijahu: Anoh i Faluj, Esron i Harmija,“ 1. Dnevnika 5:1-3**(1)**

ARIJANSKA/UNITARIJANSKA DILEMA

Prethodno navedena mesta pokazuju da se izraz „prvorođeni od“ odnosi na prvo potomstvo koje je proizvela stvar ili osoba čijim se prvorođencem naziva. To jest, prvorođenac faraonov znači prvog sina kojeg je faraon rodio. Prvorođenac Jakovljev/Izrailjev odnosi se na prvo dete koje je Jakov rodio.

Stoga, ako bismo izraz „prvorođeni svega stvorenja“ shvatili doslovno, to bi značilo da je stvorenje proizvelo Hrista, odnosno dovelo ga u postojanje. Drugim rečima, nije Hristos doveo celo stvorenje u postojanje, nego je samo stvorenje proizvelo njega kao svoje prvo stvorenje!

Uostalom, himna ne kaže da je Isus prvorođenac Božji (a čak ni to ne bi nužno značilo prvu stvar koju je Bog stvorio). Naprotiv, ona opisuje Hrista kao prvorođenog OD svega stvorenja.

Shodno tome, u svetlu obrasca po kojem se izraz „prvorođeni od“ upotrebljava kroz celo Sveto pismo, arijanci/unitarijanci bi morali da zaključe da, umesto da je Bog stvorio Isusa, zapravo je stvorenje proizvelo, to jest rodilo Hrista kao prvu stvorenu stvar!

Očigledno, ovo je besmisleno tumačenje i samo pokazuje krajnji očaj arijanskih/unitarijanskih jeretika u pokušaju da ovaj izraz na silu navedu da znači kako je Bog stvorio Isusa kao prvi deo svoga stvorenja, dok je sve ostalo stvoreno neposredno posle toga.

Činjenica je da himna opisuje Isusa kao prvorođenog, ali ne u smislu da ga je Bog prvog stvorio. Naprotiv, kao što sam kontekst pokazuje, ljubljeni Sin Božji jeste prvorođeni svega stvorenja u smislu svoje prvenstvenosti, vrhovnosti i transcendentnosti nad svim stvorenjem, na osnovu toga što je sve stvorio i što sve delatno održava kao svoje sopstveno vlasništvo.

A pošto je Hristos stvorio celo stvorenje da bude njegovo nasledstvo, to onda objašnjava zašto je upravo on Onaj koji je došao na svet da ga iskupi krvlju svoga krsta. To jest, Onaj koji je stvorio i održava celo stvorenje jeste upravo Onaj koji je zatim došao da sve pomiri sa sobom.

Sledeći prevodi izvrsno prenose nameravano značenje ove himne:

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:15-20 Living Bible (TLB)

Ako nije drugačije naznačeno, biblijski navodi su uzeti iz prevoda Legacy Standard Bible (LSB).

DALJE ČITANJE

ISUS HRISTOS: VRHOVAN NAD SVIM STVORENJEM

Isus Hristos: Večni Tvorac svega stvorenja

PREVOD NOVI SVET SVEDOČI DA JE TROJSTVO VEČNI TVORAC!

Isus kao prvo stvorenje i iracionalnost arijanstva

NAPOMENE

(1) 1. Dnevnika 5:1-3 prilično je zanimljivo mesto jer ovde vidimo da se izraz prvorođeni upotrebljava u dva različita smisla. U pogledu Ruvima, prvorođeni se odnosi na to što je on prvo dete koje je Jakov rodio. Ali u pogledu Josifa, njemu je dat status prvorođenog utoliko što je on, a ne Ruvim, određen za Jakovljevog naslednika kojem je dato prvenstvo nad ostalom braćom, iako je bio jedanaesti sin kojeg je Izrailj rodio.

To je ispunjenje Josifovih snova u kojima je video kako mu se braća klanjaju priznajući da je postavljen za vladara nad njima:

„Uz to, usni Josif san i pripovijedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj. Jer im reče: Da čujete san što sam snio: Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu. Tada mu braća rekoše: Da nećeš još biti car nad nama i zapovijedati nam? Stoga još većma stadoše mrziti na nj zbog sanova njegovijeh i zbog riječi njegovijeh. Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braći svojoj govoreći: Usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. A pripovjedi i ocu svojemu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: Kakav je to san što si snio? Eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje? I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi.“ Postanje 37:5-11

„A Josif odmače ih od koljena njegovijeh i pokloni se licem do zemlje. Pa ih uze Josif obojicu, Jefrema sebi s desne strane a Izrailju s lijeve, Manasiju pak sebi s lijeve strane a Izrailju s desne; i tako ih primače k njemu. A Izrailj, pruživ desnu ruku svoju, metnu je na glavu Jefremu mlađemu, a lijevu na glavu Manasiji, tako namjestiv ruke navlaš, ako i jest Manasija bio prvenac. I blagoslovi Josifa govoreći: Bog kojemu su svagda ugađali oci moji Avram i Isak, Bog koji me je hranio otkako sam postao do današnjega dana, Anđeo koji me je izbavljao od svakoga zla, da blagoslovi djecu ovu, i da se po mojemu imenu i po imenu otaca mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji! A Josif, kad vidje gdje otac metnu desnu ruku svoju na glavu Jefremu, ne bi mu milo, pa uhvati za ruku oca svojega da je premjesti s glave Jefremove na glavu Manasijinu. I reče Josif ocu svojemu: Ne tako, oče; ovo je prvenac, metni desnicu njemu na glavu. Ali otac njegov ne htje, nego reče: Znam, sine, znam; i od njega će postati narod, i on će biti velik; ali će mlađi brat njegov biti veći od njega, i sjeme će njegovo biti veliko mnoštvo naroda. I blagoslovi ih u onaj dan i reče: Tobom će Izrailj blagosiljati govoreći: Bog da te učini kao Jefrema i kao Manasiju. Tako postavi Jefrema pred Manasiju. Poslije reče Izrailj Josifu: Evo, ja ću skoro umrijeti; ali će Bog biti s vama i odvešće vas opet u zemlju otaca vaših. I ja ti dajem jedan dio više nego braći tvojoj, koji uzeh iz ruku Amorejskih mačem svojim i lukom svojim.“ Postanje 48:12-22

„I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje. A on ih zapita kako su, i reče: Kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? Je li jošte živ? A oni rekoše: Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se. A on pogledav vidje Venijamina brata svojega, sina matere svoje, i reče: Je li vam to najmlađi brat vaš za kojega mi govoriste? I reče: Bog da ti bude milostiv, sinko! A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svojemu, te brže potraži gdje će plakati, i ušav u jednu sobu, plaka ondje. Poslije umiv se izađe, i ustežući se reče: Dajte objed. I donesoše njemu napose, i njima napose, i Misircima koji objedovahu u njega napose, jer ne mogahu Misirci jesti s Jevrejima, jer je to nečisto Misircima. A sjeđahu pred njim stariji po starješinstvu svojem, a mlađi po mladosti svojoj. I zgledahu se od čuda. I uzimajući jela ispred sebe, slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim.“ Postanje 43:26-34

„A braća Josifova videći gdje im otac umrije, rekoše: Može biti da se Josif srdi na nas, pa će nam se osvetiti za sve zlo što mu učinismo. Zato poručiše Josifu: Otac tvoj zapovjedi na samrti i reče: Ovako kažite Josifu: Molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i grijeh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvojega. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše. Poslije dođoše i braća njegova i padoše pred njim i rekoše: Evo smo sluge tvoje. A Josif im reče: Ne bojte se, zar sam ja umjesto Boga? Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da učini što se danas zbiva, da se sačuva u životu mnogi narod. Ne bojte se, dakle; ja ću hraniti vas i vašu djecu. Tako ih utješi i oslobodi.“ Postanje 50:15-21

Bog je izdvojio Josifa da bude onaj „I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom, i iz dubine ozdo, I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od mjeseca, I blagom starijeh brda i blagom vječnijeh humova, I blagom na zemlji i obiljem njezinijem, i milošću onoga koji stoji u kupini. Neka to dođe na glavu Josifu i na tjeme odvojenome između braće svoje. Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo tisuća Jefremovijeh i tisuće Manasijine.“ Ponovljeni zakoni 33:13-17

Prethodno navedeno ilustruje činjenicu da se izraz „prvorođeni“ ne odnosi uvek i nužno na onoga ko je prvi rođen. Izraz se koristi da naglasi prvenstvo i nasledstvo dodeljeno određenoj osobi, bez ikakve konotacije porekla ili rođenja.

To me dovodi do moja dva poslednja primera.

„Poješće žile kože njegove, poješće žile njegove prvenac smrti.“ Jov 18:13

„Prvorođenac smrti“ ne govori o tome da smrt doslovno ima potomstvo, nego se odnosi na najsmrtonosniju, odnosno najgoru od bolesti, kako neki prevodi i prenose ovaj izraz:

„Poješće žile kože njegove, poješće žile njegove prvenac smrti.“ Amplified Bible, Classic Edition (AMPC)

„Poješće žile kože njegove, poješće žile njegove prvenac smrti.“

tn „Prvorođenac smrti“ jeste najjače dete smrti (Postanje 49:3), ili najsmrtonosnija smrt (poput „prvorođenca siromaha, najsiromašnijeg“). Izraz znači najstrašniju smrt (A. B. Davidson, Job, 134). New English Translation (NET https://netbible.org/bible/Job+18; naglasak moj)

Evo poslednjeg teksta:

„I prvenci siromaški nahraniće se, i ubogi će počivati bez straha; a tvoj ću korijen umoriti glađu, i ostatak tvoj on će pobiti.“ Isaija 14:30 English Standard Version (ESV)

Ovde izraz „prvorođenac siromaha“ nije upućivanje na prvo dete rođeno nekom siromahu. Kao što gore navedena NET napomena pokazuje, izraz se koristi u vezi s najsiromašnijima od siromašnih.

Sledeći prevodi pomažu da se dočara nameravano značenje ovog stiha:

„I prvenci siromaški nahraniće se“ New International Version (NIV)

„I prvenci siromaški nahraniće se“

Prethodna dva stiha pokazuju da postoje mesta na kojima prvorođeni naglašava prvenstvo, vrhovnost i/ili transcendentnost neke stvari ili osobe. U takvim slučajevima izraz se uopšte i ne tiče rođenja, kao što nalazimo u sledećem primeru s Davidom:

„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.“ Psalam 89:19-20, 26-27

David nije bio prvi izrailjski car, niti je bio prvorođenac, budući da je bio najmlađi od osam Jesejevih sinova (up. 1. Samuilova 16:1-13; 17:12-15; 1. Dnevnika 2:12-16). Kao što sam odlomak naglašava, David je Božji prvorođenac u smislu svoje prvenstvenosti nad svim ostalim carevima naroda.

Još jednom, naglasak je na prvenstvu i vrhovnosti, a ne na rođenju. Tako je i sa Kološanima 1:13-20, koje naglašava Hristovu vrhovnost nad svim stvorenjem na osnovu toga što je sve stvorio, delatno održava, lično iskupljuje i suvereno vlada nad svim.