Hristos: Božja stvorena mudrost?
Sledeći tekst preuzet je iz monumentalnog dela pod naslovom The Incarnate Christ and His Critics: A Biblical Defense, autora Roberta M. Bowmana Jr. i J. Eda Komoszewskog, koje je objavio Kregel Academic, Grand Rapids, MI, 2024, Deo 2: Kakav otac, takav sin: Isusova božanska svojstva, Poglavlje 13. Da li je Hristos bio prvo stvorenje?, str. 251–255.
Po mojoj proceni, ovo je najbolje i najsveobuhvatnije izlaganje i odbrana biblijskog utemeljenja božanstva Hrista. Svaki ozbiljan hrišćanin trinitarac koji proučava Sveto pismo, svaki apologeta i/ili teolog mora imati ovu knjigu u svojoj biblioteci.
MUDROST I STVARANJE (PRIČE SOLOMONOVE 8:22)
Priče Solomonove 8:22 jedan su od najspornijih stihova u Starom zavetu. Bile su u središtu mnogih rasprava u četvrtom veku između arijanaca, čije je gledište o Hristu bilo slično današnjem gledištu Jehovinih svedoka, i onih koji su verovali u Trojstvo, pre svega Atanasija. Obe grupe u ranoj crkvi pretpostavljale su da se osmo poglavlje Priča Solomonovih, koje se predstavlja kao govor „Mudrosti“, odnosi na Hrista pre ovaploćenja, ali su se razilazile oko toga šta tekst znači. Danas postoji znatna rasprava kako o tome kako stih prevesti, tako i o tome kako ga tumačiti.13 Sledeće četiri verzije Priča Solomonovih 8:22 reprezentativne su:
„Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.“ (NKJV)
„Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.“ (CSB)
„Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.“ (NABRE)
„Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.“ (NRSV)
Pažljivim uvidom u ove četiri verzije nalazimo tri značajne razlike u načinu na koji prevode Priče Solomonove 8:22. Prevodi se razlikuju u tome kako prevesti glavni glagol, da li je mudrost postojala na početku ili bila početak, i da li drugi red znači da je mudrost postojala „pre“ Božjih dela ili je bila „prva“ među tim delima. Čini se da se hebrejski tekst može prevesti na više načina. S druge strane, Septuaginta, drevni grčki prevod Starog zaveta, nedvosmislena je: „Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.“ (LES). Ova formulacija u Septuaginti, koja je bila verzija Starog zaveta poznata većini hrišćana u ranoj crkvi, naizgled je podržavala arijansko gledište da je preegzistentni Sin bio stvoren.
Kao što odražavaju razlike u engleskim verzijama (uglavnom zasnovanim na hebrejskom tekstu), glavno pitanje jeste značenje hebrejskog glagola qānāh. Ovde postoje četiri glavne mogućnosti: „posedovao“ (ESV, KJV, NKJV); „stekao“ (CSB); izražavanje rađanja, bilo „rodio“ (NABRE) ili „iznedrio“ (NIV); i „stvorio“ (GNT, LEB, NASB, NEB, NET, NJB, NRSV, TNK; takođe „oblikovao“, NLT).
U ogromnoj većini pojavljivanja u Starom zavetu qānāh znači „kupiti“ ili „steći“.14 Tako je u svih ostalih trinaest pojavljivanja u Pričama Solomonovim. Štaviše, u svim tim pojavljivanjima osim jednog, ono što se za nekoga kaže da kupuje, stiče ili dobija jeste mudrost ili neka druga umna vrlina, kao što su razumevanje ili znanje (1:5; 4:5, 7; 15:32; 16:16; 17:16; 18:15; 19:8; 23:23). Budući da Priče Solomonove svom čitaocu nalažu: „Pribavi mudrost“ (Priče Solomonove 4:5, 7; 16:16), kada isti izraz nalazimo za mudrost u Pričama Solomonovim 8:22, ima smisla prevesti ga na isti način: „Gospod me je imao“ (CSB).
S druge strane, odlomak dalje navodi Mudrost kako kaže da je „rodila sam se“ pre fizičkog sveta (Priče Solomonove 8:24, 25), što upućuje na to da qānāh u 22. stihu možda izražava nešto poput rađanja.15 Možda je to i namerno značenje, a možda odlomak pokazuje izvesno mešanje metafora.
Kakav god precizan prevod da upotrebimo, čini se da stih kaže da je Gospod „dobio“ mudrost. Na ovom mestu Kula stražara tvrdi da odlomak mora govoriti o Hristu. Oni tvrde da, budući da karakterna osobina mudrosti „nikada nije počela da postoji jer je Jehova oduvek postojao i oduvek je bio mudar“, Priče Solomonove 8:22 moraju upućivati na nešto drugo, a ne na Božje svojstvo mudrosti. Budući da Novi zavet Hrista naziva „Božiju silu i Božiju premudrost“ (1. Korinćanima 1:24), oni zaključuju da se odnosi na Hrista.16
Glavni problem s ovim argumentom jeste to što pretpostavlja da Priče Solomonove 8:22 treba razumeti doslovno, u smislu da je Bog „dobio“ mudrost koja mu je ranije nedostajala. Ova pretpostavka zanemaruje kontekst. U Pričama Solomonovim 1–9 Solomon opisuje mudrost koristeći književno sredstvo personifikacije, kojim se nešto što doslovno nije osoba opisuje kao da jeste. Personifikacija je bila poznato retoričko sredstvo u Starom zavetu. Jedan tumač ističe da su u Starom zavetu „apstraktni pojmovi kao što su vernost, pravda, ljubav, mir, pravednost, istina i čestitost svi personifikovani (Psalam 85:10 [jevr. 11]; Isaija 59:14)“.17 Jehovini svedoci treba ozbiljno da uzmu ovo zapažanje: sopstvene publikacije Kule stražare iznele su upravo tu misao kada nisu bile usredsređene na to da Priče Solomonove 8:22 koriste kao dokazni tekst o Hristu, već su komentarisale jedan raniji stih, „Premudrost viče na polju, na ulicama pušta glas svoj“ (Priče Solomonove 1:20):
Personifikacija je još jedna figura govora. Koristimo je kada o nečemu neživom govorimo kao da je živo. Na primer, Biblija nam kaže: „smrt je od Adama do Mojsija vladala kao kralj“; „tuga i uzdisanje će nestati“; „Prava mudrost uzvikuje na ulici, na trgovima pušta svoj glas.“ (Rimljanima 5:14; Isaija 35:10; Priče Solomonove 1:20) Smrt, tuga, uzdisanje i mudrost ne mogu zaista vladati, pobeći ili vikati. Ali govoreći kao da mogu, Biblija slika žive misaone slike, koje se lako predočavaju i pamte.18
Ova izjava je potpuno tačna. Mudrost je personifikovana ne samo u ponekom stihu tu i tamo (kao u Pričama Solomonovim 1:20), već na dosledan način u tri odlomka: Priče Solomonove 1:20–33; 8:1–36; i 9:1–12. U sva tri odlomka Mudrost govori u prvom licu jednine, kao u sledećim primerima:
„Što zvah, ali ne htjeste“ (1:24)
„Ja mudrost boravim s razboritošću“ (8:12)
„Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila.“ (9:5)
Pokušavajući da otupi ovu tvrdnju, Greg Stafford primećuje da jedino u Pričama Solomonovim 8:12 mudrost koristi konkretnu formulu „Ja mudrost“.19 Očigledno on celo osmo poglavlje Priča Solomonovih smatra govorom preegzistentnog Hrista, a ne samo 8:22–31. Međutim, on ne objašnjava zašto upotreba baš te formule u 8:12 označava odlomak kao nešto drugo osim književne personifikacije. Da je to bila njena svrha, očekivali bismo da se ta formula pojavi na početku Mudrostinog govora, a ne usred njega. U stvarnosti, „govornik“ nazvan Mudrost u osmom poglavlju Priča Solomonovih očigledno je isti kao Mudrost koja govori u prvom poglavlju. Obe se uvode na isti način:
„Premudrost viče na polju, na ulicama pušta glas svoj; U najvećoj vrevi viče, na vratima, u gradu govori svoje besjede:“ (Priče Solomonove 1:20–21) „Ne viče li mudrost? I razum ne pušta li glas svoj? Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, viče:“ (Priče Solomonove 8:1–3)
U oba odlomka Mudrost govori u prvom licu i obraća se svojoj publici sa „Ludi“ (Priče Solomonove 1:22; 8:5). U oba odlomka Mudrost govori o „riječi svoje“ (1:23; 8:8). U prvom govoru Mudrost upozorava da će oni koji su odbili da je slušaju i koji zapadnu u nevolju „rano će tražiti, ali me neće naći“ (1:28 NASB), dok u drugom govoru obećava da „koji me dobro traže nalaze me“ (8:17 NASB), pretpostavlja se ako ne čekaju dok ne bude prekasno. Oba govora završavaju se obećanjem dobra onima koji „ko me sluša“ i upozorenjem na smrt za one koji to ne čine (1:32–33; 8:34–36). Očigledno je govornik u oba odlomka ista „Mudrost“.
Priče Solomonove 8 personifikuju i druge umne vrline osim mudrosti. Na primer, personifikuju razumevanje u uvodnim redovima odlomka: „Ne viče li mudrost? I razum ne pušta li glas svoj?“ (Priče Solomonove 8:1). Ako je „mudrost“ ovde osoba, onda i „razumevanje“ mora biti osoba. Svako ko ovaj odlomak shvata kao da se odnosi na „Mudrost“ kao osobu moraće takođe da objasni ko je „Razboritost“ u 8:12, budući da taj stih kaže da Mudrost prebiva s Razboritošću!20 Kao što ističe starozavetni naučnik Tremper Longman, u Pričama Solomonovim razboritost i druge vrline osim mudrosti „i same su personifikovane i smatraju se njenim koleginicama“.21
Još jedan odlomak u Pričama Solomonovim 1–9 koji sadrži još upečatljivije paralele s osmim poglavljem jeste Priče Solomonove 3:13–20, gde Solomon veliča vrednost mudrosti i razumevanja. Obratite pažnju na sledeću paralelu:
„Blago čovjeku koji nađe mudrost, i čovjeku koji dobije razum. Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata. Skuplja je od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari tvojih ne mogu se izjednačiti s njom. Dug život u desnici joj je, a u ljevici bogatstvo i slava.“ (Priče Solomonove 3:13–16)
„Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato. Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednačiti s njom.“ . . .
„U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra.“ (Priče Solomonove 8:10–11, 18–19)
Priče Solomonove 3 dalje opisuju ulogu mudrosti u stvaranju sveta, na sažetiji način najavljujući sporni odlomak u Pričama Solomonovim 8:22–31:
„Gospod je mudrošću osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom. Njegovom mudrošću razvališe se bezdane i oblaci kaplju rosom.“ (Priče Solomonove 3:19–20)
„Gospod me je imao u početku puta svojega“ . . . „Kad je uređivao nebesa, ondje bijah“ . . . „krijepio izvore bezdanu“ . . . „kad je postavljao temelje zemlji“ . . . . (Priče Solomonove 8:22, 27–29)
Ako Priče Solomonove 8:22–31 čitamo u širem kontekstu Priča Solomonovih 1–9 kao celine, ono što nalazimo jeste da je Solomon veličao mudrost kao nešto što je Bog „imao“ i što je pokazao u svim svojim stvorenim delima. Poetska izjava Mudrosti „Gospod me je imao u početku puta svojega“ jezički je umetnički način da se kaže ono što kažu Priče Solomonove 3:19-20, a to je da je Bog stvorio svet na savršeno mudar način. Ovo tumačenje daje smisao Pričama Solomonovim 8:22 bez obzira na to kako prevodimo qānāh. Ako ga prevedemo sa „rodio“ ili „iznedrio“ (NABRE, NIV), slika rađanja jednostavno je deo proširene metafore, koja personifikuje mudrost kao Božje prvo dete koje je bilo s njim tokom celog njegovog dela stvaranja. Ako ga prevedemo sa „stvorio“, prateći Septuagintu i nekoliko savremenih engleskih verzija, ono i dalje personifikuje mudrost kao onu koja je odigrala bitnu ulogu u stvaranju sveta. Time se ne kaže da je Bog načinio Hrista kao anđela i onda se povukao dok je anđeo obavljao ostatak dela stvaranja.
Nema ničeg pogrešnog u tome da Priče Solomonove 8 čitamo kao tekst koji nas uči nečemu o mudrosti koja je savršeno otkrivena u Isusu Hristu. Pavle je izjavio da su u Hristu „U kome su sakrivena sva blaga premudrosti i znanja.“ (Kološanima 2:3). Stoga proučavanje onoga što Stari zavet kaže o mudrosti može obogatiti naše razumevanje Hrista. Međutim, greška je primenjivati izolovane dokazne tekstove iz starozavetne poetske mudrosne književnosti na Hrista na krut, doslovan način. Priče Solomonove 8 nisu bile namenjene tome da nam kažu ko je Hristos, već da nas pouče da je mudrost bitna za sva Božja dela.
13. Za pregled vidi Bruce K. Waltke, The Book of Proverbs, Chapters 1–15, New International Commentary on the Old Testament (Grand Rapids: Eerdmans, 2004), 408–9.
14. Glagol se u hebrejskom Starom zavetu javlja osamdeset pet puta, i osim u Pričama Solomonovim 8:22 značenje „kupiti“ ili „steći“ jasno odgovara svuda osim na dva mesta (Postanje 4:1; Psalam 139:13).
15. Takav je zaključak u Waltke, Book of Proverbs, Chapters 1–15, 409.
16. Npr. „Come Be My Follower“ (Walkill, NY: Watchtower, 2007, izdanje iz 2012), 131.
17. Ernest C. Lucas, Proverbs, Two Horizons OT Commentary (Grand Rapids: Eerdmans, 2015), 262.
18. „The Bible’s Vivid Figures of Speech“, Watchtower (1. jun 1984), 19, podebljanje dodato. Vidi i Insight on the Scriptures (1988), 2:1019, 1161.
19. Stafford, Jehovah’s Witnesses Defended, 3. izd., 408.
20. Tanakh iz 1985 (TNK), koji je objavilo Jevrejsko izdavačko društvo, prevodi Priče Solomonove 8:12: „Ja mudrost boravim s razboritošću“ pišući velikim početnim slovom „imena“ personifikovanih osobina.
21. Tremper Longman III, Proverbs, BCOTWP (Grand Rapids: Baker Academic, 2006), 201.
ZA DALJE ČITANJE
Da li je Isus ipak bio stvoreno biće?
OTKRIVENJE 3:14 PONOVO… JOŠ JEDNOM!