Markov Isus
Dokazi iz Markovog jevanđelja da je Isus prikazan kao vidljivo pojavljivanje i samo fizičko otelovljenje Boga Izrailja.
142 objava · strana 6 od 8
Dokazi iz Markovog jevanđelja da je Isus prikazan kao vidljivo pojavljivanje i samo fizičko otelovljenje Boga Izrailja.
Katolički biblista Raymond E. Brown u komentaru na Jovana 2 i svadbu u Kani: Marija kao Nova Eva i evharistijska simbolika vina.
Šta grčki izraz kecharitomene iz Luke 1:28 govori o Mariji: pozdrav koji je ujedno i titula, i milost koja čini svetom i besprekornom.
Svedočanstvo sinoptičkih jevanđelja, naročito Lukinog: Isus je Gospod u smislu JHVH, Boga Svemogućeg, koji se ponizio i postao čovek.
Odbrana učenja o večnim svesnim mukama: šta o kazni nevernika govore sinoptička jevanđelja i Otkrivenje, i odgovor na prigovore anihilacionista.
Hebrejski rukopisi Mateja 1:16 glase „Josif, otac Marije“. Zašto ta varijanta i sirijska Pešita ne dokazuju postojanje dva različita Josifa.
Pseudonimno delo iz 2. veka pripisano svetom Petru, sačuvano samo u fragmentima — ovde donosim dva prevoda teksta u celini.
Prema najranijem predanju, Marijini roditelji su Joakim i Ana — kako to uskladiti sa Ilijom iz Lukinog rodoslova?
Sveti Vasilije Veliki tumači Mateja 24:36 i Marka 13:32 i brani jednakost Sina sa Ocem protiv anomejaca.
Kako imena Jovana Krstitelja i njegovih roditelja, Zaharije i Jelisavete, otkrivaju Božji potpis u Lukinom jevanđelju.
Sveto pismo poziva vernike da se mole i zauzimaju za spasenje svih ljudi, jer imaju jednog Posrednika koji je sebe dao kao otkup za sve.
Erman priznaje da su pisci jevanđelja verovali kako Isus sebe naziva Danilovim Sinom čovečjim, kosmičkim Sudijom zemlje.
Komentari koji objašnjavaju šta je Matej mislio kada je napisao da će Isus, prema prorocima, biti nazvan Nazarećaninom.
Rukopisni dokazi u prilog dužem čitanju Luke 22:19-20 — svedočanstva tekstualnih kritičara i komentatora Novog zaveta.
Lukin izveštaj o Poslednjoj večeri i Dela 20:28: tekstualni dokazi za duže čitanje i žrtveni, zamenički značaj Hristove smrti.
Suprotno učenju protestantizma, Sveto pismo uči da je verovanje u Hrista delo — jedino neophodno delo koje Bog zahteva za spasenje.
Jovanovski spisi svedoče da je Otac jedini istiniti Bog, ali ne isključujući Sina — jer je i Sin istiniti Bog i večni život.
Odlomak iz knjige Bowmana i Komoszewskog: Jovanov prolog pokazuje da je Logos večan i nestvoren, nasuprot hristologiji Jehovinih svedoka.
Gary M. Burge o hronologiji Jovanovog jevanđelja: da li se Jovan slaže sa sinopticima o danu Hristovog raspeća?
Odgovor na muslimanski prigovor iz Luke 2:22-24: Isus je i Gospod i Sin Gospodnji, Jehova u telu prinet pred Gospoda, svog Oca.