Isus Hristos: suvereni Gospod anđela
Novozavetni dokazi da anđeli pripadaju Isusu Hristu i da je on Gospod anđela, jedno sa suverenim Bogom Izrailja.
252 objava · strana 9 od 13
Novozavetni dokazi da anđeli pripadaju Isusu Hristu i da je on Gospod anđela, jedno sa suverenim Bogom Izrailja.
Odbrana učenja o večnim svesnim mukama: šta o kazni nevernika govore sinoptička jevanđelja i Otkrivenje, i odgovor na prigovore anihilacionista.
Rana i obilna svedočanstva latinske Crkve — Kiprijan, Fulgencije, Priscilijan i drugi — u prilog autentičnosti 1. Jovanove 5:7 (Comma Johanneum).
Hebrejski rukopisi Mateja 1:16 glase „Josif, otac Marije“. Zašto ta varijanta i sirijska Pešita ne dokazuju postojanje dva različita Josifa.
Novozavetni stihovi koji potvrđuju da je Isus telesni potomak cara Davida, iz plemena Judinog, uz svedočanstva svetog Ignjatija.
Da li Sveto pismo osuđuje međurasne brakove? Biblijski tekstovi pokazuju da je zabrana bila verska, a ne rasna — Ruta, Rava i Mojsijeva žena Kušanka.
Kako imena Jovana Krstitelja i njegovih roditelja, Zaharije i Jelisavete, otkrivaju Božji potpis u Lukinom jevanđelju.
Poslanica Jevrejima opisuje Isusa kao nepromenljivog Stvoritelja i Održavatelja svega stvorenog, primenjujući na Sina starozavetne tekstove o JHVH.
Odgovor na zloupotrebu 1. Timoteju 2:5 kod protestantskih apologeta: kako Novi zavet koristi reč heis („jedan“) i šta to znači za Hristovo posredovanje.
Sveto pismo poziva vernike da se mole i zauzimaju za spasenje svih ljudi, jer imaju jednog Posrednika koji je sebe dao kao otkup za sve.
Erman priznaje da su pisci jevanđelja verovali kako Isus sebe naziva Danilovim Sinom čovečjim, kosmičkim Sudijom zemlje.
Skeptici tvrde da proročanstvo o Nazarećaninu ne postoji. Zašto Matej u 2:23 govori o prorocima u množini i kako Isaija 11:1 rešava problem.
Komentari koji objašnjavaju šta je Matej mislio kada je napisao da će Isus, prema prorocima, biti nazvan Nazarećaninom.
Rukopisni dokazi u prilog dužem čitanju Luke 22:19-20 — svedočanstva tekstualnih kritičara i komentatora Novog zaveta.
Uvod u seriju o Lukinom viđenju Hristove smrti: istorijska pouzdanost Luke i Dela apostolskih i Pavlovo naglašavanje zamenske žrtve.
Nastavak pobijanja tvrdnje da Luka i Dela apostolska nemaju teologiju zamenskog pomirenja: naučna gledišta, Makavejske knjige i Isus kao pravedni mučenik.
Lukin izveštaj o Poslednjoj večeri i Dela 20:28: tekstualni dokazi za duže čitanje i žrtveni, zamenički značaj Hristove smrti.
Nastavak istraživanja Lukine teologije pomirenja: nužnost Hristove smrti, upotreba Isaije 53 i prokletstvo onoga ko visi na drvetu.
Odlomci iz Jevsevijeve Crkvene istorije (Knjiga III) o tome koji su novozavetni spisi priznati, koji sporni, a koji odbačeni.
Novi zavet prikazuje Isusa kao ovaploćenje Božje večne Mudrosti: monogenes, apaugasma, Reč kojom je sve stvoreno, Sila i Mudrost Božja.