Juda svedoči da je Isus JHVH Svemogući!
Dokazi iz Judine poslanice da je nadahnuti pisac verovao kako je Isus JHVH Bog Svemogući koji je postao telo.
252 objava · strana 7 od 13
Dokazi iz Judine poslanice da je nadahnuti pisac verovao kako je Isus JHVH Bog Svemogući koji je postao telo.
Judina poslanica naziva Hrista Gospodom koji dolazi sa anđelima na sud — a Kuran svedoči da je to jedino Alah.
Judina 1:4-5 i njene varijante: Isus je Gospod koji je izbavio Izrailj iz Egipta i potom kaznio neverne — izričito svedočanstvo o božanstvu Hrista.
Dodatni dokaz da Isus nije arhanđel: Jevrejima, Otkrivenje i Psalmi pokazuju da anđeli obožavaju Sina, pa Hristos ne može biti Mihailo.
Protestanti citiraju Mateja 23:9 protiv nazivanja sveštenika ocem. Sveto pismo pokazuje suprotno — evo šta je Gospod zaista mislio.
Prema Jovanovom jevanđelju, Gospod Isus je slavio Hanuku — praznik posvećenja hrama, čije poreklo opisuju knjige o Makavejima.
Aramejska parafraza Miheja 4:8 kaže da je Mesija bio sakriven od Izrailja zbog njihovih greha — uporedo sa učenjem Novog zaveta.
Šta znači da je Hristos „postao greh“ za nas? Odgovor leži u grčkoj reči hamartia, koja označava i žrtvu za greh.
Pavle u Rimljanima 8:3 i 2. Korinćanima 5:21 prikazuje Hristovu smrt kao žrtvu za greh, u skladu sa starozavetnim sistemom žrtvovanja.
Odlomak iz knjige Bowmana i Komoszewskog: Jevrejima 1:6 primenjuje starozavetni poziv na obožavanje Gospoda upravo na Isusa.
Odlomci iz knjige jednog od vodećih evanđeoskih bibličara u kojima se brane istorijsko postojanje, telesno vaskrsenje i božanstvo Hrista.
Pregled novozavetnog svedočanstva o božanstvu Hrista prema Mareju Dž. Harisu: implicitna i eksplicitna hristologija sa nizom biblijskih referenci.
Novi zavet uči da se jedino Bog obožava — a ipak Isus prima isto obožavanje uz izričito odobrenje Boga. Dokaz božanstva Hrista.
Novozavetni dokazi da se Isusu odaje isto ono obožavanje koje pripada jedino Jehovi Bogu — tekst pripremljen za razgovor sa Dejvidom Vudom.
Protiv duhoboraca (pneumatomaha): Sveti Duh kao Bog u hrišćanskom Svetom pismu (55–60. n. e.). Studija pokazuje verovatnu grešku u savremenim prevodima Svetog pisma, pre svega u Filipljanima 3:3, koji
Pobijanje tvrdnje unitarijanaca da se reč „bog“ koristi fluidno: u Novom zavetu se theos gotovo uvek odnosi na jednog istinitog Boga.
Nastavak: tekstovi u kojima Novi zavet naziva Hrista Bogom — Jovan 1:1, Jovan 1:18 i Tomino ispovedanje „Gospod moj i Bog moj“.
Treći deo serije: Pavle i Petar o Isusu kao Bogu — Rimljanima 9:5, Kološanima 1 i 2, Titu 2:13, 2. Petrova 1:1 i Grenvil Šarpova konstrukcija.
Jevrejima naziva Hrista ho theos: Otac slavi Sina kao večnog Stvoritelja koga anđeli obožavaju. Zaključci Mareja Harisa o theos kao hristološkoj tituli.
Grčki izraz theos javlja se oko 1.315 puta u Novom zavetu; šest puta odnosi se na nekog drugog osim Oca ili Hrista. Pregled tih mesta i Harisova analiza.