Pavle, Avgustin i Isusovo znanje o danu i času
Avgustin pokazuje da Isusove reči u Marku 13:32 ne znače neznanje Sina, već da nije obznanio dan i čas — uz Pavlovo „ne znati“ iz 1. Korinćanima 2:2.
268 objava · strana 9 od 14
Avgustin pokazuje da Isusove reči u Marku 13:32 ne znače neznanje Sina, već da nije obznanio dan i čas — uz Pavlovo „ne znati“ iz 1. Korinćanima 2:2.
Sveti Avgustin u prvoj knjizi O Trojstvu pokazuje da je Hristos, uzevši obličje sluge, postao manji ne samo od Oca i Duha nego i od samoga sebe.
Navodi predstavljeni ovde dokumentuju rasprostranjeno verovanje u molitve i posredovanje anđela i svetitelja za vernike na zemlji. Sav naglasak je moj. Pastir Jermin (89-145. n. e.), 4. poglavlje: Mno
Molitve upokojenim svetiteljima i anđelima u prednikejskoj Crkvi: 5 do 8 jasnih svedočanstava iz najmanje tri sredine, pre 325. godine.
Citati svetog Avgustina iz dela O Trojstvu, Knjiga 1: kako razumeti 1. Korinćanima 15:28 i podređenost Sina Ocu bez poricanja Njegove jednakosti.
Sveti Avgustin o Jovanu 17:3 i o tome da je Otac jedini istiniti Bog u jedinstvu sa Sinom, te o predodređenju slave Hristovog čovečanstva.
Sveti Avgustin u delu O Trojstvu navodi Filipljanima 3:3 kao dokaz da se Svetom Duhu ukazuje latreuo — služba koja pripada samo Bogu.
Sveti Atanasije u delu O ovaploćenju Reči poziva se na mesijanska proroštva da dokaže da je Isus Hristos i Gospod Bog koji je došao u telu.
U ovom tekstu navodim dela trojice intelektualnih i duhovnih velikana vere kako bih pokazao na koji su način tumačili Postanje 1:26-27, posebno stih u kojem Bog koristi zamenice u množini govoreći o s
Komentar Mar Išodada od Merva (oko 850), episkopa Asirske crkve Istoka, o tome kako je Gospod citirao Psalam 110:1 i o neizrecivom Božjem imenu.
U ovom tekstu razmatram dva starozavetna odlomka u kojima su rani hrišćani videli nagoveštaj Hristovog raspeća. Ti rani pisci koristili su upravo ove stihove kao proročanstvo ili praobraz Hristove smr
Odlomak iz Besede svetog Jovana Zlatoustog o svetom Ignjatiju: Petar kao gospodar celoga sveta i Ignjatije kao njegov naslednik.
Avgustin pokazuje da pouzdanost jevanđelja počiva na autoritetu Katoličke crkve, pa napad na Crkvu podriva verodostojnost samih jevanđelja.
Iz Besede 25 svetog Grigorija Nazijanzina: jedan nerođeni Bog Otac, jedan rođeni Gospod Sin i jedan Sveti Duh koji ishodi od Oca.
Sveti Atanasije pokazuje da nikejski izraz o jednosuštnosti Sina sa Ocem nije novina, već drevno učenje Crkve potvrđeno apostolskim nasleđem episkopa.
Izvodi iz Jevsevijeve Istorije crkve: Lin kao prvi rimski episkop, Klimentova poslanica, kanon Svetog pisma i čuda u ranoj Crkvi.
Origen u delu De Principiis izričito uči da Trojstvo prevazilazi svako vreme, vekove i večnost i da je jedino priroda Trojstva nestvorena.
Sveti Jovan Zlatousti o 1. Korinćanima 8:4-6 i o trinitarnom blagoslovu iz 2. Korinćanima 13:14 — svedočanstvo o Trojstvu i božanstvu Hrista.
Simvol vere Antiohijskog sabora iz 325: Sin je rođen a ne stvoren, večan i nepromenljiv, slika same ipostasi Očeve — grčki tekst i prevod.
Svedočanstva Evsevija Kesarijskog koji navodi Matejevu trojstvenu krsnu formulu — iz Teofanije i iz spisa protiv Markela.