Rana Crkva, krst, Ponovljeni zakoni 28:66 i Jeremija 11:19
U ovom tekstu razmotriću dva starozavetna teksta koje su rani hrišćani videli kao nagoveštaj Hristovog raspeća. Ti rani pisci koristili su upravo ove stihove kao proročanstvo, odnosno kao prefiguraciju Hristove smrti na krstu.
Prvo proročanstvo
Počinjem sledećim navodom iz Jeremije:
„A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: Oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh da mu se ime ne spominje više.“ (balachmo) „istrijebimo ga iz zemlje živijeh da mu se ime ne spominje više.“ Jeremija 11:19 exeGeses companion Bible (ECB(i))
Nije teško uvideti zašto su hrišćani ono što je prorok rekao o sebi shvatili kao prefiguraciju onoga što su Jevreji učinili Gospodu Isusu, budući da Jeremijin jezik ima paralelu u Isaiji 53, koja je glavno proročanstvo na koje se Novi zavet poziva u vezi sa Hristovom žrtvenom i zamenskom smrću:
„A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas.“
„Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem.“
„Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:3-12
Povezivanje drveta sa rečju za hleb, lechem, veoma je značajno, budući da se za našeg Gospoda kaže da je razapet na drvetu kako bi prineo svoje telo i svoju krv kao živi Hleb, kojim se vernici moraju hraniti da bi imali večni život:
„Trudite se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin Čovječiji, jer ovoga potvrdi Bog Otac. A oni mu rekoše: Šta da činimo da bismo tvorili djela Božija? Odgovori Isus i reče im: Ovo je djelo Božije da vjerujete u Onoga koga On posla. A oni mu rekoše: Kakav, dakle, znak ti pokazuješ da vidimo i da ti vjerujemo? Šta ti činiš? Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: Hljeb sa neba dade im da jedu. Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: nije vam Mojsej dao hljeb sa neba nego Otac moj daje vam istiniti hljeb sa neba; Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb! A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti.“ Jovan 6:27-35
„Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek.“
„Ovo reče u sinagogi kad učaše u Kapernaumu. Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: Ovo je tvrda besjeda. Ko je može slušati? A Isus, znajući u sebi da učenici njegovi ropću zbog toga, reče im: Zar vas ovo sablažnjava? A šta ako vidite Sina Čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio? Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su. Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju. Jer znađaše Isus od početka koji su to što ne vjeruju, i ko će ga izdati. I govoraše: Zato sam vam rekao da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od Oca mojega. Od tada mnogi od učenika njegovih otidoše natrag, i više ne iđahu s njim.“ Jovan 6:50-66
Sve ovo je utoliko zanimljivije što je Isus rođen u Vitlejemu, što na jevrejskom doslovno znači kuća hleba (beth lechem)! Vidi Matej 2:1-6 i Luka 2:1-20.
A evo gde Novi zavet govori o tome da je Hristos umro na drvetu:
„Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo.“ Dela apostolska 5:30
„I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo.“ Dela apostolska 10:39
„A kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga sa drveta i položiše u grob.“ Dela apostolska 13:29
„Hristos nas je iskupio od prokletstva zakona postavši za nas prokletstvo, jer je napisano: Proklet svaki koji visi na drvetu;“ Galatima 3:13
Sledeći navod je posebno zanimljiv jer čak aludira na proročanstvo iz Isaije 53 i navodi ga:
„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25
Drugo proročanstvo
Ovo me dovodi do sledećeg primera, koji su oci i apologete Crkve navodili kao nagoveštaj krsta:
„I život će tvoj biti kao da visi“ (wahayu cḥayyeka talulim) „prema tebi, i plašićeš se noću i danju, i nećeš biti miran životom svojim.“ Ponovljeni zakoni 28:66 Evangelical Heritage Version (EHV)
Značajno je da Ponovljeni zakoni čak opisuju JHVH kao sam život svoga naroda:
„Ljubeći Gospoda Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega; jer je on život tvoj“ (ki hu cḥayyeka), „i duljina dana tvojih; da bi nastavao na zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu, da će im je dati.“ Ponovljeni zakoni 30:20 World English Bible (WEB)
Budući da su rani hrišćani koristili grčke verzije jevrejske Biblije, koje se često nazivaju Septuagintom (LXX), sada ću navesti i prevod grčkog teksta.
Prevod Septuaginte preuzet je iz elektronskog izdanja drugog štampanog izdanja dela A New English Translation of the Septuagint, koje je objavio Oxford University Press 2009. godine, uključujući ispravke i dopune unete u drugom štampanom izdanju (2009) i ispravke i dopune unete u junu 2014. Isticanje je moje:
„I život će tvoj biti kao da visi prema tebi,“ (kai estai he zoe sou kremamene apenanti ton ophthalmon sou), „i plašićeš se noću i danju, i nećeš biti miran životom svojim.“ Ponovljeni zakoni 28:66 (Deuteronomion, prev. Melvin K. H. Peters, str. 167)
„Ljubeći Gospoda Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega; jer je on život tvoj i duljina dana tvojih; da bi nastavao na zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu, da će im je dati.“ Ponovljeni zakoni 30:20 (Isto, str. 169)
Evo gde ovo postaje zaista zapanjujuće. Novi zavet objavljuje da je upravo Isus taj koji je naš Život, jer se za njega kaže da je Život i Večni Život koji je postao telo, to jest, ljudsko biće:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“... „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“... „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14
„Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?“ Jovan 11:25-26
„A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:15
„Ako ste, dakle, vaskrsli sa Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga. Mislite o onome što je gore, a ne što je na zemlji. Jer umrijeste i vaš je život sakriven sa Hristom u Bogu. A kada se javi Hristos, život naš, onda ćete se i vi s Njime javiti u slavi.“ Kološanima 3:1-4
„Štobješe od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojima, što sagledasmo i ruke naše opipaše, o Logosu (Riječi) života: I Život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i objavljujemo vam Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; Što smo vidjeli i čuli objavljujemo vama da i vi s nama imate zajednicu, a naša zajednica je sa Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom.“ 1. Jovanova 1:1-3
„A znamo da je Sin Božiji došao i dao nam razum da poznajemo Istinitoga; i jesmo u Istinitome, u Sinu njegovom Isusu Hristu. On je istiniti Bog i život vječni.“ 1. Jovanova 5:20
U svetlu ovoga, ovi rani crkveni ljudi tumačili su izraz „život će tvoj biti kao da visi prema tebi“ tako da se odnosi na Hrista, koji je Život Izrailja i celokupnog stvorenja, obešenog na krst.
Još jedna zanimljiva veza jeste to što se izjava o tome kako Izrailj gleda svoj život kako visi tik pred njim nalazi u istom onom poglavlju u kojem Bog preti Izrailju prokletstvima ako prekrši savez:
„Ali ako ne uzaslušaš glasa Gospoda Boga svojega da držiš i tvoriš sve zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam, doći će na tebe sve ove kletve i stignućete. Proklet ćeš biti u gradu, i proklet ćeš biti u polju. Prokleta će biti kotarica tvoja i naćve tvoje. Proklet će biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih. Proklet ćeš biti kad dolaziš, i proklet ćeš biti kad polaziš. Poslaće Gospod na tebe kletvu, rasap i pogibao u svemu za što se prihvatiš rukom svojom i što uzradiš, dokle se ne zatreš i propadneš na prečac za zla dijela svoja kojima si me odustavio.“... „I doći će na te sve ove kletve i goniće te i stizaće te dokle se ne istrijebiš, jer nijesi slušao glasa Gospoda Boga svojega i držao zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti je zapovjedio. I one će biti znak i čudo na tebi i na sjemenu tvojemu do vijeka.“ Ponovljeni zakoni 28:15-20, 45-46
Prema Novom zavetu, razlog zbog kojeg je Isus umro na drvetu bio je taj da spase sve koji veruju u njega od Božjih prokletstava!
„Jer koji su god od djela zakona pod prokletstvom su, jer je napisano: Proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u Knjizi zakona da to čini. A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, jasno je; jer: Pravednik će od vjere živjeti. A zakon nije od vjere, nego čovjek koji tvori zapovijesti živjeće kroz njih. Hristos nas je iskupio od prokletstva zakona postavši za nas prokletstvo, jer je napisano: Proklet svaki koji visi na drvetu; Da na mnogobošcima bude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu, da primimo obećanje Duha kroz vjeru.“ Galatima 3:10-14
Rani crkveni pisci
Imajući prethodno u vidu, sada se okrećem samim ranohrišćanskim svedočanstvima. Svako isticanje je moje.
Justin Mučenik
Poglavlje 72. Jevreji su uklonili odlomke iz Jezdre i Jeremije
Justin: Učiniću kako želiš. Iz onoga, dakle, što je Jezdra rekao u vezi sa zakonom o pashi, oni su uklonili sledeće: 'I reče Jezdra narodu: Ova pasha je naš Spasitelj i naše utočište. I ako ste razumeli, i ako je vaše srce to primilo, da ćemo Ga poniziti na stubu, i potom se u Njega uzdati, onda ovo mesto neće biti napušteno doveka, govori Bog nad vojskama. Ali ako Mu ne budete verovali i ne budete slušali Njegovu objavu, bićete narodima za podsmeh.' A iz Jeremijinih reči izbacili su sledeće: 'Ja [bejah] kao jagnje koje se vodi na klanje: smišljali su naum protiv mene, govoreći: Hajde, stavimo drvo na njegov hleb i izbrišimo ga iz zemlje živih; i neka mu se ime više ne pominje.' Jeremija 11:19 I budući da je ovaj odlomak iz Jeremijinih reči još uvek zapisan u nekim prepisima [Svetog pisma] u sinagogama Jevreja (jer je prošlo tek malo vremena otkako je izbačen), i budući da je iz ovih reči pokazano da su se Jevreji savetovali o samom Hristu, da Ga razapnu i usmrte, On sam je i objavljen kao onaj koji se vodi kao ovca na klanje, kao što je prorekao Isaija, i ovde je predstavljen kao bezazleno jagnje; ali, budući u nedoumici u pogledu njih, oni se predaju huli. I opet, iz reči istog Jeremije izbačeno je i ovo: 'Gospod Bog se setio svog mrtvog naroda Izrailja koji je ležao u grobovima; i siđe da im propoveda svoje spasenje.' (Poglavlja 69-88)
Irinej
2. I on je već objavio Njegov dolazak, govoreći: Neće nestati poglavara u Judi, ni vođe od bedara njegovih, dokle ne dođe Onaj kome je pripravljeno, i On je nada narodima; privezuje magare svoje za lozu, i mlado magarice svoje za puzavi bršljan. Opraće haljinu svoju u vinu, i odeždu svoju u krvi grožđa; oči su Mu radosnije od vina, a zubi belji od mleka. Jer, neka oni koji imaju ugled da sve istražuju ispitaju u koje je vreme nestalo kneza i vođe iz Jude, i ko je nada narodima, ko je takođe loza, koje je magare [nazvano] Njegovim, koja je odeća, koje su oči, koji zubi i koje vino, i neka tako istraže svaku od pomenutih stavki; i naći će da niko drugi nije objavljen do naš Gospod, Hristos Isus. Stoga je Mojsije, koreći nezahvalnost naroda, rekao: Narode bezumni i nerazumni, tako li vraćaš Gospodu? Ponovljeni zakoni 32:6 I opet, on ukazuje na to da se Onaj koji ih je od početka utemeljio i stvorio, Reč, koji nas takođe iskupljuje i oživljava u poslednja vremena, pokazuje kako visi na drvetu, a oni neće verovati u Njega. Jer on kaže: I život tvoj visiće pred očima tvojim, i nećeš verovati životu svome. I opet: Nije li te ovaj isti, Otac tvoj, zadobio, i načinio te, i stvorio te? (Knjiga IV, Poglavlje 10 Spisi Starog zaveta, a naročito oni koje je napisao Mojsije, svuda pominju Sina Božjeg i unapred navešćuju Njegov dolazak i stradanje. Iz te činjenice sledi da su nadahnuti jednim te istim Bogom.)
3. Jer Tvorac sveta je zaista Reč Božja: i to je naš Gospod, koji je u poslednja vremena postao čovek, postojeći u ovom svetu, i koji na nevidljiv način sadrži sve što je stvoreno, i prisutan je u celokupnom stvorenju, budući da Reč Božja upravlja svime i sve uređuje; i zato je došao svojima na vidljiv način, i postao telo, i visio na drvetu, da bi sve sabrao u sebi. A njegov sopstveni narod ga ne primi, kao što je Mojsije upravo to objavio među narodom: I život tvoj visiće pred očima tvojim, i nećeš verovati životu svome. Ponovljeni zakoni 28:66 Oni, dakle, koji Ga nisu primili, nisu primili život. A onima koji Ga primiše dade vlast da postanu sinovi Božji. Jovan 1:12 Jer On je taj koji od Oca ima vlast nad svime, budući da je Reč Božja i pravi čovek, koji sa nevidljivim bićima opšti na način uma, i koji postavlja zakon vidljiv spoljašnjim čulima, da bi sve ostalo svako u svom poretku; i On očigledno vlada nad stvarima vidljivim i onima koje se tiču ljudi; i donosi pravedan i dostojan sud nad svima; kao što i David, jasno ukazujući na to, kaže: Bog naš doći će javno i neće ćutati. Zatim pokazuje i sud koji On donosi, govoreći: Oganj će goreti pred Njim, i silna bura besneće oko Njega. Prizvaće nebo odozgo i zemlju, da sudi narodu svome. (Knjiga V, Poglavlje 18 Bog Otac i Njegova Reč sopstvenom silom i mudrošću oblikovali su sve stvoreno (kojim se služe), a ne iz nedostatka ili neznanja. Sin Božji, koji je od Oca primio svu vlast, inače nikada ne bi uzeo telo na sebe.)
Tertulijan
Jer, opet, upravo zbog ovih vaših zasluga Jezekilj navešćuje da će doći vaša propast: i to ne samo u ovom veku — propast koja se već dogodila — nego i u dan odmazde, Isaija 61:2 koji dolazi potom. Od te propasti niko neće biti izbavljen osim onoga ko na čelu bude zapečaćen stradanjem Hrista koga ste odbacili. Jer ovako je pisano: I reče mi Gospod: Sine čovečji, video si šta čine starešine Izrailjeve, svaki od njih u tami, svaki u skrivenoj odaji: jer rekoše: Gospod nas ne vidi; Gospod je ostavio zemlju. I reče mi: Okreni se opet, i videćeš još veće gadosti koje oni čine. I uvede me na pragove kapije doma Gospodnjeg koja gleda na sever; i gle, tamo žene sede i oplakuju Tamuza. I reče mi Gospod: Sine čovečji, jesi li video? Zar je dom Judin umeren, kad čini gadosti koje su učinili? A videćeš još veće njihove sklonosti. I uvede me u unutrašnje svetilište doma Gospodnjeg; i gle, na pragovima doma Gospodnjeg, između sredine trema i sredine žrtvenika, oko dvadeset i pet ljudi okrenulo je leđa hramu Gospodnjem, a lica svoja prema istoku; i klanjahu se suncu. I reče mi: Vidiš li, sine čovečji? Zar su takva dela sitnica za dom Judin, da čine gadosti koje su ovi učinili? Jer su napunili (meru) svojih bezbožnosti i, gle, i sami se, takoreći, krevelje; postupiću u gnevu svome, oko moje neće poštedeti, niti ću se sažaliti; vikaće u uši moje glasno, ali ih neću čuti, ne, neću se sažaliti. I povika mi u uši glasno, govoreći: Blizu je osveta ovom gradu; i svaki je u ruci svojoj imao oruđa za istrebljenje. I gle, šest ljudi dolažaše putem gornje kapije koja gleda prema severu, i svaki je u ruci svojoj imao svoju dvoseklu sekiru rasejanja: a jedan čovek beše među njima, obučen u odeždu do peta, Otkrivenje 1:13 i sa pojasom od safira oko bedara svojih: i uđoše, i stadoše uz bronzani žrtvenik. I slava Boga Izrailjevog, koja beše nad domom, u otvorenom dvorištu njegovom, podiže se sa heruvima: i Gospod pozva čoveka obučenog u odeždu do peta, koji imaše na bedrima svojim pojas; i reče mu: Prođi kroz sredinu Jerusalima i napiši znak Tau na čelima ljudi koji uzdišu i tuguju zbog svih gadosti koje se čine među njima. I dok se to činjaše, reče slušaocu: Idi za njim u grad i seci; i neka ne štedi oko tvoje, i ne žali ni starca ni mladića ni devicu; i pobij svu decu i žene, da budu sasvim zbrisani; ali svima na kojima je znak Tau ne prilazite; i počnite od mojih svetih. A tajna ovoga znaka bila je na razne načine unapred navešćena; (znak) u kojem je za čovečanstvo položen temelj života; (znak) u koji Jevreji nisu hteli da poveruju: kao što je i Mojsije odavno navešćivao u Izlasku, govoreći: Bićete izbačeni iz zemlje u koju ulazite; i među tim narodima nećete moći da počinete: i neće biti stalnosti ni za trag stopala vašeg: i Bog će vam dati srce koje malaksava, i dušu koja čezne, i oči koje tamne, da ne vide: i život vaš visiće na drvetu pred očima vašim; i nećete se uzdati u život svoj. (Odgovor Jevrejima, Poglavlje 11. Dalji dokazi, iz Jezekilja. Sažetak dosadašnjeg proročkog dokazivanja.)
Kiprijan
20. Da će Jevreji prikovati Hrista na krst
Kod Isaije_: Ceo dan pružah ruke svoje narodu neposlušnom i onome koji mi protivreči, koji hodi putevima koji nisu dobri, nego za svojim_ gresima. Takođe kod Jeremije: Hajde, bacimo drvo u hleb Njegov, i izbrišimo život Njegov sa zemlje. Takođe u Ponovljenim zakonima: I život tvoj visiće (u neizvesnosti) pred očima tvojim; i bojaćeš se dan i noć, i nećeš se uzdati u život svoj****. Takođe u dvadeset prvom psalmu: Probodoše mi ruke i noge; izbrojaše sve kosti moje. I gledahu me, i videše me, i razdeliše među sobom haljine moje, i za odeždu moju baciše žreb. Ali Ti, Gospode, ne udaljuj pomoć svoju od mene; pohitaj mi u pomoć. Izbavi dušu moju od mača, i jedinu moju iz šape pseće. Spasi me od usta lavljih, i poniznost moju od rogova jednorogovih. Objaviću ime Tvoje braći svojoj; usred Crkve hvaliću Te. Takođe u sto osamnaestom psalmu: Probodi telo moje klincima od straha Tvoga. Takođe u sto četrdesetom psalmu: Podizanje ruku mojih večernja je žrtva. O toj žrtvi Sofonija reče: Strah od lica Gospoda Boga, jer je blizu dan Njegov, jer je Gospod pripremio svoju žrtvu, posvetio je svoje izabranike. Takođe kod Zaharije: I pogledaće na mene koga probodoše. Takođe u osamdeset sedmom psalmu: Vapio sam k Tebi, Gospode, ceo dan; pružao sam ruke svoje k Tebi. Takođe u Brojevima_: Ne biva Bog obešen kao čovek, niti kao_ sin čovečji trpi pretnje. Otuda u jevanđelju Gospod kaže: Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako treba da bude podignut i Sin čovečji, da svaki koji veruje u Sina ima život večni. (Kiprijanovi spisi, Spis XII (Knjiga 2))
Atanasije
- Proročanstva o krstu. Kako se ta proročanstva ispunjavaju jedino u Hristu.
Ali, možda ćeš, pošto si čuo proročanstvo o Njegovoj smrti, zatražiti da saznaš i šta je izloženo o Krstu. Jer ni to nije prećutano: sveti ljudi to prikazuju sa velikom jasnoćom. 2. Jer prvo to Mojsije prorokuje, i to snažnim glasom, kada kaže: „I život će tvoj biti kao da visi prema tebi, i plašićeš se noću i danju, i nećeš biti miran životom svojim.“. 3. A zatim proroci posle njega svedoče o tome, govoreći: Jeremija 11:19 „A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: Oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh“. 4. I opet: „probodoše ruke moje i noge moje. Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju i od mene načiniše stvar za gledanje. Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.“. 5. A smrt koja je uzdignuta uvis i koja se zbiva na drvetu ne bi mogla biti nijedna druga do Krst: i opet, ni u jednoj drugoj smrti ne probadaju se ruke i noge, osim jedino na Krstu. 6. Ali pošto su prebivanjem Spasitelja među ljudima i svi narodi na svakoj strani počeli da poznaju Boga, ni tu tačku nisu ostavili bez pomena: nego se i o toj stvari govori u Svetom pismu. Isaija 11:10 „I u to će vrijeme“, kaže on, „za korijen Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno“. Ovo je, dakle, mali dokaz onoga što se dogodilo. 7. Ali celo Sveto pismo vrvi od pobijanja neverja Jevreja. Jer ko je od pravednika i svetih proroka, i patrijaraha, zabeleženih u božanskim Pismima, ikada imao svoje telesno rođenje samo od device? Ili koja je žena bila dovoljna bez muškarca za začeće ljudskog roda? Zar se Avelj nije rodio od Adama, Enoh od Jareda, Noje od Lameha, i Avram od Tare, Isak od Avrama, Jakov od Isaka? Zar se Juda nije rodio od Jakova, a Mojsije i Aron od Amrama? Zar se Samuilo nije rodio od Elkane, zar David nije od Jeseja, zar Solomon nije od Davida, zar Jezekija nije od Ahaza, zar Josija nije od Amosa, zar Isaija nije od Amosa, zar Jeremija nije od Helkije, zar Jezekilj nije od Vuzija? Zar svaki nije imao oca kao začetnika svog postojanja? Ko je onda taj koji je rođen samo od device? Jer prorok je pridao izuzetno veliki značaj tom znaku. 8. Ili čije je rođenje najavila zvezda na nebesima, da svetu objavi onoga koji se rodio? Jer kada se Mojsije rodio, sakrili su ga njegovi roditelji: za Davida se nije čulo ni među onima iz njegovog susedstva, utoliko što ga ni veliki Samuilo nije poznavao, nego je pitao ima li Jesej još jednog sina. Avram je pak svojim susedima postao poznat kao velik čovek tek nakon svog rođenja. Ali o Hristovom rođenju svedok nije bio čovek, nego zvezda na onom nebu sa kojeg je silazio. (O ovaploćenju Reči)
Laktancije
Poglavlje 18. O Gospodnjem stradanju, i o tome da je bilo prorečeno.
Kada je, dakle, Hristos ispunio ono što je Bog hteo da bude učinjeno, i što je mnogo vekova ranije prorekao preko svojih proroka, oni su, podstaknuti time i neuki u svetim Pismima, zajedno se urotili da osude svoga Boga. I premda je znao da će se to zbiti, i više puta govorio da mora stradati i biti pogubljen radi spasenja mnogih, ipak se povukao sa svojim učenicima, ne da bi izbegao ono što je bilo neophodno da pretrpi i podnese, nego da bi pokazao šta treba da se čini u svakom progonu, da ne bi izgledalo da je iko u njega upao sopstvenom krivicom: i objavio je da će se dogoditi da Ga izda jedan od njih. I tako je Juda, naveden mitom, predao Jevrejima Sina Božjeg. A oni su Ga uzeli i izveli pred Pontija Pilata, koji je u to vreme kao upravitelj upravljao provincijom Sirijom, i zahtevali da bude raspet, iako Mu nisu stavljali na teret ništa drugo osim što je rekao da je Sin Božji, Car Jevrejski; kao i Njegovu sopstvenu izreku: Razvalite ovaj hram, koji je građen četrdeset i šest godina, i za tri dana podignuću ga ponovo bez ruku — čime je označavao da će Njegovo stradanje uskoro nastupiti, i da će On, pošto Ga Jevreji pogube, vaskrsnuti trećeg dana. Jer On sam beše istiniti hram Božji. Oni su napadali te Njegove reči kao zloslutne i bezbožne. A kada je Pilat to čuo, a On ništa nije rekao u svoju odbranu, doneo je presudu da se u Njemu ne nalazi ništa što bi zasluživalo osudu. Ali oni krajnje nepravedni tužitelji, zajedno sa narodom koji su podbunili, počeše da viču i da glasno zahtevaju Njegovo raspeće.
Tada je Pontije bio savladan i njihovom vikom i podsticajem Iroda tetrarha, koji se plašio da ne bude zbačen sa svoje vlasti. On, međutim, sam nije izrekao presudu, nego Ga je predao Jevrejima, da Mu oni sami sude po svom zakonu. Zato su Ga odveli pošto je bio išiban prućem, i pre nego što su Ga raspeli, rugali su Mu se; jer su Ga obukli u skerletni ogrtač, i stavili Mu trnov venac, i pozdravljali Ga kao Cara, i davali Mu žuč za jelo, i mešali Mu ocat za piće. Posle toga pljuvali su Mu u lice i udarali Ga dlanovima svojih ruku; a kada su se sami dželati sporili oko Njegove odeće, bacali su među sobom kocku za Njegovu tuniku i ogrtač. I dok se sve to činilo, On nije pustio nijedan glas iz svojih usta, kao da beše nem. Zatim su Ga podigli usred, između dvojice zlikovaca, koji su bili osuđeni za razbojništvo, i prikovali Ga na krst. Šta bih ovde mogao oplakivati u tako velikom zločinu? Ili kojim rečima mogu žaliti tako veliku pokvarenost? Jer mi ne pripovedamo o raspeću Gavija, koje je Marko Tulije propratio svim žarom i snagom svoje rečitosti, izlivajući takoreći izvore celog svog genija, objavljujući da je nedostojno delo da rimski građanin bude raspet uz kršenje svih zakona. A premda je On bio nevin i nezaslužan te kazne, ipak je bio pogubljen, i to od strane bezbožnog čoveka koji je bio neuk u pravdi. Šta da kažem o sramoti tog krsta, na kojem je Sin Božji bio obešen i prikovan? Ko će se naći tako rečit i obdaren tolikim obiljem dela i reči, koji će govor teći sa tako izdašnom bujnošću, da na doličan način oplače taj krst, koji je oplakivao sam svet i svi elementi sveta?
A da će se to tako dogoditi, bilo je objavljeno i izrekama proroka i predskazanjima Sibila. Kod Isaije se nalazi ovako napisano: „ja se ne protivih, ne odstupih natrag. Leđa svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me čupahu; ne zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja.“. Isto tako i David, u trideset četvrtom psalmu: „A oni se raduju kad se ja spotaknem, i kupe se, kupe se na me, zadaju rane, ne znam zašto, čupaju i ne prestaju. S nevaljalijem i podrugljivijem besposličarima škrguću na me zubima svojima.“. I Sibila je pokazala da će se iste stvari dogoditi:—
On će zatim doći u ruke nepravednih i neverni; i naneće Bogu udarce nečistim rukama, i iz oskvrnjenih usta ispuštaće otrovnu pljuvačku; a On će tada sasvim predati svoja sveta leđa na bičevanje.
Isto tako, o Njegovom ćutanju, koje je istrajno održavao čak do svoje smrti, Isaija je opet ovako govorio: Isaija 53:7 „Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih.“. A pomenuta Sibila je rekla:—
I bijen, On će ćutati, da niko ne sazna šta je Reč, ili odakle je došla, da bi govorila sa smrtnicima; i nosiće trnov venac.
A o hrani i piću koje su Mu ponudili pre nego što su Ga prikovali na krst, David ovako govori u šezdeset osmom psalmu: „Daju mi žuč da jedem, i u žeđi mojoj poje me octom.“. Sibila je prorekla da će se i to dogoditi:—
Dali su mi žuč za hranu, a za moju žeđ ocat; tu negostoljubivu trpezu pokazaće.
A druga Sibila prekoreva zemlju Judeju ovim stihovima:—
Jer ti, gajeći štetne misli, nisi prepoznala svoga Boga koji se poigravao smrtnim mislima; nego si Ga ovenčala trnovim vencem i pomešala strašnu žuč.
A da će se dogoditi da Jevreji stave ruke na svoga Boga i pogube Ga, prorekla su ova svedočanstva proroka. Kod Jezdre je ovako napisano: I Jezdra reče narodu: Ova pasha je naš Spasitelj i naše utočište. Razmislite i neka vam dođe u srce, da Ga moramo poniziti u predobrazu; a posle toga nadaćemo se u Njega, da ovo mesto ne bude zauvek napušteno, govori Gospod Bog nad vojskama. Ako Mu ne budete verovali, niti čuli Njegovu objavu, bićete ruglo među narodima. Iz čega se vidi da Jevreji nisu imali druge nade, osim ako se ne očiste od krvi i ne polože svoje nade u samu onu osobu koju su poricali. I Isaija ukazuje na njihovo delo, i kaže: „Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“. I David, u devedeset trećem psalmu: „Spremaju se na dušu pravednikovu, i krv pravu okrivljuju. Ali je Gospod moje pristanište“. Takođe i Jeremija: „Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza djela njihova. A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: Oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh da mu se ime ne spominje više.“****. A drvo označava krst, a hleb Njegovo telo; jer On sam je hrana i život svih koji veruju u telo koje je nosio i u krst na kojem je bio obešen.
O tome je, međutim, sam Mojsije jasnije govorio u tom smislu, u Ponovljenim zakonima: Ponovljeni zakoni 28:66 „I život će tvoj biti kao da visi prema tebi, i plašićeš se noću i danju, i nećeš biti miran životom svojim.“. I isto to opet u Brojevima: „Bog nije čovjek da laže, ni sin čovječji da se pokaje.“. I Zaharija je ovako pisao: Zaharija 12:10 „pogledaće na mene Kojega probodoše“****. Takođe i David u dvadeset prvom psalmu: „probodoše ruke moje i noge moje. Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju i od mene načiniše stvar za gledanje. Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.“****. Očigledno je da prorok nije govorio te stvari o sebi. Jer on je bio car i nikada nije podneo ta stradanja; nego je Duh Božji, koji je imao da pretrpi te stvari, hiljadu i pedeset godina kasnije, govorio kroz njega. Jer to je broj godina od Davidove vladavine do Hristovog raspeća. Ali i Solomon, njegov sin, koji je sagradio Jerusalim, prorokovao je da će upravo taj grad propasti kao osveta za sveti krst: Ali ako se odvratite od mene, govori Gospod, i ne budete držali moju istinu, isteraću Izrailj iz zemlje koju sam im dao; i ovaj dom koji sam im sagradio u svoje ime, odbaciću ga od svih: i Izrailj biće na propast i sramotu narodu; i ovaj dom biće pust, i svaki ko prođe pored njega zaprepastiće se i reći: Zašto je Bog naneo ova zla ovoj zemlji i ovom domu? I reći će: Zato što su ostavili Gospoda Boga svoga, i progonili svoga Cara koga Bog najviše ljubi, i raspeli Ga uz veliko poniženje, zato je Bog naveo na njih ova zla. (Knjiga IV O istinskoj mudrosti i religiji)
Osim ako nije drugačije navedeno, biblijski navodi preuzeti su iz Legacy Standard Bible (LSB).
Za dalje čitanje