Pomirenje u Luki i Delima apostolskim, 2. deo
Nastavak pobijanja tvrdnje da Luka i Dela apostolska nemaju teologiju zamenskog pomirenja: naučna gledišta, Makavejske knjige i Isus kao pravedni mučenik.
1117 objava · strana 43 od 56
Nastavak pobijanja tvrdnje da Luka i Dela apostolska nemaju teologiju zamenskog pomirenja: naučna gledišta, Makavejske knjige i Isus kao pravedni mučenik.
Nastavak istraživanja Lukine teologije pomirenja: nužnost Hristove smrti, upotreba Isaije 53 i prokletstvo onoga ko visi na drvetu.
Prema Svetom pismu, Bog je već ispunio obećanje dato praocima da će njihovo seme naslediti svu zemlju — i to davno pre Hristovog dolaska.
Poslanica Jevrejima na Sina primenjuje Psalam 102 i naziva ga Tvorcem: odgovor na prigovore Grega Stafforda i Jehovinih svedoka.
Katehizisi i ispovedanja luterana, anglikanaca, prezviterijanaca i baptista pokazuju da se oko prirode, načina i dejstva krštenja vodom ne slažu.
Ispovedanja i katehizmi luterana, anglikanaca, prezviterijanaca i baptista o Evharistiji — i njihova nepomirljiva neslaganja.
Kako novozavetni pisci prikazuju Isusa kao otelovljenje nestvorene Mudrosti i ovaploćenje večne božanske Reči.
Prema talmudskim naučnicima, pojedina pominjanja Valama u Talmudu zapravo se odnose na Isusa — svedočanstva iz Sanhedrina i Jevrejske enciklopedije.
Zašto nacionalni Izrael nije Avramovo seme koje blagosilja narode: uslovni blagoslovi, prokletstva saveza i reči Gospoda Isusa.
Jevrejski spisi — hebrejska Biblija, Premudrosti Solomonove, aramejski targumi i Filon — svedoče o Reči Božjoj kao izrazito božanskoj Ličnosti.
Kabalistički tekstovi govore o složenom jedinstvu Boga, ovaploćenju Šehine i Mesiji koji strada — paralele sa Novim zavetom koje su neke rabine dovele Ješui.
Osvrt na debatu unitarijanca Dustina Smitha i trinitarca Kellyja Powersa: množinski Bog Starog zaveta, Psalam 110 i svedočanstvo jevrejskih targuma.
Jevrejski odgovor na prigovor Trojstvu: šta rabini čine sa množinom u Postanju 1:26 i šta jevrejski izvori kažu o Božjoj složenoj jednosti.
Hrišćanstvo je monoteističko kao i judaizam: jedan Bog postoji u tri ličnosti, o čemu svedoče Stari i Novi zavet.
Petrova propoved na Pedesetnicu i značenje predloga eis u Delima 2:38: krštenje vodom kao instrumentalni uzrok oproštenja greha i spasenja.
Odlomak iz gramatike Danijela Volasa o 1. Jovanovoj 5:20: da li se izraz „istiniti Bog“ odnosi na Isusa Hrista?
Jovanovski spisi svedoče da je Otac jedini istiniti Bog, ali ne isključujući Sina — jer je i Sin istiniti Bog i večni život.
Apostol Jovan u 1. Jovanovoj 5:20 poistovećuje Isusa sa istinitim Bogom i večnim životom — biblijski i patristički dokazi.
Poslednja propoved Džozefa Smita, jedanaest dana pre njegove smrti, pokazuje da nije bio monoteista nego paganski idolopoklonik i lažni prorok.
Biblijski odlomci pokazuju da Sveto pismo pravu veru definiše kao vernost Hristu i poslušnost njegovoj reči.