Seme koje blagosilja svet: Izrael to nije!

Ortodoksni Jevreji, cionisti i pojedine hrišćanske sekte navode sledeći odlomak iz Starog zaveta kako bi dokazali da je nacionalni Izrael seme Avramovo za koje je Bog rekao da će narodima biti ili blagoslov ili prokletstvo:

„I vidjevši Valam da je Božja volja da blagosilja Izrailja, ne htje više ni ići kao prije po vračanje, nego se okrete licem k pustinji, I podigavši oči svoje, ugleda Izrailja gdje stoji po plemenima svojim; i duh Božji dođe na nj. I otvori priču svoju, i reče: Kaže Valam, sin Veorov; kaže čovjek kojemu su otvorene oči; Kaže onaj koji čuje riječi Božje, koji vidi utvaru Svemogućega, koji kad padne, otvorene su mu oči: Kako su lijepi šatori tvoji, Jakove, i kolibe tvoje, Izrailju! Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj rijeke, kao mirisava drveta koja je posadio Gospod, kao kedri na vodi. Poteći će voda iz vijedra njegova, i sjeme će njegovo biti među velikim vodama, i car će se njegov podignuti svrh Agaga, i carstvo će se njegovo uzvisiti. Bog ga je izveo iz Misira, i on mu je kao snaga jednorogova; poješće narode koji su mu neprijatelji, i kosti će njihove potrti, i strijelama svojim postrijeljati ih. Spustio se, leži kao lavić i kao ljuti lav; ko će ga probuditi? Ko tebe blagosilja, biće blagosloven; a ko tebe kune, biće proklet.“ Brojevi 24:1-9

Ove grupe tvrde da će Bog blagosloviti one koji stoje uz Izrael, a prokleti one koji mu se protive tražeći njegovo uništenje.

Problem sa pozivanjem na takve tekstove jeste u tome što se pritom olako zanemaruje JHVH-ovo upozorenje da će on zapravo prokleti i kazniti taj narod ako se odvrati od saveza i drsko prkosi Bogu:

„Ako li me ne uzaslušate, i ne uščinite sve ove zapovjesti, Ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovijesti moje, i raskinete zavjet moj, I ja ću vama učiniti ovo: pustiću na vas strah, suhu bolest i vrućicu, koje će vam oči iskvariti i dušu ucvijeliti; i zaludu ćete sijati sjeme svoje, jer će ga jesti neprijatelji vaši. I okrenuću lice svoje nasuprot vama, i sjeći će vas neprijatelji vaši, i koji mrze na vas biće vam gospodari, i bježaćete kad vas niko ne tjera. Ako me ni tada ne stanete slušati, karaću vas još sedam puta više za grijehe vaše. Potrću ponos sile vaše, i učiniću da nebo nad vama bude kao gvožđe, a zemlja vaša kao mjed. Snaga će se vaša trošiti uzalud, jer zemlja vaša neće rađati roda svojega, i drveta po zemlji neće rađati roda svojega. Ako mi uzidete nasuprot i ne htjedbudete slušati me, dodaću vam sedam puta više muka prema grijesima vašim. Pustiću na vas zvijeri poljske, koje će vam djecu izjesti i stoku potrti i vas umaliti, i opustjeće putovi vaši. Ako se ni od toga ne popravite, nego mi jošte uzidete nasuprot, I ja ću vama ići nasuprot, i biću vas još sedam puta više za grijehe vaše. Pustiću na vas mač koji će osvetiti moj zavjet; a kad se sležete u gradove svoje, tada ću pustiti pomor među vas, i bićete predani u ruke neprijatelju. I kad vam slomim potporu u hljebu, deset će žena peći hljeb vaš u jednoj peći, i davaće vam hljeb vaš na mjeru, i ješćete a nećete se nasititi. Ako me ni tako ne stanete slušati, nego mi uzidete nasuprot, I ja ću vama s gnjevom ići nasuprot, i sedam puta većma karaću vas za grijehe vaše. I ješćete meso od sinova svojih, i meso od kćeri svojih ješćete. Razvaliću visine vaše, i oboriću idole vaše, i metnuću trupove vaše na trupove gadnih bogova vaših, i mrziće duša moja na vas. I obratiću gradove vaše u pustoš, i razoriću svetinje vaše, i neću više mirisati mirisa vašega. I opustiću zemlju da će joj se čuditi neprijatelji vaši, koji će živjeti u njoj. A vas ću rasijati po narodima, i učiniću da vas gone s golijem mačem; i zemlja će vaša biti pusta i gradovi vaši raskopani. Tada će zemlji biti mile subote njezine za sve vrijeme dokle bude pusta; i kad budete u zemlji svojih neprijatelja, zemlja će počivati, i biće joj mile subote njezine. Za sve vrijeme dokle bude pusta počivaće, jer nije počivala u vaše subote, kad ste u njoj živjeli. A koji vas ostanu, metnuću strah u srca njihova u zemljama neprijatelja njihovijeh, te će ih goniti list kad šušne zaljuljavši se, i oni će bježati kao ispred mača, i padaće, a niko ih neće tjerati. I padaće jedan preko drugoga kao od mača, a niko ih neće tjerati; i nećete se moći držati pred neprijateljima svojim. Nego ćete izginuti među narodima, i proždrijeće vas zemlja neprijatelja vaših. A koji vas ostanu, čiljeće za bezakonje svoje u zemlji neprijatelja svojih, i za bezakonje otaca svojih čiljeće. Ali ako priznadu bezakonje svoje i bezakonje otaca svojih po grijesima kojima mi griješiše i kojima mi idoše nasuprot, Te i ja njima idoh nasuprot i odvedoh ih u zemlju neprijatelja njihovijeh; ako se tada ponizi srce njihovo neobrezano, i bude im pravo što su pokarani za bezakonje svoje, Tada ću se opomenuti zavjeta svojega s Jakovom, i zavjeta svojega s Isakom, i zavjeta svojega s Avramom opomenuću se, i zemlje ću se opomenuti, Kad se zemlja oprosti njih i budu joj mile subote njezine kad opusti s njih, i njima bude pravo što su pokarani za bezakonje svoje, jer sudove moje povrgoše i duši njihovoj omrzoše uredbe moje. A zato ni onda kad budu u zemlji neprijatelja svojih neću ih povrći, niti ću tako omrznuti na njih da ih potrem i raskinem zavjet svoj s njima; jer sam ja Gospod Bog njihov. Nego ću se njih radi opomenuti zavjeta sa starima njihovijem, koje izvedoh iz zemlje Misirske narodima na vidiku da im budem Bog, ja Gospod. Ovo su uredbe i sudovi i zakoni koje postavi Gospod između sebe i sinova Izrailjevih na gori Sinajskoj preko Mojsija.“ Levitska 26:14-46

„Ali ako ne uzaslušaš glasa Gospoda Boga svojega da držiš i tvoriš sve zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam, doći će na tebe sve ove kletve i stignućete. Proklet ćeš biti u gradu, i proklet ćeš biti u polju. Prokleta će biti kotarica tvoja i naćve tvoje. Proklet će biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih. Proklet ćeš biti kad dolaziš, i proklet ćeš biti kad polaziš. Poslaće Gospod na tebe kletvu, rasap i pogibao u svemu za što se prihvatiš rukom svojom i što uzradiš, dokle se ne zatreš i propadneš na prečac za zla dijela svoja kojima si me odustavio. Učiniće Gospod Bog tvoj da se prilijepi za te pomor, dokle te ne istrijebi sa zemlje u koju ideš da je naslijediš. Udariće te Gospod suhom bolešću i vrućicom, i groznicom i žegom i mačem, i sušom i medljikom, koje će te goniti dokle ne propadneš. A nebo nad glavom tvojom biće od mjedi, a zemlja pod tobom od gvožđa. Učiniće Gospod da dažd zemlji tvojoj bude prah i pepeo, koji će padati s neba na te, dokle se ne istrijebiš. Daće te Gospod Bog tvoj neprijateljima tvojim da te biju; jednijem ćeš putem izaći na njih, a na sedam ćeš putova bježati od njih, i potucaćeš se po svijem carstvima na zemlji. I mrtvo tijelo tvoje biće hrana svijem pticama nebeskim i zvijerju zemaljskom, niti će biti ko da ih poplaši. Udariće te Gospod prištevima Misirskim i šuljevima i šugom i krastama da se nećeš moći iscijeliti. Udariće te Gospod ludilom i šljepotom i bjesnilom. I pipaćeš u podne kao što pipa slijepac po mraku, niti ćeš imati napretka na putovima svojim; i činiće ti se krivo i otimaće se od tebe jednako, i neće biti nikoga da ti pomože. Oženićeš se, a drugi će spavati s tvojom ženom; sazidaćeš kuću, a nećeš sjedjeti u njoj; posadićeš vinograd, a nećeš ga brati. Vo tvoj klaće se na tvoje oči, a ti ga nećeš jesti; magarac tvoj oteće se pred tobom, i neće ti se vratiti; ovce tvoje daće se neprijatelju tvojemu, i neće biti nikoga da ti pomože. Sinovi tvoji i kćeri tvoje daće se drugomu narodu, a oči će tvoje gledati i kapaće jednako za njima, a neće biti snage u ruci tvojoj. Rod zemlje tvoje i svu muku tvoju izješće narod kojega ne znaš, i činiće ti krivo i gaziće te jednako. I poludjećeš od onoga što ćeš gledati svojim očima. Udariće te Gospod prištem zlim u koljenima i na golijenima da se nećeš moći iscijeliti, od stopala noge tvoje do tjemena. Odvešće Gospod tebe i cara tvojega, kojega postaviš nad sobom, u narod kojega nijesi znao ti ni stari tvoji, i ondje ćeš služiti drugim bogovima, drvetu i kamenu. I bićeš čudo i priča i podsmijeh svijem narodima u koje te odvede Gospod. Mnogo ćeš sjemena iznijeti u polje, a malo ćeš sabrati, jer će ga izjesti skakavci. Vinograde ćeš saditi i radićeš ih, a nećeš piti vina niti ćeš ih brati, jer će izjesti crvi. Imaćeš maslina po svijem krajevima svojim, ali se nećeš uljem namazati, jer će opasti masline tvoje. Rodićeš sinove i kćeri, ali neće biti tvoji; jer će otići u ropstvo. Sve voće tvoje i rod zemlje tvoje izješće bube. Stranac koji je kod tebe popeće se nada te visoko, a ti ćeš sići dolje veoma nisko. On će ti davati u zajam, a ti nećeš njemu davati u zajam; on će postati glava, a ti ćeš postati rep. I doći će na te sve ove kletve i goniće te i stizaće te dokle se ne istrijebiš, jer nijesi slušao glasa Gospoda Boga svojega i držao zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti je zapovjedio. I one će biti znak i čudo na tebi i na sjemenu tvojemu do vijeka. Jer nijesi služio Gospodu Bogu svojemu radosna i vesela srca u svakom obilju. I služićeš neprijatelju svojemu, kojega će Gospod poslati na tebe, u gladi i u žeđi, u golotinji i u svakoj oskudici; i metnuće ti gvozden jaram na vrat dokle te ne satre. Podignuće Gospod na tebe narod iz daleka, s kraja zemlje, koji će doletjeti kao orao, narod kojemu jezika nećeš razumjeti, Narod bezdušan, koji neće mariti za starca niti će djeteta žaliti. I izješće plod stoke tvoje i plod zemlje tvoje dokle se ne istrijebiš; i neće ti ostaviti ništa, ni žita ni vina ni ulja, ni ploda goveda tvojih ni stada ovaca tvojih dokle te ne zatre. I stegnuće te po svijem mjestima tvojim dokle ne popadaju zidovi tvoji visoki i tvrdi, u koje se uzdaš, po svoj zemlji tvojoj; stegnuće te po svijem mjestima tvojim, po svoj zemlji tvojoj koju ti da Gospod Bog tvoj; Te ćeš u tjeskobi i nevolji kojom će ti pritužiti neprijatelji tvoji jesti plod utrobe svoje, meso od sinova svojih i od kćeri svojih koje ti da Gospod Bog tvoj. Čovjek koji je bio mek i vrlo nježan među vama, prozliće se prema bratu svojemu i prema miloj ženi svojoj i prema ostalijem sinovima, koji mu ostanu, Te neće dati nikome između njih mesa od sinova svojih koje će jesti, jer neće imati ništa drugo u nevolji i tjeskobi kojom će ti pritužiti neprijatelj tvoj po svijem mjestima tvojim. Žena koja je bila meka i vrlo nježna među vama, koja od mekote i nježnosti nije bila navikla stajati nogom svojom na zemlju, prozliće se prema milome mužu svom i prema sinu svom i prema kćeri svojoj, I posteljici koja izide između nogu njezinijeh, i djeci koju rodi; jer će ih jesti krišom u oskudici svakoj od nevolje i od tjeskobe kojom će ti pritužiti neprijatelj tvoj po svijem mjestima tvojim. Ako ne uzdržiš i ne ustvoriš sve riječi ovoga zakona, koje su napisane u ovoj knjizi, ne bojeći se slavnoga i strašnoga imena Gospoda Boga svojega, Pustiće Gospod na tebe i na sjeme tvoje zla čudesa, velika i duga, bolesti ljute i duge. I obratiće na tebe sve pomore Misirske, od kojih si se plašio, i prilijepiće se za tebe. I sve bolesti i sva zla koja nijesu zapisana u knjizi ovoga zakona, pustiće Gospod na tebe dokle se ne istrijebiš. I ostaće vas malo, a pređe vas bijaše mnogo kao zvijezda nebeskih; jer nijesi slušao glasa Gospoda Boga svojega. I kao što vam se Gospod radovao dobro vam čineći i množeći vas, tako će vam se Gospod radovati zatirući vas i istrebljujući vas; i nestaće vas sa zemlje u koju idete da je naslijedite. I rasijaće te Gospod po svima narodima s jednoga kraja zemlje do drugoga, i ondje ćeš služiti drugim bogovima, kojih nijesi znao ti ni oci tvoji, drvetu i kamenu. Ali u onijem narodima nećeš odahnuti, niti će se stopalo noge tvoje odmoriti; nego će ti Gospod dati ondje srce plašljivo, oči iščiljele i dušu iznemoglu. I život će tvoj biti kao da visi prema tebi, i plašićeš se noću i danju, i nećeš biti miran životom svojim. Jutrom ćeš govoriti: Kamo da je veče! A večerom ćeš govoriti: Kamo da je jutro! od straha kojim će se strašiti srce tvoje i od onoga što ćeš gledati očima svojima. I vratiće te Gospod u Misir na lađama, putem za koji ti rekoh: Nećeš ga više vidjeti. I ondje ćete se prodavati neprijateljima svojim da budete robovi i robinje, a neće biti kupca.“ Ponovljeni zakoni 28:15-68

„A kad dođe na tebe sve ovo, blagoslov i kletva koju iznesoh preda te, ako ih se opomeneš u srcu svom, gdje bi god bio među narodima u koje te zagna Gospod Bog tvoj, I obratiš se ka Gospodu Bogu svojemu i poslušaš glas njegov u svemu što ti ja zapovjedam danas, ti i sinovi tvoji, iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, Tada će Gospod Bog tvoj povratiti roblje tvoje i smilovaće se na tebe, i opet će te sabrati između svijeh naroda po kojima te bude rasijao Gospod Bog tvoj. Ako bi ko tvoj i na kraj svijeta zagnan bio, otuda će te opet sabrati Gospod Bog tvoj i otuda te uzeti. I odvešće te opet Gospod Bog tvoj u zemlju koju bijahu naslijedili oci tvoji, i naslijedićeš je, i učiniće ti dobro i umnožiće te većma nego oce tvoje. I obrezaće Gospod Bog tvoj srce tvoje i srce sjemena tvojega da bi ljubio Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, da budeš živ. A sve kletve ove obratiće Gospod Bog tvoj na neprijatelje tvoje i na nenavidnike tvoje koji su te gonili. A ti kad se obratiš i staneš slušati glas Gospoda Boga svojega i tvoriti sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, Daće ti Gospod Bog tvoj sreću u svakom djelu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje, u plodu zemlje tvoje; jer će ti se Gospod Bog tvoj opet radovati čineći ti dobro, kao što se radovao ocima tvojim, Ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega držeći zapovijesti njegove i uredbe njegove, napisane u knjizi ovoga zakona; kad se obratiš ka Gospodu Bogu svojemu svijem srcem svojim i svom dušom svojom. Jer zapovijest ova koju ti ja zapovijedam danas, niti je visoko ni daleko od tebe; Nije na nebu da rečeš: Ko će nam se popeti na nebo da nam je skine i kaže nam je, da bismo je tvorili? Niti je preko mora da rečeš: Ko će nam otići preko mora da nam je donese i kaže nam je da bismo je tvorili? Nego ti je vrlo blizu ova riječ, u ustima tvojima i u srcu tvojem, da bi je tvorio. Gle, iznesoh danas preda te život i dobro, smrt i zlo. Jer ti zapovijedam danas da ljubiš Gospoda Boga svojega hodeći putovima njegovijem i držeći zapovijesti njegove i uredbe njegove i zakone njegove da bi živ bio i umnožio se, i da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u zemlji u koju ideš da je naslijediš. Ako li se odvrati srce tvoje i ne uzaslušaš, nego zastraniš da se klanjaš drugim bogovima i njima služiš, Javljam vam danas da ćete zaista propasti, niti ćete produljiti dana svojih na zemlji u koju ideš preko Jordana da je naslijediš. Svjedočim vam danas nebom i zemljom da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izberi život da budeš živ ti i sjeme tvoje, Ljubeći Gospoda Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega; jer je on život tvoj i duljina dana tvojih; da bi nastavao na zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu, da će im je dati.“ Ponovljeni zakoni 30:1-20

JHVH je čak izjavio da će Izrael kazniti teže nego bilo koji drugi narod, zato što su oni u to vreme bili jedini narod izabran da bude Božije sopstveno vlasništvo:

„Čujte riječ koju govori Gospod za vas, sinovi Izrailjevi, za sve pleme koje sam izveo iz zemlje Misirske, govoreći: Samo vas poznah između svijeh plemena zemaljskih, zato ću vas pohoditi za sva bezakonja vaša.“ Amos 3:1-2

Ovo objašnjava zašto je Bog poslao proroka da ukori Josafata zato što je sklopio savez sa zlim carem Ahavom:

„I Josafat, imajući veliko blago i slavu, oprijatelji se s Ahavom. I poslije nekoliko godina otide k Ahavu u Samariju; i nakla mu Ahav mnogo ovaca i volova i narodu koji bijaše s njim, i nagovaraše ga da pođe na Ramot Galadski. I reče Ahav, car Izrailjev, Josafatu, caru Judinu: Hoćeš li ići sa mnom na Ramot Galadski? A on reče: Ja kao ti, narod moj kao tvoj narod; hoćemo s tobom na vojsku. Još reče Josafat caru Izrailjevu: Pitaj danas šta će Gospod reći. Tada sazva car Izrailjev proroke svoje, četiri stotine ljudi, i reče im: Hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski, ili ću se okaniti? A oni rekoše: Idi, jer će ga Gospod dati u ruke caru. A Josafat reče: Ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo? A car reče Josafatu: Ima još jedan čovjek preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne proriče dobra nego svagda zlo; to je Miheja, sin Jemlin. A Josafat reče: Neka car ne govori tako. Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina i reče mu: Brže dovedi Miheju, sina Jemlina. A car Izrailjev i Josafat, car Judin, sjeđahu svaki na svom prijestolu obučeni u carske haljine, sjeđahu na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima. I Sedekija, sin Hananin, načini sebi gvozdene rogove i reče: Ovako veli Gospod: Ovijem ćeš biti Sirce dokle ih ne istrijebiš. Tako i svi proroci prorokovahu govoreći: Idi na Ramot Galadski i bićeš srećan, jer će ga Gospod predati caru u ruke. A poslanik koji otide da dozove Miheju, reče mu govoreći: Evo, proroci proriču svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja riječ bude kao njihova, i govori dobro. A Miheja reče: Tako da je živ Gospod, govoriću ono što reče Bog moj. I kad dođe k caru, reče mu car: Miheja! Hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski, ili ću se okaniti? A on reče: Idite, bićete srećni, i daće vam se u ruke. A car mu reče: Koliko ću te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje? Tada reče: Vidio sam sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira, jer reče Gospod: Ovi nemaju gospodara, neka se vrate svak svojoj kući s mirom. Tada reče car Izrailjev Josafatu: Nijesam li ti rekao da mi neće prorokovati dobra nego zlo? A Miheja reče: Zato čujte riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane; I Gospod reče: Ko će prevariti Ahava, cara Izrailjeva, da otide i padne kod Ramota Galadskoga? Još reče: Jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izići ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi učini tako. Zato sada, eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta tijem prorocima tvojim; a Gospod je izrekao zlo po te. Tada pristupi Sedekija, sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreći: Kojim je putem otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom? A Miheja mu reče: Eto, vidjećeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ. Tada car Izrailjev reče: Uhvatite Miheju i odvedite ga k Amonu, zapovjedniku gradskom, i k Joasu, sinu carevu. I recite im: Ovako veli car: Metnite ovoga u tamnicu, a dajite mu po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru. A Miheja reče: Ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reče: Čujte, svi narodi! I otide car Izrailjev s Josafatom, carem Judinijem, na Ramot Galadski. I reče car Izrailjev Josafatu: Ja ću se preobući kad pođem u boj, a ti obuci svoje odijelo. I preobuče se car Izrailjev, i otidoše u boj. A car Sirski zapovjedi vojvodama od kola svojih govoreći: Ne udarajte ni na maloga ni na velikoga, nego na samoga cara Izrailjeva. A kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: To je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare. Ali Josafat povika, i Gospod mu pomože; i odvrati ih Bog od njega. Jer vidjevši vojvode od kola da nije car Izrailjev, odstupiše od njega. A jedan zastrijeli iz luka nagonom i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuča oklop. A on reče svojemu vozaču: Savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen. I boj bi žestok onoga dana, a car Izrailjev zaosta na kolima svojim prema Sircima do večera, i umrije o sunčanom zahodu.“ 2. Dnevnika 18:1-34

„A kad se Josafat, car Judin, vraćaše s mirom kući svojoj u Jerusalim, Izide preda nj Juj, sin Ananijev, vidjelac, i reče Josafatu: Bezbožniku li pomažeš, i one koji mrze na Gospoda ljubiš? Zato se podigao na te gnjev Gospodnji. Ali se našlo dobra na tebi što si istrijebio lugove iz zemlje i što si upravio srce svoje da tražiš Boga. Potom Josafat sjeđaše u Jerusalimu, i opet prođe po narodu od Virsaveje do gore Jefremove, i povrati ih ka Gospodu Bogu otaca njihovijeh.“ 2. Dnevnika 19:1-4

Drugim rečima, umesto da blagosilja one koji pomažu Izraelu, JHVH zapravo proklinje svakoga ko bi pomogao i blagoslovio Izrael i/ili njegove vođe dok su u otvorenoj pobuni protiv svoga Boga.

Sve ove veoma oštre pretnje i kazne dokazuju da su duhovni blagoslovi Izraela bili uslovni, a ne obećanja koja JHVH nikada ne bi opozvao. Upravo to je Bog rekao preko proroka Jeremije:

„Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda govoreći: Ustani i siđi u kuću lončarevu, i ondje ću ti kazati riječi svoje. Tada siđoh u kuću lončarevu, i gle, on rađaše posao na svom kolu. I pokvari se u ruci lončaru sud koji građaše od kala, pa načini iznova od njega drugi sud, kako bijaše volja lončaru da načini. Tada dođe mi riječ Gospodnja govoreći: Ne mogu li činiti od vas kao ovaj lončar, dome Izrailjev? govori Gospod; gle, što je kao u ruci lončarevoj, to ste vi u mojoj ruci, dome Izrailjev. Kad bih rekao za narod i za carstvo da ga istrijebim i razorim i zatrem; Ako se obrati narod oda zla za koje bih rekao, i meni će biti žao sa zla koje mišljah da mu učinim. A kad bih rekao za narod i za carstva da ga sazidam i nasadim; Ako učini što je zlo preda mnom ne slušajući glasa mojega, i meni će biti žao dobra koje rekoh da mu učinim. Zato sada reci Judejcima i Jerusalimljanima govoreći: Ovako veli Gospod: Evo spremam na vas zlo, i mislim misli na vas; vratite se dakle svaki sa svojega puta zloga, i popravite putove svoje i djela svoja. A oni rekoše: Nema ništa od toga, nego ćemo ići za svojim mislima i činićemo svaki po misli srca svojega zloga. Zato ovako govori Gospod: Pitajte po narodima je li ko čuo tako što? Grdilo veliko učini djevojka Izrailjeva. Ostavlja li snijeg Livanski sa stijene moja polja? Ostavljaju li se vode studene koje teku? A narod moj mene zaboravi, kadi taštini, i spotiču se na svojim putovima, na starijem stazama, da hode stazama puta neporavnjena, Da bih obratio zemlju njihovu u pustoš, na vječnu sramotu, da se čudi ko god prođe preko nje i maše glavom svojom.“ glavu. Kao „Kao ustokom razmetnuću ih pred neprijateljem; leđa a ne lice pokazaću im u nevolji njihovoj. A oni rekoše: Hodite da smislimo što Jeremiji, jer neće nestati zakona svešteniku, ni svjeta mudarcu ni riječi proroku; hodite ubijmo ga jezikom i ne pazimo na riječi njegove. Pazi na me, Gospode, i čuj glas mojih protivnika. Eda li će se zlo vratiti za dobro kad mi kopaju jamu? Opomeni se da sam stajao pred tobom govoreći za njihovo dobro, da bih odvratio gnjev tvoj od njih. Zato predaj sinove njihove gladi i učini da izginu od mača, i žene njihove da budu sirote i udove, i muževi njihovi da se pogube, mladiće njihove da pobije mač u boju. Neka se čuje vika iz kuća njihovijeh, kad dovedeš na njih vojsku iznenada; jer iskopaše jamu da me uhvate, i zamke namjestiše nogama mojim. A ti, Gospode, znaš sve što su naumili meni da me ubiju, nemoj im oprostiti bezakonja ni grijeha njihova izbrisati ispred sebe; nego neka popadaju pred tobom, u gnjevu svom radi suprot njima.“ Jeremija 18:1-23

Sam Gospod Isus je izjavio da će carstvo biti oduzeto Jevrejima i dato drugome, i da će i njihova zemlja i njihov hram biti razoreni, zbog toga što su ga odbacili:

„A kad uđe u Kapernaum, pristupi mu kapetan moleći ga i govoreći: Gospode, sluga moj leži doma oduzet, i strašno se muči. A Isus mu reče: Ja ću doći i iscijeliću ga. I kapetan odgovori i reče: Gospode, nisam dostojan da pod krov moj uđeš, nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj. Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide: i drugome: dođi, i dođe; i slugi svome: učini to, i učini. A kad ču Isus, zadivi se i reče onima što idu za njim: Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh. A kažem vam da će mnogi od istoka i zapada doći i sješće za trpezu s Avraamom, i Isakom, i Jakovom u Carstvu nebeskome; A sinovi carstva biće izgnani u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba. A kapetanu reče Isus: Idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas.“ Matej 8:5-13

„Drugu priču čujte: Bijaše čovjek domaćin koji posadi vinograd i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. A kada se približi vrijeme berbe, posla sluge svoje vinogradarima da prime plodove njegove. I vinogradari, pohvatavši sluge njegove, jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga kamenjem zasuše. Opet posla druge sluge, više nego prije, i učiniše im tako isto. A najzad posla im sina svojega govoreći: Postidjeće se sina mojega. A vinogradari vidjevši sina, rekoše među sobom: Ovo je nasljednik; hodite da ga ubijemo, i da prisvojimo nasljedstvo njegovo. I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše. Kada, dakle, dođe gospodar vinograda, šta će učiniti vinogradarima onim? Rekoše mu: Zločince će zlom smrću pogubiti, a vinograd će dati drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme. Reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pismu: Kamen koji odbaciše zidari, taj postade glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u očima našim. Zato vam kažem da će se od vas uzeti Carstvo Božije, i daće se narodu koji donosi plodove njegove. I ko padne na ovaj kamen, razbiće se; a na koga on padne, satrće ga.“ Matej 21:33-44

„Ispunite i vi mjeru otaca vaših. Zmije, porodi aspidini, kako ćete pobjeći od osude za pakao? Zato, evo, ja ću vam poslati proroke i mudrace i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a druge šibati po sinagogama svojim i goniti od grada do grada; Da dođe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zaharije, sina Varahijina, kojega ubiste između hrama i žrtvenika. Zaista vam kažem da će sve ovo doći na rod ovaj. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane tebi, koliko puta htjedoh da saberem čeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htjedoste! Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta. Jer vam kažem: Nećete me od sada vidjeti dok ne rečete: Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje.“ Matej 23:32-39

„I kada se približi, vidjevši grad zaplaka nad njim, Govoreći: Kad bi i ti znao, bar u ovaj dan tvoj, ono što je za mir tvoj! Ali je sada sakriveno od očiju tvojih. Jer će doći na tebe dani, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i stegnuće te sa sviju strana; I srušiće tebe i djecu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu, zato što nisi poznao vrijeme u kojemu si pohođen.“ Luka 19:41-44

Sveti i blaženi apostol Pavle ponavlja reči svoga vaskrslog Gospoda i Učitelja:

„Jer vi, braćo, postadoste slični Crkvama Božijim koje su u Judeji u Hristu Isusu, zato što i vi propatiste od svojih sunarodnika isto što i oni od Judejaca, Koji ubiše i Gospoda Isusa i svoje proroke, i nas progoniše, i Bogu ne ugađaju, i protivni su svima ljudima, Sprečavajući nas da govorimo neznabošcima da bi se spasli; i kroz to za svagda da navrše mjeru grijehova svojih, ali ih na kraju sustiže gnjev.“ 1. Solunjanima 2:14-16

Zato Novi zavet za zemaljski Jerusalim kaže da je on Agara, Sodoma i Egipat, i da će biti zamenjen nebeskim Jerusalimom, koji će sići s neba kada se Hristos telesno vrati na zemlju:

„Kažite mi, vi koji hoćete pod zakonom da budete, zar ne slušate zakon? Jer je napisano da Avraam dva sina imade, jednoga od robinje a jednoga od slobodne. Ali onaj od robinje, po tijelu se rodi: a ovaj od slobodne, po obećanju. A to je rečeno sa drugim značenjem: jer su one dva zavjeta, jedan od gore Sinaja, koji rađa za robovanje, a to je Agara. Jer Agara je gora Sinaj u Arabiji, i odgovara sadašnjem Jerusalimu, a on robuje sa djecom svojom; A gornji Jerusalim slobodan je, i mati je svima nama. Jer je napisano: Razveseli se, nerotkinjo, koja ne rađaš, klikni i uzvikni, ti koja nemaš muke porođaja; jer ostavljena ima mnogo više djece nego ona koja ima muža. A mi smo, braćo, po Isaku djeca obećanja. No kao što tada onaj po tijelu rođeni gonjaše rođenog po duhu, tako i sada. Ali šta Pismo govori? Istjeraj robinju i sina njezina; jer sin robinjin neće naslijediti sa sinom slobodne. Tako, braćo, nismo djeca robinje nego slobodne.“ Galatima 4:21-31

„Nego ste pristupili Gori Sionskoj i Gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, mirijadama anđela, Svečanom saboru i Crkvi prvorodnih, zapisanih na nebesima, i Bogu Sudiji sviju, i duhovima savršenih pravednika, I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.“ Jevrejima 12:22-24

„I tjelesa njihova ostaviće na trgu velikoga grada, koji se duhovno zove Sodom i Egipat, gdje i Gospod njihov bi raspet.“ Otkrivenje 11:8

Napomena – Isus je bio raspet u Jerusalimu!

Na kraju:

„I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora nema više. I vidjeh Sveti grad, Jerusalim novi, gdje silazi sa neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I čuh glas gromki sa neba koji govori: Evo Skinije Božije među ljudima, i On će stanovati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima; I Bog će otrti svaku suzu iz očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni žalosti ni jauka, ni bola neće biti više; jer prvo prođe. I reče Onaj što sjedi na prijestolu: Evo, sve činim novim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite. I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin. A strašljivima i nevjernima i nečistima i ubicama i bludnicima i vračarima i idolopoklonicima i svima lažama, njima je udio u jezeru koje gori ognjem i sumporom, što je druga smrt.“ Otkrivenje 21:1-8

U jednoj drugoj objavi dokazaću da je Isus obećano seme Avramovo koje blagosilja sve narode, uključujući i Izrael. Pokazaću da su pravi Jevreji oni koji su Svetim Duhom kršteni u Hrista, čime postaju pravo seme Avramovo.

Svi biblijski navodi preuzeti su iz prevoda Legacy Standard Bible (LSB).

Za dalje čitanje

ISUS: PRAVI IZRAEL BOŽIJI

Isus Hristos: Pravi Božiji Izrael, 2. deo

ISAIJA 49:1-10 NE GOVORI O NACIONALNOM IZRAELU!

Kuran se slaže: Isus je izabrano seme Avramovo