Prava religija i vodstvo Avrahama
U prethodnom tekstu pokazao sam da Kuran nalaže sleđenje Avrahamove religije; ovde otkrivam šta je ona zapravo, prema Svetom pismu.
109 objava · strana 3 od 6
U prethodnom tekstu pokazao sam da Kuran nalaže sleđenje Avrahamove religije; ovde otkrivam šta je ona zapravo, prema Svetom pismu.
Muslimanski učenjak otvoreno priznaje da po islamu nema spasenja bez Muhamedovog posredovanja — i šta to logički povlači.
Nastavak: kome Alah posreduje? Islamsko učenje o posredovanju naspram biblijskog svedočanstva o božanskom Posredniku i Spasitelju.
Kako novozavetni prikaz Hrista kao Spasitelja ukazuje na njegovo božanstvo: spasenje od greha je delo koje nijedno stvorenje ne može izvršiti.
Jahve jedini spasava od greha i to čini radi svog imena; Novi zavet isto to pripisuje Isusu Hristu.
Hrišćanska perspektiva: pakao nije stvoren za čoveka nego za đavola, a Bog želi da se svi ljudi spasu — nasuprot kuranskom prikazu.
Još više starozavetnih dokaza o Božanstvu Mesije: Hristos kao Bog koji opravdava i spasava.
Drugi deo: Isus je bezgrešan i svet prema islamskim izvorima i Svetom pismu, te jedini može nositi naša bezakonja.
Robert H. Stajn pobija tvrdnju da Luka odbacuje pomiriteljski značaj Hristove smrti u svom dvotomnom delu.
Kuran prikazuje Alaha kao onoga koji zavodi i odvodi ljude sa puta spasenja, nasuprot Bogu Svetog pisma.
Kako je obmanjujuća i hirovita priroda Muhamedovog božanstva navela Abu Bekra da očajava za svoje spasenje.
Ignatije i Polikarp, učenici apostola, nisu učili sola fide: spasenje se prima verom, a održava poslušnošću Božjim zapovestima.
Pavle i 1. Makavejska o Avraamu: opravdanje vernošću, a ne „samo verom“ — grčki tekst, prevodi i Jakovljeva poslanica protiv sola fide.
Dodatni dokazi da je spasonosna vera prema Svetom pismu definisana kao vernost Gospodu Isusu — na primeru same Hristove vernosti.
Islamski izvori potvrđuju zamenske žrtve, zamensko pomirenje i pripisivanje tuđih dela — pa na kojoj osnovi muslimani odbacuju biblijsko svedočanstvo?
Starozavetno učenje o prvosvešteniku zapravo pobija tvrdnju da je Hristos umro samo za izabrane, a ne za ceo narod.
Nastavak rasprave: starozavetni prvosveštenik prinosio je žrtve za spasenje celog sveta, a ne samo za Izrailj.
Šta znači da je Hristos „postao greh“ za nas? Odgovor leži u grčkoj reči hamartia, koja označava i žrtvu za greh.
Pavle u Rimljanima 8:3 i 2. Korinćanima 5:21 prikazuje Hristovu smrt kao žrtvu za greh, u skladu sa starozavetnim sistemom žrtvovanja.
Avgustin u Enhiridionu tumaci 2. Korincanima 5:21: Hristos je ucinjen grehom u smislu da je postao zrtva za nase grehe.