Stvaranje i svrha pakla, 2. deo

Hrišćanska perspektiva

U ovom delu naše rasprave uporedićemo ono što Kuran kaže o tome zašto je Alah stvorio čovečanstvo i pakao sa Božjom nadahnutom Rečju.

Što se Svetog pisma tiče, pakao je prvobitno bio stvoren za đavola i njegove anđele, dok je Božja namera za čovečanstvo bila da nasledi njegovo carstvo:

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? Kad li te vidjesmo stranca, i primismo? Ili naga, i odjenusmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti? I odgovarajući Car reći će im: Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim.“ Matej 25:31-34, 41

Čovek je, međutim, izabrao da se pobuni protiv Boga, iako ga je Bog načinio pravednim:

„Samo, gle, ovo nađoh: da je Bog stvorio čovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.“ Propovednik 7:29

Kao posledica čovekove pobune i zloće, Bog u svojoj savršenoj pravednosti i svetosti nije imao drugog izbora nego da kazni ljudska bića. Pa ipak, u svojoj savršenoj ljubavi i samilosti, Bog ne želi da uništi zle, već mu je milo kada zlotvori odustanu od svojih bezbožnih puteva da bi živeli pred njim:

„Eda li je meni milo da pogine bezbožnik, govori Gospod, a ne da se odvrati od putova svojih i bude živ? Ali kad bi se pravednik odvratio od pravde svoje i činio nepravdu, i radio po svijem gadovima koje čini bezbožnik, hoće li on živjeti? Pravedna djela njegova, što je god činio, neće se spomenuti; za bezakonje svoje koje učini i za grijeh svoj kojim zgriješi poginuće. Još govorite: Nije prav put Gospodnji. Čujte, dome Izrailjev, moj li put nije prav? Nijesu li vaši putovi nepravi? Kad se pravednik odvrati od pravde svoje i čini zlo i umre zato, umrijeće za zlo svoje koje učini. A kad se bezbožnik odvrati od bezbožnosti svoje koju je činio, i čini sud i pravdu, on će sačuvati u životu dušu svoju. Jer uzevši na um, vrati se od svijeh bezakonja svojih koja učini; doista će živjeti, i neće poginuti. Ali dom Izrailjev veli: Put Gospodnji nije prav. Moji li putovi nijesu pravi? Dome Izrailjev, nijesu li vaši putovi nepravi? Zato, dome Izrailjev, sudiću vam svakome po putovima njegovijem, govori Gospod; obratite se i prođite se svijeh grijeha svojih, i neće vam bezakonje biti na spoticanje. Odbacite od sebe sva bezakonja koja činiste, i načinite sebi novo srce i nov duh; i zašto da mrete, dome Izrailjev? Jer mi nije mila smrt onoga koji mre, govori Gospod Gospod; obratite se, dakle, i budite živi.“ Jezekilj 18:23, 30-32

„Zato ti, sine čovječji, reci domu Izrailjevu; vi govorite ovako i kažete: Prijestupi naši i grijesi naši na nama su, i s njih propadamo; kako bismo živjeli? Reci im: Tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlijeh putova svojih, jer zašto da mrete, dome Izrailjev?“ Jezekilj 33:10-11

Bogom nadahnuto Sveto pismo sasvim je jasno da Božja želja nije da muči ili žalosti čovečanstvo,

„Jer Gospod ne odbacuje zasvagda. Jer ako i ucvijeli, opet će se i smilovati radi mnoštva milosti svoje. Jer ne muči iz srca svojega ni cvijeli sinova čovječjih.“ Plač Jeremijin 3:31-33

nego to čini zato što mu uporni, buntovni grešnici ne ostavljaju drugog izbora nego da ih kazni za njihova zla dela:

„I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle, Pokaja se Gospod što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu. I reče Gospod: Hoću da istrijebim sa zemlje ljude koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.“ Postanje 6:5-7

Ovo se odražava čak i u jevrejskoj pseudoepigrafskoj literaturi:

Jer kao što vas čeka ono što sam prorekao, tako njih čekaju žeđ i muka koje su im pripremljene. Jer Svevišnji nije nameravao da ljudi budu uništeni; nego su oni sami, koji su stvoreni, oskrnavili ime onoga koji ih je načinio i bili nezahvalni onome koji im je pripremio život. 4. Jezdrina 8:59-60

Gospod Isus savršeno i prekrasno oličava Božje srce otkrivajući Božji stav prema tome što mora da uništi nepokajane zlotvore:

„I kada se približi, vidjevši grad zaplaka nad njim, Govoreći: Kad bi i ti znao, bar u ovaj dan tvoj, ono što je za mir tvoj! Ali je sada sakriveno od očiju tvojih. Jer će doći na tebe dani, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i stegnuće te sa sviju strana; I srušiće tebe i djecu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu, zato što nisi poznao vrijeme u kojemu si pohođen.“ Luka 19:41-44

Ovde Hristos plače nad činjenicom da mu Jerusalim nije ostavio drugog izbora nego da ga uništi, jer je odbio da prizna ko je on i zašto je došao. Hristos nije došao da uništi Izrael, nego da iskupi svoj narod od njegovih greha kako bi ga pomirio sa njegovim Bogom:

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:21

„A Zaharija, otac njegov, ispuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći: Blagosloven Gospod Bog Izrailjev što pohodi i izbavi narod svoj. I podiže nam rog spasenja u domu Davida, sluge svojega, Kao što kaza ustima svetih proroka svojih od vijeka, Da će nas spasti od neprijatelja naših i iz ruku sviju koji nas mrze; Učiniti milost ocima našim, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega, 3akletve kojom se zakle Avraamu ocu našemu, da će nam dati: Izbavljenje iz ruku neprijatelja naših, da mu bez straha služimo, U svetosti i u pravdi pred njim u sve dane života našeg. I ti, dijete, zvaćeš se prorok Višnjega; jer ćeš ići naprijed pred licem Gospodnjim da mu pripraviš put; Da dadeš poznanje spasenja narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovih, Radi srdačne milosti Boga našega, kojom nas je pohodio Istok s visine; Da obasja one koji sjede u tami i sjeni smrti; da upravi noge naše na put mira.“ Luka 1:67-69, 76-79

„I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.“ Luka 2:10-11

„A Isus mu reče: Danas dođe spasenje domu ovome; jer i ovo je sin Avraamov. Jer Sin Čovječiji dođe da potraži i spase izgubljeno.“ Luka 19:9-10

„Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata ovcama. Svi koji god dođoše prije mene kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata; ako ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći. Kradljivac ne dolazi za drugo nego da ukrade i zakolje i upropasti. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju.“ Jovan 10:7-10

„Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:26

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

Ali, avaj, Izrael je sam sebe smatrao nedostojnim da zadobije večni život, odbivši da prihvati Isusa kao svog vaskrslog Gospoda i Spasitelja:

„Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa, Pošto pred njegov dolazak Jovan propovijedaše krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu. I kada Jovan završavaše podvig svoj, govoraše: 3a koga me vi smatrate, ja nisam taj, nego evo ide za mnom Onaj kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ljudi braćo, sinovi roda Avraamova, i koji se među vama boje Boga, vama se posla riječ ovoga spasenja. Jer oni što žive u Jerusalimu, i starješine njihove, ne poznaše Ovoga, nego osudivši ga, ispuniše proročke riječi koje se čitaju svake subote. I ne našavši ni jedne krivice smrtne, moliše Pilata da ga pogubi. A kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga sa drveta i položiše u grob. A Bog njega podiže iz mrtvih. On se javljaše u toku više dana onima koji uziđoše sa njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom. I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih. A da vaskrse iz mrtvijeh Njega koji se više neće vratiti u truležnost ovako je rekao: Daću vam Svetinje Davidove vjerne. Zato i na drugome mjestu govori: Nećeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Jer David, posluživši rodu svojemu, po volji Božijoj umrije, i položiše ga kod otaca njegovih, i vidje truljenje. A Onaj kojega Bog podiže ne vidje truležnosti. Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje. Gledajte, dakle, da ne dođe na vas ono što je rečeno u Prorocima: Vidite, vi prezirači, i čudite se, i nestanite; jer ja djelam djelo u dane vaše, djelo koje nećete vjerovati ako vam ko bude kazivao. A kad oni izlažahu iz sinagoge judejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi i u drugu subotu govore. Kada se pak skup raziđe, mnogi od Judejaca i pobožnih obraćenika pođoše za Pavlom i Varnavom koji im govorahu i savjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj. I u iduću subotu sabra se gotovo sav grad da čuje riječ Božiju. A kad vidješe Judejci toliki narod, napuniše se zavisti, i usprotiviše se riječima Pavlovim protivrečeći i huleći. A Pavle i Varnava smjelo rekoše: Vama je najprije trebalo da se govori riječ Božija; ali pošto je odbacujete, i ne smatrate sebe dostojnima vječnoga života, evo obraćamo se neznabošcima. Jer nam tako zapovjedi Gospod: Postavih te za svjetlost neznabošcima, da budeš na spasenje do kraja zemlje. A kad čuše neznabošci, radovahu se i slavljahu riječ Gospodnju, i povjerovaše koji bjehu naznačeni za život vječni.“ Dela apostolska 13:23, 38-39, 46-48

Ipak, kao što reči Gospoda Isusa u Mateju 25:34 sasvim jasno pokazuju, Božja želja je da svi uđu u njegovo slavno carstvo:

„A učenicima svojim reče: Zato vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta ćete jesti, ni tijelom u šta ćete se odjenuti; Duša je pretežnija od jela i tijelo od odijela. Pogledajte gavrane kako ne siju, niti žanju, niti imaju riznicu ni žitnicu, i Bog ih hrani. A koliko ste vi pretežniji od ptica! A ko od vas brinući se može dodati rastu svome lakat jedan? Ako, dakle, ne možete ni najmanje, zašto se brinete za ostalo? Pogledajte krinove kako rastu: ne trude se, niti predu; ali vam kažem: ni Solomon u svoj slavi svojoj ne obuče se kao jedan od njih. Ako li travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko će više vas, malovjerni! Ni vi ne ištite šta ćete jesti i šta ćete piti, i ne uznemiravajte se. Jer sve ovo traže neznabošci ovoga svijeta; a Otac vaš zna da vama treba ovo. Nego ištite Carstvo Božije, i sve ovo će vam se dodati. Ne boj se, malo stado, jer bi volja Oca vašega da vam dade Carstvo.“ Luka 12:22-32

Zapravo, istinski Bog zapoveda svim stanovnicima zemlje da se okrenu njemu kako bi bili spaseni:

„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:18-23

Upravo zbog toga je i poslao Gospoda Isusa, da ga učini svetlošću narodima kako bi ih doveo do spasenja:

„Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; Da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.“ Isaija 42:6-7

„A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet ću se proslaviti pred Gospodom, i Bog će moj biti sila moja. I reče mi: Malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te učinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih.“ Isaija 49:5-6

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16-18

„Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta“ Jovan 4:42

„Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ Jovan 6:50-51

„I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.“ Jovan 12:47

„Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:30-31

„I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:14

Prosta je činjenica da Sveto pismo jasno uči da Bog želi da sve privuče sebi, budući da hoće da se svi ljudi spasu:

„I kada ja budem podignut sa zemlje, sve ću privući sebi.“ Jovan 12:32**(1)**

„Molim, dakle, prije svega da se čine moljenja, molitve, prozbe, blagodarenja za sve ljude, Za careve i za sve koji su u vlasti, da tih i miran život poživimo u svakoj pobožnosti i čestitosti. Jer je ovo dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, Koji hoće da se svi ljudi spasu i da dođu u poznanje istine. Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena, Za koje sam ja postavljen propovjednik i apostol – istinu govorim u Hristu, ne lažem, – učitelj neznabožaca u vjeri i istini.“ 1. Timoteju 2:1-7

„Jer za to se i trudimo i bivamo sramoćeni, jer se nadamo u Boga živoga, koji je spasitelj sviju ljudi, osobito vjernih.“ 1. Timoteju 4:10

Kakav je, dakle, upadljiv kontrast između istinskog Boga otkrivenog u Gospodu Isusu Hristu i onoga koji se objavljuje u Kuranu. Muslimansko božanstvo namerno je stvorilo pakao kao mesto u koje će poslati sva ljudska bića koja je predodredilo za propast, da bi ih zauvek mučilo. Bog koga je Isus došao da otkrije, međutim, nije stvorio pakao za čovečanstvo, jer voli sva ljudska bića i ne želi da iko propadne. Istinski Bog Svetog pisma poslao je svog Sina s izričitom svrhom da spase ceo svet, kako svi koji se okrenu njemu ne bi doživeli propast, nego iskusili večnu radost, mir i spasenje:

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. Jer vam ovo kazujemo riječju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. Jer će sam Gospod sa zapovješću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi vaskrsnuti u Hristu; A potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti. Tako utješavajte jedni druge ovim riječima.“ 1. Solunjanima 4:13-18

„Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli. Zato se tješite uzajamno, i izgrađujte jedan drugoga, kao što i činite.“ 1. Solunjanima 5:9-11

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

„I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora nema više. I vidjeh Sveti grad, Jerusalim novi, gdje silazi sa neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I čuh glas gromki sa neba koji govori: Evo Skinije Božije među ljudima, i On će stanovati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima; I Bog će otrti svaku suzu iz očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni žalosti ni jauka, ni bola neće biti više; jer prvo prođe. I reče Onaj što sjedi na prijestolu: Evo, sve činim novim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite. I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin. A strašljivima i nevjernima i nečistima i ubicama i bludnicima i vračarima i idolopoklonicima i svima lažama, njima je udio u jezeru koje gori ognjem i sumporom, što je druga smrt.“ Otkrivenje 21:1-8

Svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz New American Standard Bible (NASB).

**
Povezani članci**

Egzegeza Mateja 25:41

Božanska ljubav: biblijska i kuranska perspektiva

Problem božanske suverenosti, predodređenja, spasenja i ljudske slobodne volje