Prava religija i vodstvo Avrahama

U svom prethodnom tekstu pokazao sam kako je Kuran zapovedio Muhamedu i čovečanstvu da slede religiju i vodstvo Avrahama. U ovom članku otkriću šta su ta religija i to vodstvo zapravo, prema Božjoj istinitoj Reči, Svetoj Bibliji.

Budući da Kuran tvrdi da je potvrda Svetih pisama koja su posedovali Jevreji i hrišćani Muhamedovog vremena,

„O sinovi Izrailjevi, setite se blagodati Mojih koje sam vam podario, i ispunite zavet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavet koji sam vam dao! I samo od Mene strahujte! I verujte u ono što sam objavio potvrđujući da je istinito ono što vi imate i ne budite prvi koji u to ne veruju! Ne prodajte reči Moje za nešto što sasvim malo vredi i samo se Mene bojte!" I ne mešajte Istinu sa neistinom, i ne skrivajte Istinu kad je znate! Molitvu obavljajte, i obaveznu milostinju dajte i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte! Zar od drugih tražite da dobro čine dok pri tome sebe zaboravljate, a vi Knjigu čitate? Zar se opametiti nećete!?“ S. 2:40-44; izvor

„I kada im je došla Knjiga od Allaha koja potvrđuje istinitost onoga što oni imaju, a još od pre su pomoć protiv nevernika molili, i kada im je došlo ono što im je poznato kao istina, oni u to ne poverovaše. Pa neka Allahovo prokletstvo stigne nevernike!“… „A kada im se kaže: "Verujte u ono što Allah objavljuje!" Oni odgovaraju: "Mi verujemo samo u ono što je nama objavljeno", i neće da veruju u ono što se objavljuje posle, a to je Istina, koja potvrđuje da je istinito i ono što oni imaju. Reci: "Pa zašto ste još ranije Allahove verovesnike ubijali, ako ste vernici bili?!"“ S. 2:89, 91

„Reci: "Onaj ko je neprijatelj anđelu Gavrilu, neka zna da on Allahovom dozvolom tebi na srce stavlja Kur' an potvrdujući istinitost onoga od pre, kao putokaz i radosnu vest vernicima."“ S. 2:97

„A kada im je od Allaha Poslanik došao, potvrđujući da je istinito ono što već imaju, deo onih kojima je Knjiga data Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju.“ S. 2:101

„On tebi objavljuje Knjigu sa Istinom, koja potvrđuje prethodne, a objavio je i Toru i Jevanđelje, još pre kao putokaz ljudima, a objavio je i ono što rastavlja istinu od zablude (Kur'an). Onima koji u Allahove reči i znakove ne veruju, pripada teška patnja, a Allah je silan i žestoko kažnjava.“ S. 3:3-4; izvor

„O vi kojima je data Knjiga, verujte u ovo što objavljujemo potvrđujući ono što već imate, pre nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad, ili ih prokunemo kao što smo prokleli one koji nisu poštovali subotu, a Allahova zapovest biva izvršena.“ S. 4:47; izvor

„Ovaj Kur'an nije izmišljen, od Allaha je - on potvrđuje ono što je objavljeno pre njega i objašnjava propise, nema sumnje da je on Objava od Gospodara svetova!“ S. 10:37; izvor

„Mojsijeva Knjiga bila je predvodnik i milost pre njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje, da bi upozorila one koji čine nepravdu, i da bi obradovala one koji čine dobro.“… „„O narode naš“, govorili su, „mi smo slušali Knjigu koja se objavljuje posle Mojsija, koja potvrđuje da su istinite i one pre nje, i koja upućuje ka Istini i na Pravi put.“ S. 46:12, 30; izvor

A pošto je Jevrejima i hrišćanima zapoveđeno da sude u skladu sa svojim svetim spisima,

„A otkud da oni traže od tebe da im sudiš kad imaju Toru, u kojoj su Allahovi propisi? Oni ni posle tvoje presude ne bi bili zadovoljni, i oni nisu vernici. Mi smo objavili Toru u kojoj je uputa i svetlo. Po njoj su Jevrejima sudili verovesnici koji su bili poslušni Allahu, i pobožni ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamenjujte Moje reči za nešto što malo vredi! A oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su, zaista, nevernici. Mi smo im u njoj propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uvo za uvo, i zub za zub, i za rane je odmazda, a onaj ko od odmazde odustane, biće mu to iskupljenje od greha. Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, zaista, su nepravednici. Posle njih smo Isusa, Marijinog sina, poslali, koji je priznavao Toru objavljenu pre njega, a njemu smo dali Jevanđelje, u kome je bila uputa i svetlo, i da potvrdi Toru, objavljenu pre njega, u kojoj je, takođe, bila uputa i pouka bogobojaznima, i sledbenicima Jevanđelja smo bili naredili da sude prema onome što je objavio Allah u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je objavio Allah - zaista su prema Allahu nepokorni. A tebi objavljujemo Knjigu, sa Istinom, da potvrdi knjige objavljene pre i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što objavljuje Allah i ne povodi se za njihovim prohtevima, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah hteo, On bi vas učinio sledbenicima jednog verozakona, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se takmičite ko će više da učini dobra; Allahu ćete svi da se vratite, pa će o onome u čemu ste se razilazili da vas obavesti.“ S. 5:43-48

I budući da su knjige koje su Jevreji i hrišćani posedovali u Muhamedovo vreme istovetne onome što danas imamo u svojim Biblijama, to znači da možemo da se obratimo Svetoj Bibliji kako bismo proverili i prosudili Muhamedove tvrdnje iznesene u Kuranu.

Uz to rečeno, okrenimo se Svetom pismu da vidimo šta ono ima da kaže o religiji i vodstvu Avrahama:

„A Judejci odgovoriše i rekoše mu: Ne kažemo li mi dobro da si ti Samarjanin, i da je demon u tebi? Isus odgovori: U meni demona nema, nego poštujem Oca svojega; a vi me sramotite. A ja ne tražim slave svoje; postoji Onaj koji traži i sudi. Zaista, zaista vam kažem: Ko održi riječ moju neće vidjeti smrti vavijek. Tada mu rekoše Judejci: Sada znamo da je demon u tebi. Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti vavijek. Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe. Ko se ti sam praviš? A Isus odgovori: Ako ja proslavljam samoga sebe, slava je moja ništa. Otac je moj onaj koji me proslavlja, za koga vi govorite da je Bog vaš, I ne poznajete ga, a ja ga znam. I ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim. Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se. A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam. Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama pa prođe između njih i tako otide.“ Jovan 8:48-59

Ovde nam sam Gospod Isus svojim autoritetom potvrđuje da je Avraham gledao ka Isusu radi spasenja. Činjenica da se Avraham radovao što će videti dan Hristov, i da ga je video, potvrđuje da je Bog Avrahamu unapred otkrio da će Mesija doći da ga spase i opravda.(1)

Drugim rečima, Avraham je putem otkrivenja znao da će Bog poslati Mesiju da spase njega i sve njegove potomke. Stoga je Avraham verovao u Hrista za koga je znao da će naposletku doći, jer se uzdao u Boga koji je obećao da će poslati svog Pomazanika da spase svoj narod i celu nastanjenu zemlju.

Avraham nije bio jedini svetitelj ili prorok koji se uzdao u Mesiju i od njega očekivao svoje spasenje. Prema samom Hristu, svi Božji nadahnuti proroci i izaslanici čeznuli su za danom kada će Božji Pomazani Spasitelj doći da ih iskupi od njihovih greha i podari im večni život:

„A blago vašim očima što vide i ušima vašim što čuju. Jer zaista vam kažem da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, a ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.“ Matej 13:16-17 – up. Luka 10:23-24

„Istražujete Pisma, jer vi mislite da u njima imate život vječni; a upravo ona svjedoče o meni; I nećete da dođete k meni da imate život.“… „Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu; ima koji vas optužuje, Mojsej, u koga se vi uzdate. Jer da vjerovaste Mojseju, vjerovali biste i meni; jer on pisa o meni. A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?“ Jovan 5:39-40, 45-47

Isus je dalje potvrdio da je Bog obznanio Mojsiju i prorocima, i kroz njih, da će Mesija stradati i umreti za grehe Božjeg naroda, a zatim biti podignut i uznet u svoju nebesku slavu:

„Uze pak Dvanaestoricu i reče im: Evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za Sina Čovječijega. Jer će biti predan neznabošcima i rugaće mu se, i mučiće ga i popljuvaće ga. I pošto ga išibaju, ubiće ga, i trećeg dana vaskrsnuće. A oni ništa od toga ne shvatiše i ova riječ bješe sakrivena od njih, i ne razumješe šta im se govori.“ Luka 18:31-34 – up. Matej 16:21; 17:22-23; 20:17-19; Marko 8:31-32; 9:30-31; 10:32-34

„A on im reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje u sve što govoriše proroci! Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojseja i od sviju Proroka, razjasni im što je u svim Pismima o njemu pisano.“ Luka 24:25-27

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47 – up. Dela apostolska 3:19-26; 10:36-43; 13:17-39; 26:22-23; Rimljanima 1:1-4, 16-17; 3:21-31; 16:25-26; 1. Korinćanima 15:1-9; 1. Petrova 1:10-12

Kao da to nije dovoljno zapanjujuće, Hristos je otišao dotle da je objavio da je Sveti Duh nadahnuo i pokrenuo cara Davida da ispovedi i obožava Mesiju Isusa kao svog suverenog Gospoda, koga Bog uzvisuje na nebo da bi zajedno s njim vladao nad celim stvorenjem!(2)

„A kada se sabraše fariseji, upita ih Isus Govoreći: Šta mislite za Hrista? Čiji je sin? Rekoše mu: Davidov. Reče im: Kako, dakle, David njega u Duhu naziva Gospodom govoreći: Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Kada, dakle, David naziva njega Gospodom, kako mu je sin? I niko mu ne mogaše odgovoriti ni riječ; niti smjede ko od toga dana da ga zapita više.“ Matej 22:41-46 – up. Luka 20:41-44; Marko 12:35-37; Dela apostolska 2:34-35

Dakle, David je bio spasen i opravdan na isti način na koji su od svojih greha iskupljeni vernici koji dolaze posle Hrista, naime, ispovedanjem da je Isus Hristos Gospod koga je Bog podigao iz mrtvih!

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje.“ Rimljanima 10:9-10

U svetlu toga, muslimanski spis je jednostavno u zabludi kada kaže da Avraham nije bio hrišćanin, ili da mu jevanđelje nije bilo otkriveno,

„O vi kojima je data Knjiga, zašto se prepirete o Avramu kada su Tora i Jevanđelje objavljeni posle njega!? Zar vi ne razumete?! Eto, vi raspravljate o onome o čemu imate neko znanje, ali zašto raspravljate o onome o čemu nemate nikakvog znanja? A Allah zna, a vi ne znate. Avram nije bio ni jevrej ni hrišćanin, već pravi vernik, Allahu predan. On nije bio od onih koji drugima daju mesto koje samo pripada Allahu.“ S. 3:65-67

Jer upravo ona Pisma koja je Kuran došao da potvrdi izričito su jasna da su Avraham, i svi proroci posle njega, bili hrišćani kojima je propovedano jevanđelje, Radosna vest o dolasku Gospoda Isusa:

„Ali dobivši pomoć od Boga stojim do samoga ovoga dana i svjedočim malom i velikom, ne kazujući ništa osim ono što su Proroci i Mojsej kazali da će biti: Da će Hristos postradati, i da će biti prvi iz vaskrsenja mrtvih, i da će javiti svjetlost narodu judejskome i neznabošcima.“… „A Agripa reče Pavlu: Još malo pa ćeš me nagovoriti da postanem hrišćanin. A Pavle reče: Molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takvi kao i ja što sam, osim ovih okova.“ Dela apostolska 26:22-23, 28-29

„Onaj, dakle, koji vam daje Duha i čini čudesa među vama, čini li to zbog djela zakona ili zbog slušanja vjere? Kao što Avraam povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost. Shvatite, dakle, da su oni sinovi Avraamovi koji su od vjere. A Pismo, predvidjevši da Bog opravdava neznabošce vjerom, unaprijed objavi Avraamu: U tebi će se blagosloviti svi neznabošci. Tako se oni koji su od vjere blagosiljaju sa vjernim Avraamom.“… „Hristos nas je iskupio od prokletstva zakona postavši za nas prokletstvo, jer je napisano: Proklet svaki koji visi na drvetu; Da na mnogobošcima bude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu, da primimo obećanje Duha kroz vjeru.“… „Avraamu pak i sjemenu njegovu rečena biše obećanja; ne kaže: i sjemenima, kao za mnoge, nego kao za jedno: I sjemenu tvojemu, koje je Hristos. Ovo pak velim: Zakon, koji je postao poslije četiri stotine i trideset godina, ne poništava zavjet koji je od Boga ranije potvrđen za Hrista, da se ne ukine obećanje.“… „Ali Pismo zatvori sve pod grijeh da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju.“… „Tako nam zakon postade vaspitač za Hrista, da bi se vjerom opravdali; A kada dođe vjera, više nismo pod vaspitačem. Jer ste svi sinovi Božiji vjerom u Hrista Isusa. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste vi svi jedan (čovjek) u Hristu Isusu. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo i nasljednici po obećanju.“ Galatima 3:5-9, 13-14, 16-17, 22, 24-29

„Bojimo se, dakle, da neko od vas, dok još važi obećanje za ulazak u počinak njegov, ne pomisli da je odocnio. Jer i nama je javljena radosna vijest kao i onima; ali njima ne bi od koristi riječ koju čuše, pošto oni koji je čuše ne prihvatiše je sa vjerom.“ Jevrejima 4:1-2

„O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti.“ 1. Petrova 1:10-12, Modern English Version (MEV)

„Ljubljeni, ne čudite se ognju koji vam biva radi kušanja vašeg, kao da vam se nešto neobično događa, Nego se radujte što učestvujete u stradanjima Hristovim, da biste se i u otkrivenju slave njegove radovali i veselili. Ako vas ruže za Ime Hristovo, blaženi ste, jer Duh Božiji, Duh slave i sile počiva na vama; oni, dakle, hule na njega, a vi ga proslavljate. Samo da niko od vas ne postrada kao ubica ili kradljivac ili zločinac, ili kao onaj koji se miješa u tuđe poslove. No ako li kao hrišćanin, neka se ne stidi, već neka slavi Boga zbog tog udjela.“ 1. Petrova 4:12-16

Dakle, koja je bila prava religija Avrahama? Koje mu je vodstvo Bog pokazao? Nije to bilo ništa drugo do hrišćanstvo, vera u Isusa Hrista i iskupljenje koje je on trebalo da donese celom svetu. To je jedina prava religija, jedino vodstvo koje je jedini istiniti Bog dao za spasenje čovečanstva:

„Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:6

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv.“ Dela apostolska 4:5-14

Ovo znači da muslimani treba da slede vodstvo otkriveno Avrahamu tako što će se odvratiti od islama i prigrliti Isusa Hrista kao svog Gospoda i Spasitelja, baš kao što je i Avraham učinio. Ako odbiju da slede Avrahamovu religiju, ostaće u svojim gresima i stoga će trpeti Božji pravedni gnev zbog odbacivanja Božje milostive pripreme spasenja:

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“… „Ko vjeruje u Sina, ima život vječni; a ako je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu.“ Jovan 3:16-18, 36

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli.“ 1. Solunjanima 5:9-10

„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10

Nadajmo se da će načiniti pravi izbor, baš kao što su to učinili Avraham i svi istinski vernici:

„I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar.“ Otkrivenje 22:17

Ukoliko nije drugačije naznačeno, kuranski navodi preuzeti su iz verzije N. J. Dawooda.

Ukoliko nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz Ovlašćene verzije kralja Džejmsa (AV) Svete Biblije.

Napomene

(1) Naš Gospod ne samo da kaže da je Avraham video njegov dan, već potvrđuje i da je on zaista video Avrahama, što je zapanjilo Jevreje jer nisu mogli da shvate kako je Isus mogao da sretne njihovog pretka, s obzirom na to da je ovaj bio mrtav skoro dve hiljade godina. Isus je zatim objasnio da je razlog zbog kojeg je mogao da vidi njihovog praoca taj što, za razliku od Avrahama, koji je počeo da postoji u određenom trenutku u vremenu, Hristos oduvek postoji, jer nije puko ljudsko biće, već večni Bog koji je izabrao da postane telo.

A to onda podrazumeva da je u svim onim vremenima i na svim onim mestima u hebrejskoj Bibliji gde je Avraham video Boga licem u lice, u vidljivom obliku, patrijarh zapravo gledao niko drugi do samog Gospoda Isusa Hrista u njegovom pretčovečanskom postojanju. Za više o ovoj temi pročitajte sledeći članak:

Koga je Avraham video?

(2) Davidova nadahnuta objava o tome da njegov Gospod Mesija sedi Bogu s desne strane jasno pokazuje da ga je Sveti Duh obavestio da će Isus Hristos vladati sa samog neba, što se lako može dokazati iz onoga što je David napisao na drugim mestima u Psalmima:

„Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva.“ Psalam 2:4

„Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oči njegove gledaju; vjeđe njegove ispituju sinove čovječije.“ Psalam 11:4

„Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada.“ Psalam 103:19

Pošto Jehova vlada sa svog prestola na nebu, Mesija stoga mora vladati sa Božjeg sopstvenog nebeskog prestola. Uostalom, sedeti Bogu zdesna na nebu znači da Mesija sedi zajedno sa Bogom na istom božanskom prestolu. Jednostavno ne postoji način da se ta činjenica zaobiđe.