Niko se ne može osećati sigurnim od Alahovih spletki

Kako je obmanjujuća i hirovita priroda Muhamedovog božanstva
navela Abu Bekra da očajava za svoje spasenje

Abu Bekr nije bio samo Muhamedov najbolji prijatelj i tast, već i prvi kalifa ili vođa islama i jedan od najvećih muslimana koji su ikada živeli. Bio je i jedan od desetorice ljudi kojima je Muhamed lično zajemčio da će ući u raj:

Abu Bekr al-Sidik, `Atik ibn Abi Kuhafa, Šejh al-islam, `Abdulah ibn `Usman ibn `Amir al-Kuraši al-Tejmi (umro 13. g.), Prorokov prisni prijatelj posle Alaha, jedini pratilac na Prorokovom Vrelu (havd) i u Pećini, najveći podržavalac, najbliži poverenik, prvi duhovni naslednik, prvi među ljudima koji su poverovali u njega i jedini koji je to učinio bez oklevanja, prvi od njegova četiri Pravedna naslednika, prvi od desetorice kojima je obećan Raj, i prvi iz Prorokove zajednice koji je ušao u Raj. (Izvor)

Po božanski ustanovljenoj odredbi (tevkif), najbolja ljudska bića posle Proroka jesu Ashabi, sledećim redom:

Prvo, desetorica kojima je obećan Raj; to su: Abu Bekr, `Omer, `Osman, Alija, al-Zubejr ibn al-`Avam, Talha, `Abdurahman ibn 'Avf, Abu Ubejda ibn al-Džarah, Sa`d ibn Abi Vakas i Sa`id ibn Zejd ibn `Amr. (Š. G. F. Hadad, Sahaba)

Međutim, Abu Bekr je isuviše dobro poznavao svoga boga i bio je svestan da je takvo obećanje gotovo bez značaja, budući da se Alahu ne može verovati, kada se već hvali time da je najveći obmanjivač od svih:

Ali oni (Jevreji) kovaše spletke/smicalice/upotrebiše obmanu (Wa-makaroo), a i Alah kovaše spletke/smicalice/upotrebi obmanu, jer je Alah najbolji od obmanjivača (wa-makara Allahu wa-Allahu khayru al-makireena)! S. 3:54; up. 8:30

Stoga je Alah mogao reći jedno, a učiniti drugo, jer Alah nema nikakvog problema da se predomisli ili prekrši svoju reč:

Koji god stih (objavu) da ukinemo ili učinimo da bude zaboravljen, donesemo bolji od njega ili njemu sličan. Zar ne znaš da je Alah kadar da učini sve? S. 2:106 Hilali-Kan

Alah u suštini čini šta hoće, kome hoće i kada hoće, jer nikome ne odgovara:

On ne može biti pitan za ono što čini, dok će oni biti pitani. S. 21:23

Zato je Abu Bekr plakao ne znajući da li je zaista spasen ili nije:

„Iako je imao takvu veru, koja je bila prevelika da bi bila dovoljna svim stanovnicima zemlje, bojao se da bi njegovo srce moglo zalutati. Zato je, plačući, govorio: ’Kamo sreće da sam bio nagrizeno drvo!’ Kad god bi ga podsetili na njegov položaj u Alahovim očima, rekao bi: ’Alaha mi! Ne bih bio spokojan niti bih se osećao sigurnim od Alahove obmane (la amanu limakr Allah), čak i da sam jednom nogom već u raju.’“ (Halid Muhamed Halid, Successors of the Messenger, preveo Muhamed Mahdi al-Šarif [Dar al-Kotob al-Ilmiyah, Bejrut, Liban, 2005], Knjiga prva: Abu Bekr je došao, str. 99; podebljanje i kurziv naši)

Kakvo žalosno stanje stvari! Abu Bekr se toliko plašio Alahovih spletki da je i dalje osećao da ne može biti siguran od Alahove obmane čak i da je već jednom nogom bio u raju!(1)

Abu Bekr je imao svaki razlog da strahuje da bi se njegovo srce moglo odvratiti od vere, jer je ovaj bliski Muhamedov pratilac znao šta Kuran kaže o tome kako Alah zavodi i odvraća ljude od uputstva:

Pa šta vam je da ste se podelili u dve grupe povodom licemera? Alah ih je vratio (u nevernstvo) zbog onoga što su zaslužili. Zar želite da uputite onoga koga je Alah učinio da zaluta? A onome koga je Alah učinio da zaluta, njemu nikada nećeš naći nikakav put (uputstva). S. 4:88

I nismo poslali nijednog Poslanika osim sa jezikom njegovog naroda, kako bi im (Poruku) učinio jasnom. Zatim Alah zavodi koga hoće i upućuje koga hoće. A On je Svemoćni, Premudri. S. 14:4

Takođe je morao znati šta je sam Muhamed učio o čoveku koji veruje i čini dobro veći deo svog života, a onda se odjednom potpuno odvrati od vere:

Poglavlje 4. Ono što je preneto o tome da ’Dela čoveka zavise od njegovog kraja’

2137. ’Abdulah bin Mesud reče: „Alahov Poslanik nam je pripovedao – a on je istinoljubivi i pouzdani: ’Zaista se stvaranje svakoga od vas sabira u utrobi njegove majke četrdeset dana. Zatim je, u isto tolikom razdoblju, ugrušak. Zatim je, u isto tolikom razdoblju, komad mesa. Onda mu Alah šalje anđela da u njega udahne dušu, i naređuje mu se da zapiše četiri (stvari): da zapiše njegovu opskrbu, njegov životni vek, njegova dela, i da li će biti nesrećan ili srećan. Tako mi Onoga osim koga niko drugi nije dostojan obožavanja! Neko od vas činiće dela stanovnika Raja, sve dok između njega i njega ne bude samo pedalj podlaktice, ONDA GA NADVLADA ONO ŠTO MU JE ZAPISANO, i biva zapečaćen delima stanovnika Vatre, tako da u nju uđe. A neko od vas činiće dela stanovnika Vatre, sve dok između njega i nje ne bude samo pedalj podlaktice, onda ga nadvlada ono što mu je zapisano, i biva zapečaćen delima stanovnika Raja, tako da u njega uđe.’“ (Sahih)

[Abu ’Isa reče:] Ovaj hadis je hasan sahih.

(Drugi lanac prenosilaca, ali sa Jahjom bin Sa’idom) sličnog značenja.

[Abu ’Isa reče:] Postoje predanja o ovoj temi od Abu Hurejre i Enesa, a čuo sam Ahmeda bin al-Hasana kako kaže: „Čuo sam Ahmeda bin Hanbala kako govori: ’Nisam svojim očima video nekoga poput Jahje bin Sa’ida.’“ A ovaj hadis je hasan sahih …

Komentar:

Neophodno je da svi mi neprestano molimo Alaha za dobar kraj naših života i za spasenje od zlog kraja. Takođe je neophodno da, na osnovu toga što vidimo čoveka kako čini ono što čini, ne donosimo brzoplete sudove o tome da li je predodređen za Pakao ili Raj, jer nemamo načina da znamo kako će se ponašati pred kraj svog života. (English Translation of Jami‘ At-Tirmidhi, sastavio imam hafiz ’Isa Mohamed Ibn ’Isa At-Tirmizi, od hadisa br. 1897 do 2605, preveo Abu Halil (SAD), hadise priredio i referencirao hafiz Abu Tahir Zubejr ’Ali Za’i, konačna redakcija Islamic Research Section Darussalam [Darussalam Publishers & Distributors, prvo izdanje: novembar 2007], tom 4, str. 200-201; podvlačenje naše)

U svetlu ovoga, Abu Bekr je imao svaki razlog da strahuje da će Alah odvratiti njegovo srce i osuditi ga na pakao uprkos činjenici da mu je Muhamed lično zajemčio spasenje! Abu Bekr je sigurno znao i iz Kurana i iz učenja svog proroka da je islamsko božanstvo obmanjivač kome se ne može verovati da će učiniti ono što obećava.

**
Slabo predanje?**

Neki muslimani iz nelagode tvrde da je ovo predanje o Abu Bekru ili slab izveštaj ili čista izmišljotina. Oni shvataju koliko je ova priča štetna i koliko loše svedoči o Alahovoj pouzdanosti kao i o Abu Bekrovoj vernosti, pa je jednostavno odbacuju svrstavajući je među slaba predanja ili proglašavajući je krivotvorinom.

Međutim, postoji nekoliko glavnih problema sa tvrdnjom da je ovo slab izveštaj ili otvorena izmišljotina.

Pre svega, slabo predanje nije nužno i neautentično. Čak i oni hadisi koje su neki učenjaci svrstali među slabe i dalje mogu počivati na pouzdanim obaveštenjima, naročito kada su potkrepljeni svedočanstvom Kurana. Zapravo, ovaj izveštaj se savršeno slaže sa muslimanskim spisom, jer se prema njemu jedino oni koji propadaju osećaju sigurnim od Alahove obmane, odnosno makra:

Zar su stanovnici gradova sigurni od dolaska Našeg gneva na njih kao noćnog napada dok spavaju? Ili su stanovnici gradova sigurni od dolaska Našeg gneva na njih usred dana dok se zabavljaju? Zar su onda sigurni od Alahove spletke (makra Allahi)? Niko se ne smatra sigurnim od Alahove spletke (makra Allahi) osim naroda koji propada. S. 7:97-99 Pikthal

Šta! Zar se onda osećaju sigurnim od Alahovog plana? Ali niko se ne oseća sigurnim od Alahovog plana osim ljudi koji će propasti. S. 7:99 Šakir

Ono što se ovde podrazumeva jeste da vernici znaju da se ne smeju osećati sigurnim od Alahovih spletki i obmana. Dakle, budući da je Abu Bekr bio vernik koji je poznavao Kuran, savršeno je razumljivo da se smrtno plašio Alahovih trikova ili smicalica i da je stoga imao ozbiljne sumnje u sopstveno spasenje.

Štaviše, sam Muhamed se izuzetno plašio Alahovog suda, jer je padao u paniku kad god bi dunuo jak vetar, kad bi došlo do pomračenja ili ako bi se pojavio oblak na nebu. Muhamed je mislio da te prirodne pojave znače da je sudnji dan blizu!

Preneo Abu Musa:
Sunce se pomračilo i Prorok je ustao, plašeći se da to nije Čas (tj. Sudnji dan). Otišao je u džamiju i obavio molitvu sa najdužim kijamom, pregibanjem i padanjem ničice koje sam ikada video da čini. Zatim je rekao: „Ovi znaci koje Alah šalje ne događaju se zbog nečijeg života ili smrti, već Alah njima zastrašuje svoje poklonike. Zato kada vidite bilo šta od toga, pristupite sećanju na Alaha, prizivajte Ga i tražite Njegov oproštaj.“ (Sahih al-Buhari, tom 2, knjiga 18, broj 167)

Preneo Enes:
Kad god bi dunuo jak vetar, na Prorokovom licu pojavila bi se zebnja (u strahu da taj vetar ne bude znak Alahovog gneva). (Sahih al-Buhari, tom 2, knjiga 17, broj 144)

Preneo Ata:
’Aiša reče: „Ako bi Prorok video oblak na nebu, hodao bi tamo-amo uznemiren, izlazio bi i ulazio, i boja njegovog lica bi se promenila, a ako bi pala kiša, osetio bi olakšanje.“ Tako je ’Aiša prepoznavala to njegovo stanje. Prorok tada reče: „Ne znam (bojim se), možda je slično onome što se dogodilo nekim ljudima koji se pominju u Časnom Kuranu u sledećem stihu: – ’Pa kada su ga videli kao gust oblak koji dolazi ka njihovim dolinama, rekoše: „Ovo je oblak koji nam donosi kišu!“ Ne, nego je to (kazna) čije ste ubrzanje tražili – vetar u kome je bolna patnja.’ (46:24)“ (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 54, broj 428)

Plašio se i stvari poput kazne u grobu:

Preneo Masruk:
’Aiša reče da joj je došla jedna Jevrejka i pomenula kaznu u grobu, rekavši joj: „Neka te Alah sačuva od kazne u grobu.“ ’Aiša je potom upitala Alahovog Poslanika o kazni u grobu. On reče: „Da, (postoji) kazna u grobu.“ ’Aiša dodade: „Nakon toga nikada nisam videla Alahovog Poslanika a da nije tražio utočište kod Alaha od kazne u grobu u svakoj molitvi koju je obavio.“ (Sahih al-Buhari, tom 2, knjiga 23, broj 454)

A zašto bi se Muhamed plašio groba ili sudnjeg dana ako je bio siguran u svoje spasenje? Odgovor je očigledan… Muhamed je, poput svog najboljeg prijatelja i tasta, znao da se ne sme osećati sigurnim i bezbednim od Alahovih spletki i obmana!

Drugo, ovo predanje zadovoljava kriterijum nelagode, koji je jedno od načela kojima se istoričari služe da bi utvrdili da li se određena anegdota ili događaj verovatno zbio. Naime, ovo je prilično neprijatan slučaj, jer prikazuje Alaha kao okrutnog despota kome se ne može verovati da će učiniti ono što kaže, a jednog od najvećih muslimana koji su ikada živeli predstavlja kao čoveka koji nije imao potpuno poverenje u svoga boga da će održati svoja obećanja. Stoga postaje utoliko verovatnije da ovo pripovedanje počiva na pouzdanom izveštaju, s obzirom na to kako i Alaha i Muhamedovog najboljeg prijatelja predstavlja u ne baš povoljnom ili dostojnom svetlu. Uostalom, zašto bi muslimani želeli da stvore tako neprijatnu priču koja baca sramotu i tako loše svedoči o karakteru njihovog boga kao i o jednom od njihovih najvećih vođa?

Treće, čitava piščeva namera pri navođenju ovog predanja jeste da pokaže koliko je Abu Bekr zaista bio pobožan i ponizan. Kao takvo, nema nikakvog smisla da on navodi nepouzdan izveštaj, onaj koji se smatra manjkavim ili slabim, naročito kada zna da muslimanski učenjaci ne bi prihvatili takva predanja, pogotovo kada je reč o utemeljivanju određene tvrdnje. U svetlu toga, prirodno bismo očekivali da se pisac pozove na izreku koju muslimanski učenjaci prihvataju kao ispravnu i pouzdanu, jer bi navođenje slabog ili izmišljenog predanja izjalovilo čitavu njegovu svrhu.

Ovi činioci predstavljaju vrlo snažan dokaz da se ovom određenom predanju može verovati da nam kazuje kako je Abu Bekr zaista osećao u pogledu svog spasenja i pouzdanosti svoga boga.

**
Istinski sledbenici istinskog Boga**

Uporedite Abu Bekrove strahove i sumnje sa uverenošću koju su Isusovi sledbenici imali u pogledu svog spasenja, i svi oni koji istinski veruju u Hrista:

„A jedan od obješenih zločinaca huljaše na njega govoreći: Ako si ti Hristos, spasi sebe i nas! A drugi odgovorivši ukoravaše ga govoreći: Zar se ti ne bojiš Boga kada si i sam osuđen tako? A mi smo pravedno osuđeni, jer primamo po svojim djelima kao što smo zaslužili; a on nikakva zla ne učini. I reče Isusu: Sjeti me se, Gospode, kada dođeš u Carstvu svome. I reče mu Isus: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju.“ Luka 23:39-43

„A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu, I reče: Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu. A oni povikavši iza glasa, zatisnuše uši svoje, i navališe jednodušno na njega, Pa izbacivši ga izvan grada, stadoše ga kamenovati. A svjedoci metnuše haljine svoje kod nogu mladića po imenu Savle, I kamenovahu Stefana koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj! Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.“ Dela apostolska 7:55-60

„Šta onda? Bilo kako mu drago, pritvorno ili istinski, Hristos se propovijeda; i tome se radujem, a i radovaću se; Jer znam da će se ovo okrenuti na moje spasenje po vašoj molitvi i pomoću Duha Isusa Hrista, Kao što pouzdano čekam i nadam se da se ni u čemu neću postidjeti, nego da će se Hristos kao svagda i sada svom smjelošću veličati u tijelu mojemu, bilo životom, bilo smrću. Jer je meni život Hristos i smrt dobitak. Ali ako je življenje u tijelu plodonosno za moje djelo, onda ne znam šta da izaberem. A obuzima me oboje: imam želju umrijeti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje; Ali ostati u tijelu potrebnije je vas radi. I ovo pouzdano znam, da ću ostati i boraviti sa svima vama za vaš napredak i radost vjere,“ Filipljanima 1:18-25

„Jer ja se već prinosim na žrtvu, i vrijeme mojega odlaska nastade. Dobar rat ratovah, trku završih, vjeru održah. Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov.“ 2. Timoteju 4:6-8 – up. 2. Petrova 1:13-15

Hristovi sledbenici su znali da se njihovom Bogu, za razliku od Alaha, može verovati da će održati svoja obećanja, jer je on veran Bog koji nikada ne laže:

„Po Jevanđelju, dakle, neprijatelji su vas radi; a po izboru, mili su otaca radi. Jer Bog se neće raskajati za svoje darove i prizvanje.“ Rimljanima 11:28-29

„Pavle, sluga Božiji i apostol Isusa Hrista po vjeri izabranih Božijih i poznanju istine pobožnosti, Za nadu vječnoga života koji prije vječnih vremena obeća Bog koji ne obmanjuje, A objavi u određena vremena riječ svoju propovijedanjem, koje je meni povjerio po zapovijesti Spasitelja našega Boga,“ Titu 1:1-3

„Zato i Bog, želeći da nasljednicima obećanja što pouzdanije pokaže neizmjenivost svoje odluke, posluži se zakletvom, Da bismo u dvjema nepokolebivim stvarima, u kojima je nemoguće da Bog prevari, imali moćnu utjehu mi koji smo pribjegli da se držimo nade koja je pred nama; Nju imamo kao kotvu duše, čvrstu i pouzdanu, koja ulazi unutar iza zavjese, Gdje kao preteča za nas uđe Isus, postavši Prvosveštenik vavijek po činu Melhisedekovu.“ Jevrejima 6:17-20

Pozivamo muslimane da napuste svoga boga Alaha i okrenu se služenju i obožavanju živog i istinitog Boga koji je otkriven u svojoj istinskoj Reči, Svetom pismu. Jedino Bog Svetog pisma daje onima koji ga istinski vole apsolutnu uverenost u spasenje:

„Nikakve, dakle, sad osude nema onima koji u Hristu Isusu ne žive po tijelu nego po Duhu. Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodi me od zakona grijeha i smrti. Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha, osudi grijeh u tijelu, Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po Duhu duhovno. Jer je tjelesno mudrovanje smrt, a duhovno mudrovanje život i mir. Jer je tjelesno mudrovanje neprijateljstvo Bogu, pošto se ne pokorava zakonu Božijem, niti pak može. A koji su po tijelu ne mogu ugoditi Bogu. A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca, i nasljednici smo: nasljednici, dakle, Božiji a sunasljednici Hristovi; pošto s njim stradamo da se s njim i proslavimo. Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će nam se otkriti. Jer žarkim iščekivanjem tvorevina očekuje da se jave sinovi Božiji. Jer se tvar pokori taštini, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji je pokori, sa nadom Da će se i sama tvar osloboditi od robovanja propadljivosti na slobodu slave djece Božije. Jer znamo da sva tvar zajedno uzdiše i tuguje do sada. A ne samo ona, nego i mi koji prve darove Duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući usinovljenje, izbavljenje tijela našega. Jer se nadom spasosmo. A nada koja se vidi nije nada. Jer kad ko vidi nešto, kako i da se nada? Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo sa strpljenjem. A takođe nam i Duh pomaže u našim nemoćima; jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim. A Onaj što ispituje srca, zna šta je želja Duha, jer po volji Božijoj posreduje za svete. A znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro, njima koji su pozvani po namjeri; Jer koje unaprijed pozna, unaprijed i odredi, da budu saobrazni liku Sina njegova, da on bude Prvorođeni među mnogom braćom. A koje unaprijed odredi, one i prizva; a koje prizva, one i opravda; a koje opravda, one i proslavi. Šta ćemo, dakle, reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će protiv nas? On koji svoga Sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako da nam s njime i sve ne daruje? Ko će optužiti izabrane Božije? Bog je onaj koji opravdava. Ko će osuditi? Hristos je onaj koji umrije, pa još i vaskrse, koji je i s desne strane Bogu, koji i posreduje za nas. Ko će nas rastaviti od ljubavi Hristove? Žalost ili tjeskoba, ili gonjenje, ili glad, ili golotinja, ili opasnost, ili mač? Kao što je napisano: Radi tebe nas ubijaju vazdan, smatraju nas ovcama za klanje. Ali u svemu ovome pobjeđujemo kroz Onoga koji nas je zavolio. Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, Ni visina, ni dubina, niti ikakva druga tvar neće moći odvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem.“ Rimljanima 8:1, 14-17, 28-39

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli. Zato se tješite uzajamno, i izgrađujte jedan drugoga, kao što i činite.“ 1. Solunjanima 5:9-11

„Jer nama Bog nije dao duha plašljivosti, nego sile i ljubavi i cjelomudrenosti. Ne postidi se, dakle, stradanja Gospoda našega, ni mene sužnja njegova, nego budi mi sastradalnik u Jevanđelju po sili Boga, Koji nas spase i prizva prizvanjem svetim, ne po djelima našim, nego po svojoj volji i blagodati datoj nam u Hristu Isusu prije vječnih vremena, A sada pokazanoj javljanjem Spasitelja našega Isusa Hrista, koji razruši smrt i obasja život i neraspadljivost Jevanđeljem, Za koje sam ja postavljen propovjednik i apostol i učitelj neznabožaca. Iz toga razloga ovo i stradam, ali se ne stidim; jer znam Kome sam povjerovao, i uvjeren sam da je On kadar sačuvati zalog moj za onaj dan.“ 2. Timoteju 1:7-12

„Po ovome znamo da u Njemu prebivamo, i On u nama, što nam je dao od Duha svojega. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta. Koji prizna da je Isus Sin Božiji, Bog u njemu prebiva i on u Bogu. I mi smo poznali i povjerovali ljubav koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav, i koji prebiva u ljubavi, u Bogu prebiva i Bog u njemu. Time se ljubav pokazala savršenom u nama, da bismo imali smjelosti na Dan suda; jer kao što je On, i mi smo u ovome svijetu. U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer je u strahu mučenje, a ko se boji, nije se usavršio u ljubavi.“ 1. Jovanova 4:13-18

Povezani članci

**
Napomene**

(1) Moramo napomenuti da je muslimanski prevodilac namerno izobličio izvorni tekst knjige Muhameda Halida. Umesto da arapske reči limakr Allah prevede kao „Alahova obmana“, odlučio je da ih prenese kao „od Alahove kazne“, kako bi zamaglio pravo značenje. Čini se da je muslimanskom prevodiocu bila prilično neprijatna Abu Bekrova izjava da je Alah obmanjivač čijim obećanjima o davanju večnog blaženstva vernima ne može da se veruje.

Ako je čitalac zainteresovan da vidi šta izvorni tekst zaista kaže, predlažemo da pogleda stranu 70 arapskog izdanja knjige Muhameda Halida.