Isus Hristos – Spasitelj sveta

Kako novozavetni prikaz Hrista kao Spasitelja ukazuje na njegovo božanstvo

Prema Svetom pismu, spasenje od greha i propadljivosti jeste božansko delo koje nijedno stvorenje nikada ne može izvršiti.

Na primer, psalmista nam kaže da nijedan čovek nije u stanju da otkupi drugu osobu od smrti, jer je cena njegovog iskupljenja previsoka, i zato jedino Bog može otkupiti živote:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba. Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; Ali čovjek u časti neće dugo ostati, izjednačiće se sa stokom koju kolju. Ovaj im se put čini probitačan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; i ujutru hodiće po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaće pakao rastavivši ih s naseljem. Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-9, 15

Isus je i sam učio da je čoveku nemoguće da spase samog sebe, i zato Bog mora biti voljan da spase čovečanstvo, budući da jedino on može učiniti ono što je ljudima nemoguće:

„I pogledavši oko sebe, Isus reče učenicima svojim: Kako je teško bogatima ući u Carstvo Božije! A učenici se zapanjiše na riječi njegove. A Isus opet odgovarajući reče im: Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u Carstvo Božije! Lakše je kamili kroz iglene uši proći negoli bogatome u Carstvo Božije ući. A oni se veoma čuđahu govoreći u sebi: Pa ko se onda može spasti? A Isus pogledavši na njih reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu nije; jer sve je moguće Bogu.“ Marko 10:23-27

Isusove reči odjek su onoga što je napisao prorok Isaija:

„To vidje Gospod, i ne bi mu milo što nema suda. I vidje gdje nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika; zato učini mu spasenje mišica njegova, i pravda njegova poduprije ga. Jer se obuče u pravdu kao u oklop, i šljem spasenja metnu na glavu; odjede se osvetom kao odijelom, i ogrte se revnošću kao plaštem. Po djelima, po djelima da vrati gnjev protivnicima svojim, platu neprijateljima svojim, ostrvima da plati. I bojaće se imena Gospodnjega sa zapada, i slave njegove s istoka sunčanoga; jer će neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh će Gospodnji podignuti zastavu suprot njemu. I doći će Izbavitelj u Sion i k onima od Jakova koji se obraćaju od grijeha, veli Gospod.“ Isaija 59:15b-20**(1)**

Jahve ovde izričito kaže da je razlog zbog kojeg je stvar uzeo u svoje ruke, izvršivši delo iskupljenja i suda sasvim sam, taj što nije mogao da nađe nikoga ko bi bio u stanju da spase čovečanstvo i da posreduje za njega. To samo učvršćuje činjenicu da nijedan čovek nije sposoban da spase samog sebe, a kamoli nekog drugog, pošto je to delo koje jedino Bog može izvršiti.

Nadahnuto Sveto pismo dalje objavljuje da jedino Bog može opraštati grehe:

„Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem.“ Isaija 43:25

„U Gospodu Bogu našem je milost i očišćenje, zato što odstupismo“ Danilo 9:9

„Ko je Bog kao ti? Koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od našljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mala milost. Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grijehe njihove.“ Mihej 7:18-19

I pošto jedino Jahve može da spasava i oprašta, i pošto je on Bog ljubavi i samilosti koji ne želi da iko propadne, nego da se svi spasu, on je stoga izabrao da postane Spasitelj svih koji se pokaju i poveruju u njega. Da Jahve to nije učinio, niko nikada ne bi mogao biti spasen, jer nadahnuto Sveto pismo svedoči da je svaki čovek grešnik koji zaslužuje Božji gnev:

„Sila je moja i pjesma moja Gospod, koji me izbavi“ Izlazak 15:2

„Kad ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih, daš ih neprijateljima njihovijem, te ih zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku daleko ili blizu, Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji onijeh koji ih zarobiše i reku: Sagriješismo i zlo učinismo, skrivismo, I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih koji ih zarobe, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj koju si dao ocima njihovijem, ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Tada čuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i podaj im pravicu, I oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili i sve prijestupe kojima ti budu prestupili, i umilostivi im one koji ih zarobe da se smiluju na njih.“ 1. Carevima 8:46-50

„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode – Gospode, ko će ostati? Ali je u tebe praštanje da bi te se bojali. Čekam Gospoda; čeka duša moja; uzdam se u riječ njegovu. Duša moja čeka Gospoda većma nego straže jutarnje, koje straže jutrom. Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:3-4, 7-8

„I ne idi na sud sa slugom svojim, jer se neće opravdati pred tobom niko živ.“ Psalam 143:2

„Ko može reći: Očistio sam srce svoje, čist sam od grijeha svojega?“ Priče Solomonove 20:9

„Doista, nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.“ Propovednik 7:20

„I reći ćeš u ono vrijeme: Hvalim te, Gospode, jer si se bio razgnjevio na me, pa se odvratio gnjev tvoj, i utješio si me. Gle, Bog je spasenje moje, uzdaću se i neću se bojati, jer mi je sila i pjesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj. S radošću ćete crpsti vodu iz izvora ovoga spasenja.“ Isaija 12:1-3

„Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja.“ Isaija 43:10-11

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.“ Isaija 45:21-22

U svetlu prethodno rečenog, sasvim je jasno da Isus, ako je bio i jeste samo čovek, ne bi mogao nikoga da spase. Štaviše, Hristos ne bi mogao da spase ni samog sebe kada ne bi bio ništa više od ljudskog bića od krvi i mesa, jer Sveto pismo odlučno uči da su sva ljudska bića grešnici koji nisu u stanju da uvek čine ono što je ispravno, a da nikada ne prestupe Božje zapovesti. Zapravo, kada bi bio samo čovek, i samom Isusu bi bio potreban Spasitelj koji bi ga izbavio od sopstvenih nesavršenosti i nedostataka.

Međutim, ako nadahnuto Sveto pismo uči da je Isus apsolutno bezgrešan i da je sposoban da druge spasava od njihovih prestupa, onda bi to utvrdilo činjenicu da je Hristos više od čoveka. To bi konačno dokazalo da je Isus i Bog, budući da je u stanju da čini ono što, prema Svetom pismu, jedino Bog može činiti — naime, da spasava ljude od njihovih grehova.

Šta, dakle, uči nadahnuto Sveto pismo?

Ono uči da je Hristos došao da spase svoj narod od njegovih grehova:

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:21

„Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe u svijet da spase grješnike od kojih sam prvi ja.“ 1. Timoteju 1:15

Sveto pismo objavljuje da slavni Gospod to čini tako što daje svoj život kao otkup za mnoge prolivanjem svoje krvi, to jest umirući na krstu da bi platio kaznu za greh — nešto što je, prema psalmu koji smo ranije pročitali, nemoguće bilo kom ljudskom biću:

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45 – Matej 20:28

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28 – upor. Marko 14:22-24; Luka 22:19-20

„Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ Jovan 6:50-51

Nadahnuti spisi takođe prikazuju Isusa kao Spasitelja sveta i kao Izvor spasenja, Onoga koji je zadobio večno iskupljenje za sve one koji ga budu slušali i koji kroz njega dolaze Bogu:

„Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta“ Jovan 4:42

„Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom“ Jevrejima 2:10-11

„Iako bijaše Sin, preko stradanja nauči se poslušnosti, I pokazavši se savršen, postade svima koji su mu poslušni uzrok spasenja vječnoga“ Jevrejima 5:8-9

„Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga. Jer Pismo svjedoči: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu. Ukida se, dakle, pređašnja zapovijest zbog njene nemoći i nekorisnosti, – Jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva, – a uvodi se bolja nada kroz koju se približujemo Bogu. Ukoliko ne bješe bez zakletve, – Jer oni bez zakletve postaše sveštenici, a Ovaj sa zakletvom Onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu, – Utoliko Isus posta jemac boljega Zavjeta. I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:16, 24-28

„U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše. Ljubljeni, kad ovako Bog zavoli nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga niko nikada nije vidio: ako ljubimo jedni druge, Bog u nama prebiva, i ljubav je njegova savršena u nama. Po ovome znamo da u Njemu prebivamo, i On u nama, što nam je dao od Duha svojega. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:10, 14

Upravo zato se spasenje pripisuje i Bogu Ocu i Gospodu, jer je Hristos Onaj koji iskupljuje veliko mnoštvo ljudi koje se ne može izbrojati, očišćujući ih od njihovih grehova svojom dragocenom krvlju:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:8-10

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

Međutim, Hristos je mogao biti Izvor spasenja i imati moć da spase nebrojeno mnoštvo ljudi od svih njihovih prestupa jedino ako je ovaploćeni Bog.

To objašnjava zašto je Jovan mogao da preuzme jezik sledećeg starozavetnog teksta, u kojem je Jahve prikazan kako nosi haljinu natopljenu krvlju svojih neprijatelja koje je u svom pravednom gnevu izgazio pod svojim nogama:

„Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? Krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti. Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci? Gazih sam u kaci, i niko između naroda ne beše sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje. Jer je dan od osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji iskupe. Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu.“ Isaija 63:1-6

I da ga primeni na vaskrslog Gospoda!

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16

Budući da odlomak kod Isaije odlučno kaže da Jahve nije mogao da nađe nikoga ko bi u njegovo ime izvršio delo iskupljenja i suda, zbog čega je izašao i sam to učinio, to znači da je Jovan uopšte i mogao da se usudi da ovo primeni na uzvišenog Hrista jedino ako je verovao da je Isus ovaploćeni Jahve. Gospod Isus ne može biti puki posrednik kojim se Jahve služi, nego mora biti sam Jahve da bi činio ono što, prema odlomcima poput Isaije 63, jedino Jahve može činiti.

Nije ni čudo što Pavle i Petar Isusa nazivaju našim Bogom i Spasiteljem!

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ 2. Petrova 1:1

Očigledno je da su ovi blaženi apostoli iz svog proučavanja hebrejskog Svetog pisma znali da Isus čini ono što jedino Jahve može činiti, te su stoga zaključili da Isus mora biti ovaploćeni Jahve!

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Ispovedamo da si ti zaista Jahve, naš Spasitelj, koga volimo i obožavamo, i željno iščekujemo dan tvog povratka, kada ćeš spasti one koji te vole i pravedno kazniti sve one koji odbacuju tvoje jevanđelje. Amin.

Napomene

(1) Ono što ovaj odlomak čini zanimljivim jeste to što se delo uzvraćanja svakome prema onome što je zaslužio pripisuje Gospodu Isusu Hristu, koji će svakome uzvratiti za sve što je učinio kada se vrati u slavi:

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.“ Matej 16:27

„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak. Blaženi su koji tvore zapovijesti njegove, da imaju pravo na Drvo života, i da uđu na kapije u Grad. Napolju su psi i vračari i bludnici i krvnici i idolopoklonici i svaki koji voli i čini laž. Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica. I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar. Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva knjige ove: Ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od Drveta života, i od Grada svetoga, što je napisano u knjizi ovoj. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse! Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima. Amin.“ Otkrivenje 22:12-13, 16, 20-21

Ovo ponovo potvrđuje da su novozavetni pisci verovali i objavljivali da je Isus Hristos Jahve, iako on nije ni Otac ni Sveti Duh.