Katekizam, Isus i Anđeo Božji
Odeljak iz Katekizma Katoličke crkve o otkrivenju Hrista Reči i Svetog Duha tokom starozavetnog perioda.
1640 objava ukupno
Odeljak iz Katekizma Katoličke crkve o otkrivenju Hrista Reči i Svetog Duha tokom starozavetnog perioda.
Navodim šta Katekizam Katoličke crkve uči o spasenju nacionalnog Izraela i o usponu antihrista.
Prenosim ceo odeljak o milosti i opravdanju iz Katehizma Katoličke crkve. Sav naglasak je moj.
Jevrejski izvori Mesiji daju imena JHVH, pravda naša (Jeremija 23:5-6) i Ilija (Malahija 4:5) — iz Targuma, Talmuda i midraša.
Hebrejska Biblija proriče Vladara zvanog Klica, potomka Davidovog čije je ime Jehova, pravda naša; rabinski izvori ga prepoznaju kao Mesiju.
Prema rabinskoj tradiciji jedna od Mesijinih titula je „Klica“, a Jeremija 23:5-6 daje mu sopstveno Božje ime: rabinski izvori o svešteničkom Mesiji.
Odlomak iz Katekizma Tridentskog sabora: zvaničan katolički stav je da je izveštaj o stvaranju u Postanju stvarna sveta istorija, a ne mitologija.
Luterovi predgovori Jakovljevoj, Judinoj i Otkrivenju: kako je sopstveno tumačenje opravdanja pretvorio u merilo novozavetnog kanona.
Prema Katoličkoj enciklopediji, Sabor u Firenci sazvan je zbog čistilišta, filioque i papskog primata — a utvrdio je i biblijski kanon.
Biblijski dokazi da je Petoknjižje, prvih pet knjiga Starog zaveta, Tora ili Zakon koji je Bog dao Mojsiju i preko Mojsija.
U ovom članku navodim razne hrišćanske pisce, teologe, apologete i crkvene oce rane Crkve i njihovo tumačenje stiha iz Jovanovog Otkrivenja u kojem Gospod Bog kaže da je Alfa i Omega, Onaj koji jeste,
Starozavetni tekstovi koje jevrejsko predanje tumači mesijanski pokazuju da je narodima zapoveđeno da obožavaju i služe Mesiji, Caru koji dolazi.
Nastavljam sa izvodima iz Jevsevijeve istorije u vezi sa raspravama i neslaganjima oko kanona: Kanon kao Ahilova peta protestantizma – 1. deo. Knjiga VI, Poglavlje 14. Sveto pismo koje on pominje. 1.
Citati iz Euzebijeve Crkvene istorije o sporovima oko kanoničnosti knjiga i dilemi koju oni postavljaju pred protestantsko načelo Sola Scriptura.
Istorijski zapis iz Jevsevijeve Crkvene istorije koji pokazuje veliku ljubav apostola Jovana prema Hristovom stadu i njegovu spremnost na svaku žrtvu.
Tomina ispovest u Jovanu 20:28 i dokaz da je Sin oduvek Jehova — odgovor na tvrdnje Jehovinih svedoka o božanskom imenu.
Pobijanje još jedne antitrinitarne smicalice: dodatni dokazi da je Isus oduvek po prirodi bio Jehova Bog, onaj čiju je slavu Isaija video.
Pobijanje još jedne antitrinitarne smicalice: Sveto pismo svedoči da je Isus večno postojao kao istiniti Bog i da je oduvek bio Jehova po prirodi.
Pobijanje uobičajene arijanske izmišljotine: kontekst Filipljanima 2 pokazuje da Isus nije stvorenje, već Jehova Bog u telu.
Pobijanje arijanske smicalice: Otac, Duh i celo stvorenje proslavljaju Sina, a Bog odbija da bude proslavljen odvojeno od Hrista.