Isusov Bog: pogled u ranu Crkvu
Crkveni oci — Hipolit, Zlatousti, Atanasije, Grigorije, Kirilo i Amvrosije — o tome zašto Sin naziva Oca svojim Bogom: zbog ovaploćenja.
1640 objava ukupno
Crkveni oci — Hipolit, Zlatousti, Atanasije, Grigorije, Kirilo i Amvrosije — o tome zašto Sin naziva Oca svojim Bogom: zbog ovaploćenja.
Navodi iz Ermanovog izdanja Apostolskih otaca: Poslanica Varnavina i Poslanica Diognetu o Hristu kao Gospodu, Tvorcu i Sinu Božjem.
Citati iz Ermanovog izdanja Apostolskih otaca: Polikarp i Didahi o Hristu, krštenju, evharistiji i danu Gospodnjem.
Da li Jakovljeva 5:16 traži ispovedanje „pogrešaka“ ili greha? Grčka reč paraptoma u Novom zavetu i u samom prevodu kralja Džejmsa.
Svedočanstva rane crkve o svetoj tajni pokajanja: Kliment, Didahi, Jermin Pastir, Tertulijan, Kiprijan i Origen.
Prilagođeno članku Catholic Answers: svedočanstva ranih hrišćanskih pisaca o ispovesti greha, pokajanju i vlasti sveštenika da opraštaju grehe.
Jakovljeva 5:16, Didahi i 1. Jovanova 1:9 kao svedočanstvo o javnom ispovedanju grehova u ranoj Crkvi.
Apostol Pavle je učio da će Gospod Isus telesno sići s neba da vaskrsne mrtve i sudi svetu: večni život i slava ili gnev i večna propast.
Jovan u Otkrivenju govori o drugoj smrti — večnom uništenju u ognjenom jezeru; isti pojam nalazimo u Targumima i u Talmudu.
Biblijski i međuzavetni tekstovi na koje su hrišćani ukazivali kao dokaz da je Božja Mudrost božanska hipostas ovaploćena u Isusu Hristu.
Odgovor na muslimanski prigovor iz Luke 2:22-24: Isus je i Gospod i Sin Gospodnji, Jehova u telu prinet pred Gospoda, svog Oca.
Svedočanstva tekstualnih kritičara i teologa pre Grenvila Šarpa o Titu 2:13, 2. Petrovoj 1:1 i božanstvu Hrista.
Citiraću Varnavinu poslanicu, pismo koje se pripisuje Pavlovom saputniku i koje je nastalo negde između sredine i druge polovine prvog veka nove ere. Ona sadrži mnoštvo alegorijskih tumačenja zapovest
U ovom tekstu navodim dela Justina Mučenika i Tertulijana u vezi sa starozavetnim proroštvima i tipologijom koji ukazuju na Hrista. Sav naglasak je moj. Jedna zanimljiva tipologija koju obojica korist
Isidor Seviljski (o. 560–636) nabraja knjige koje je Crkva primila kao kanonske, uključujući Premudrost, Ekleziastik, Tovita, Juditu i Makavejske knjige.
Prorok Zaharija govori o Jahveu procenjenom na trideset srebrnika — a i rabini su to proročanstvo primenjivali na Mesiju.
Jehovini svedoci priznaju da je Isaija video slavu predljudskog Hrista uz Jehovu — što ruši njihovo učenje da je Hristos stvoreno biće.
U sinoptičkim jevanđeljima Isus sam šalje proroke u svoje ime, a izraz „Gospode, Gospode“ u LXX označava samog Adonaj JHVH.
Kroz celo Sveto pismo Bog zapoveda ljudima da se pokaju kako bi živeli — pokajanje nije samo žaljenje, već odvraćanje od greha i poslušnost Bogu.
Nastavak posta o tekstualnim varijantama: stihovi i reči kojih nema u mnogim modernim engleskim prevodima, a postoje u prevodima pre Biblije Kralja Džejmsa.