Rani crkveni oci i Šema
Teodorit i Amvrosije u 1. Korinćanima 8:6 vide hrišćansku Šemu: Otac i Sin su jedan Bog i jedan Gospod JHVH.
386 objava · strana 7 od 20
Teodorit i Amvrosije u 1. Korinćanima 8:6 vide hrišćansku Šemu: Otac i Sin su jedan Bog i jedan Gospod JHVH.
Rabinski izvori otkrivaju Izraelovog drugog Boga i borbu rabinskog judaizma sa božanskom pluralnošću u hebrejskoj Bibliji.
Tanah zabranjuje obožavanje stvorenja, ali Anđeo koji nosi Božje ime prima obožavanje — problem koji su rabini morali da reše.
Novi zavet prikazuje Isusa kao JHVH koji silazi i uzlazi u oblaku, uz zvuk trube i u ognju — istim izrazima kojima LXX opisuje Boga.
Hebrejska Biblija poistovećuje Božije Ime sa samim Bogom, a Novi zavet to isto Ime i njegove prerogative pripisuje Isusu Hristu.
Gleason L. Archer o Ohozijinoj vladavini i uzrastu: 2. Carevima 8:26 kaže 22, a 2. Dnevnika 22:2 kaže 42 godine.
Odlomak iz mog odgovora Abdulahu Kundeu: starozavetni tekstovi u kojima se za jednog istinitog Boga koriste množinske imenice, glagoli i participi.
Novozavetni dokazi da je Hristos bio lično prisutan kroz ceo Stari zavet i da se on javio Adamu i Evi u vrtu.
Dokazi iz Postanja da je jedan pravi Bog mnoštvo božanskih Ličnosti, a ne jednolična monada.
Iz konteksta Postanja 3: GOSPOD Bog koji se javio Adamu i Evi bio je predovaploćeni Hristos — Glas i Reč Gospodnja.
Muslimanski polemičar tvrdi da reč ehad, primenjena na Avrahama, obara trinitarni argument — ali biblijski tekst zapravo potvrđuje složeno jedinstvo.
Starozavetni dokazi da jevrejski termin ehad ne isključuje, već potkrepljuje istinu o Bogu kao višeličnom Biću.
Jevrejski izvori — Zohar i Lubavičer Rebe — potvrđuju da Elohim i ehad ukazuju na pluralnost unutar Božanstva.
Odlomak iz knjige dr Roberta A. Moreja o Bogu Sinu u Starom zavetu: Priče 30:4, Psalam 2 i Isaija 9:6 kao svedočanstvo o božanstvu Sina.
Odabrani odlomci iz aramejskih Targuma u kojima Jevreji GOSPODA Boga poistovećuju sa Njegovom Rečju (Memra), posebnom božanskom Ličnošću.
Zašto proroštva u „prošlom vremenu“ ne isključuju budućeg Mesiju: biblijski hebrejski nema glagolska vremena, nego aspekte.
Biblijski argument za poštovanje Marije: u Starom zavetu carica nije bila careva žena nego njegova majka — pa je Hristova Majka Carica Majka.
Stihovi u kojima ljudi primaju poklonjenje i poštovanje uz izričito Božije odobrenje — hebrejsko shachah i grčko proskyneo u Svetom pismu.
Sveto pismo prikazuje Gospodnju blaženu majku kao onu koja tipizira i personifikuje narod Izrailj.
Da li je poštovanje ikona nebiblijska tradicija ili biblijska istina? Šta Sveto pismo zaista zabranjuje, a šta sam Bog zapoveda.