Marija kao carica majka
BIBLIJSKI ARGUMENT ZA POŠTOVANJE MARIJE
Prema Hebrejskoj Bibliji, majka izrailjskog cara dobijala je status carice majke. Drugim rečima, [S]tari [z]avet pokazuje da carica nije bila careva žena, nego njegova majka:
„I mater svoju Mahu svrže s vlasti, jer ona načini idola u lugu; i Asa izlomi idola i sažeže na potoku Kedronu.“ 1. Carevima 15:13
„Još i Mahu, mater svoju, svrže Asa s vlasti, jer bješe načinila u lugu idola; i Asa obali idola njezina i izlomi ga i sažeže na potoku Kedronu.“ 2. Dnevnika 15:16
„Nađe Juj braću Ohozije, cara Judina, i reče: Ko ste? Oni rekoše: Mi smo braća Ohozijina i idemo da pozdravimo sinove careve i sinove caričine.“ 2. Carevima 10:13
„Reci caru i carici: Dolje sjedite, jer će se slavni vijenac vaš skinuti s vaše glave. Gradovi južni zatvoriće se i neće biti nikoga da ih otvori, odvešće se Juda u ropstvo, sasvijem će se odvesti u ropstvo.“ Jeremija 13:18-19
„A ovo su riječi u poslanici koju posla prorok Jeremija iz Jerusalima k ostatku starješina zarobljenijeh i sveštenicima i prorocima i svemu narodu što ga preseli Navuhodonosor iz Jerusalima u Vavilon, Pošto otide iz Jerusalima car Jehonija i carica i dvorani i knezovi Judini i Jerusalimski, i drvodjelje i kovači,“ Jeremija 29:1-2
Razlog zbog kojeg je careva majka birana za caricu čini se očiglednim. Budući da su davidovski vladari i njihovi suparnici (tj. carevi severnog carstva u Samariji) bili poligamisti, imalo je smisla da upravo majka izrailjskog ljudskog vladara dobije tu ulogu i taj položaj.
Uostalom, nisu sve vladareve žene rađale carskog naslednika, sina koji će vladati na prestolu u ime svoga oca. Otuda je imalo smisla da majka prestolonaslednika bude određena za caricu.
Sledeći slučaj je prilično zanimljiv:
„I Solomon sjede na prijesto Davida, oca svojega, i carstvo se njegovo utvrdi jako. Tada dođe Adonija, sin Agitin, k Vitsaveji, materi Solomonovoj; a ona reče: Jesi li dobro došao? A on reče: Dobro. Potom reče: Imam nešto da ti kažem. A ona reče: Govori. Tada reče: Ti znaš da je moje bilo carstvo, i da je u mene bio upro oči sav Izrailj da ja budem car; ali se carstvo prenese i dopade bratu mojemu, jer mu ga Gospod dade. Zato te sada molim za jedno; nemoj me odbiti. A ona mu reče: Govori. A on reče: Govori caru Solomonu, jer ti on neće odbiti, neka mi da za ženu Avisagu Sunamku. A Vitsaveja reče: Dobro, ja ću govoriti caru za te. I dođe Vitsaveja k caru Solomonu da mu govori za Adoniju; a car usta i srete je i pokloniv joj se, sjede na svoj prijesto i zapovjedi te namjestiše stolicu materi njegovoj, i ona sjede njemu s desne strane. Tada ona reče: Iskala bih od tebe jednu malu stvar, nemoj me odbiti. A car joj reče: Išti, majko, neću te odbiti. Ona reče: Podaj Avisagu Sunamku Adoniju, bratu svojemu, za ženu. A car Solomon odgovori materi svojoj i reče: Zašto išteš Avisagu Sunamku za Adoniju? Išti i carstvo za nj, jer je on brat moj stariji i ima uza se Avijatara sveštenika i Joava, sina Serujina.“ 1. Carevima 2:12-22
Solomon ukazuje čast svojoj carici majci Vitsaveji tako što joj se klanja i postavlja joj presto sebi zdesna.
Evo, još jednom, odlomka o kojem je reč:
„I dođe Vitsaveja k caru Solomonu da mu govori za Adoniju; a car usta i srete je i pokloniv joj se, sjede na svoj prijesto i zapovjedi te namjestiše stolicu materi njegovoj, i ona sjede njemu s desne strane.“ 1. Carevima 2:19, Viklifova Biblija (WYC)
Hebrejska reč koja je prevedena kao „poklonio se“, „ukazao joj čast“, „obožavao“, jeste shachah, i to je uobičajeni izraz za čast i obožavanje koje prima sam Bog. Obratite pažnju na to kako sledeći odlomci koriste ovaj hebrejski izraz:
„3ato i ja dajem njega Gospodu; dokle je god živ, da je dat Gospodu. I pokloniše se ondje Gospodu.“ 1. Samuilova 1:28
„I vrativši se Samuilo otide za Saulom, i pokloni se Saul Gospodu.“ 1. Samuilova 15:31
Sledeći primer je najrelevantniji:
„Potom reče David svemu zboru: Blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se, pokloniše se Gospodu i caru.“ 1. Dnevnika 29:20 AV
Ovde vidimo kako Izrailjci obožavaju, odnosno iskazuju shachah, i JHVH i caru Davidu!
Navedeni biblijski primeri potvrđuju da Bog dopušta, pa čak i ovlašćuje, relativno obožavanje ili poštovanje svojih pomazanih ljudskih poslanika, uključujući i caricu majku! Ovo me dovodi do sledeće tačke.
Psalmi govore o davidovskom Vladaru koga će obožavati i hvaliti i carica i narodi, jer On je Gospod Bog koji dolazi da vlada doveka:
„Prijesto je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravičnosti. Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od minijske slonove kosti, one te vesele. Carske kćeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u ofirskom zlatu. Čuj, kćeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni.“… „Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; potom će te slaviti narodi vavijek vijeka.“ Psalam 45:6-11, 17
Primetite kako je carica opisana kao ona koja stoji Caru zdesna, što podseća na cara Solomona koji ustoličuje svoju caricu majku sebi zdesna. To pruža prilično snažnu potvrdu da su carice majke sedele s desne strane svojih carskih sinova.
HRISTOVA CARICA MAJKA
Novi zavet poistovećuje ovog božansko-ljudskog Cara iz Psalma 45 sa Gospodom Isusom Hristom, jedinorodnim Sinom Božjim i Sutvorcem:
„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?“ Jevrejima 1:1-14
Prema tome, budući da je Hristos poistovećen sa Bogočovekom iz Psalma 45, božanskim Carem koga će svi narodi obožavati i veličati doveka, i budući da je On Naslednik davidovskog prestola,
„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.“ Luka 1:26-33
to bi Njegovu blaženu majku činilo caricom majkom.
Stoga, ako je Solomonova majka Vitsaveja bila udostojena tolike časti da bude ustoličena pored svoga sina, uprkos tome što je bila preljubnica čiji je muž ubijen da bi se prikrila njena sramota i krivica (up. 2. Samuilova 11-12; Psalam 51), koliko li bi tek savršeni Sin Božji ukazao čast svojoj svetoj i prekrasnoj Majci, koja Ga je začela i rodila kao Devica, silom Svetoga Duha? (Up. Matej 1:18-25; Luka 1:34-35)
I s obzirom na to da je Bog dopustio grešnim ljudskim carevima da ukazuju čast svojim grešnim majkama darujući im status carice majke, koliko bi tek sveti i pravedni Otac ovlastio svoga jedinorodnog Sina, koji je apsolutno čist i bezgrešni Bogočovek, da ukaže čast svojoj voljenoj Majci uzdižući je u status Carice Majke?
Konačno, budući da je Isus sada ustoličen na nebu pored Oca, i budući da vernici caruju kao carevi i carice zajedno sa Sinom,
„A Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sjede Bogu sa desne strane. A oni otidoše i propovijedaše svuda, i Gospod im pomagaše, i riječ potvrđivaše znacima koji su se potom pokazivali. Amin.“ Marko 16:19-20
„Imajući, dakle, Prvosveštenika Velikoga, koji je prošao nebesa, Isusa Sina Božijega, treba da se držimo čvrsto vjere koju ispovijedamo. Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha.“ Jevrejima 4:14-15
„Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa;“ Jevrejima 7:26
„A od ovoga što govorismo glavno je: Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.“ Jevrejima 8:1-2
„Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas; Niti ulazi mnogo puta da prinosi samoga sebe, kao što prvosveštenik ulazi u Svetinju svake godine sa tuđom krvlju; Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova, javi se jednom za svagda da svojom žrtvom uništi grijeh. I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:24-28
„A On, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, zanavijek sjede s desne strane Boga, Čekajući dalje dok se ne polože neprijatelji njegovi za podnožje nogu njegovih.“ Jevrejima 10:12-13
„Gledajući na Isusa, Načelnika i Savršitelja vjere, koji umjesto predstojeće mu radosti pretrpi krst, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Prijestola Božijega.“ Jevrejima 12:2
„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6
„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21
„I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:9-10
Sasvim je smisleno da blažena Majka vaskrslog Gospoda bude Carica Njemu zdesna na nebu, budući da je ona Carica Majka.
A pošto je Marija nebeska Carica Majka, čiji je Sin Car neba, onda nije preterano zaključiti da bi je to, posledično, činilo i Caricom neba.
Osim ako nije drugačije naznačeno, biblijski citati preuzeti su iz New King James Version (NKJV) Svetog pisma.
ZA DALJE ČITANJE
PROTESTANTSKA NAUKA O LUKI 1:26-56 I MARIJI KAO BOŽJEM KOVČEGU
REFORMATORI O TRAJNOM DEVIČANSTVU MARIJINOM
PRIZIVANJE MARIJE U RANOJ CRKVI
U šta je verovala rana Crkva: trajno devičanstvo Marijino
Crkveni oci o trajnom devičanstvu Marijinom
Marijina čistota i bezgrešnost kod crkvenih otaca
BELEŠKE ZA RASPRAVU O MARIJANSKIM UČENJIMA
BELEŠKE ZA DEBATU O TRAJNOM DEVIČANSTVU