Trojstvo u LXX i „apokrifima“
Grčki tekst Postanja 2:18 i Tovita ima „načinimo“ u množini — svedočanstvo o Bogu koji stvara kroz svoju Reč/Mudrost i Svetog Duha.
42 objava · strana 2 od 3
Grčki tekst Postanja 2:18 i Tovita ima „načinimo“ u množini — svedočanstvo o Bogu koji stvara kroz svoju Reč/Mudrost i Svetog Duha.
Hebrejski rukopisi Mateja 1:16 glase „Josif, otac Marije“. Zašto ta varijanta i sirijska Pešita ne dokazuju postojanje dva različita Josifa.
Rukopisni dokazi u prilog dužem čitanju Luke 22:19-20 — svedočanstva tekstualnih kritičara i komentatora Novog zaveta.
Iscrpna analiza snažnog, sarkastičnog i skatološkog jezika u Bibliji, stih po stih, sa originalnim jezicima i poređenjem prevoda.
Kodeks Sinajski u 2. Petrova 1:1 ima „Gospod“ umesto „Bog“ — šta ta varijanta znači za Granvil Šarpovo pravilo i božanstvo Hrista.
Granville Sharp i njegovo prvo pravilo o grčkom članu: zašto prevod Titu 2:13 i 2. Petrove 1:1 u KJV nije poricanje božanstva Hrista.
Beleške Ženevske studijske Biblije, nastale na osnovu Kalvina i Noksa, o tekstovima koje protestanti koriste protiv trajnog devičanstva Marije.
Poređenje stihova iz Biblija nastalih u doba reformacije koji nedostaju u savremenim prevodima ili su stavljeni u zagrade.
Nastavak posta o tekstualnim varijantama: stihovi i reči kojih nema u mnogim modernim engleskim prevodima, a postoje u prevodima pre Biblije Kralja Džejmsa.
Isidor Seviljski (o. 560–636) nabraja knjige koje je Crkva primila kao kanonske, uključujući Premudrost, Ekleziastik, Tovita, Juditu i Makavejske knjige.
Svedočanstva tekstualnih kritičara i teologa pre Grenvila Šarpa o Titu 2:13, 2. Petrovoj 1:1 i božanstvu Hrista.
Da li Jakovljeva 5:16 traži ispovedanje „pogrešaka“ ili greha? Grčka reč paraptoma u Novom zavetu i u samom prevodu kralja Džejmsa.
Stihovi o božanstvu Hrista prema prevodu New English Bible (NEB): Zaharija, Matej, Jovan, Dela, Kološanima, Jevrejima, Judina i Otkrivenje.
Dva engleska prevoda sirijske Pešite pokazuju da se aramejski izraz za Boga, Alah/Alaha, koristi i za Oca i za Sina, i da je Isus Bog Svemogući.
Aramejska Pešita naziva Isusa MarYa — „Gospod Jah“. Pregled novozavetnih mesta koja Hrista poistovećuju sa YHWH, Bogom Svemogućim.
Odlomak iz Bowman–Komoszewski: gramatika, interpunkcija i doksološki obrasci pokazuju da Rimljanima 9:5 naziva Hrista Bogom nad svima.
N. T. Rajt, poznati novozavetni naučnik, objavio je svoj prevod Novog zaveta. Navodimo odlomke o opravdanju i o božanstvu Hrista.
Filipljanima 2:5-11 prikazuje Isusa kao primer, a grčki glagol iz 9. stiha pokazuje da Bog nagrađuje poslušnost uzvišenjem i slavom.
Navodim razne prevode i tumačenja Ponovljenih zakona 18:15-19 i 34:10-12 — Raši, Samarićansko Petoknjižje i targumi. Sav naglasak je moj.
U Jovanovom jevanđelju Otac je jedini istiniti Bog, a Sin je jedinorodni Bog — Jovan 1:18 i tekstualni dokazi za monogenes theos.