Hristologija Adama i Isaka
Ranohrišćanske interpolacije u Testamentu Adama i Testamentu Isaka svedoče o božanstvu Hrista i o Trojstvu već u 2. i 3. veku.
123 objava · strana 4 od 7
Ranohrišćanske interpolacije u Testamentu Adama i Testamentu Isaka svedoče o božanstvu Hrista i o Trojstvu već u 2. i 3. veku.
Hrišćanski dodaci Sibilinskim proročanstvima iz kasnog 2. veka svedoče o raširenom verovanju u božanstvo Hrista.
Sveti Irinej beleži šta je apostol Jovan uzviknuo kada je sreo jeretika Kerinta i šta je sveti Polikarp rekao Markionu, prvorođenčetu sotone.
Odlomci koji se ovde navode preuzeti su iz dela Ambrosiaster’s Commentary on the Pauline Epistles: Romans, Translated with Notes, u prevodu Teodora S. de Brojna, sa uvodom Teodora S. de Brojna, Stiven
Mnogi protestanti ne znaju da su Luter, Cvingli i Kalvin branili trajno devičanstvo Marije — svedočanstva reformatora i protestantskih naučnika.
Isidor Seviljski (o. 560–636) nabraja knjige koje je Crkva primila kao kanonske, uključujući Premudrost, Ekleziastik, Tovita, Juditu i Makavejske knjige.
Citiraću Varnavinu poslanicu, pismo koje se pripisuje Pavlovom saputniku i koje je nastalo negde između sredine i druge polovine prvog veka nove ere. Ona sadrži mnoštvo alegorijskih tumačenja zapovest
Jakovljeva 5:16, Didahi i 1. Jovanova 1:9 kao svedočanstvo o javnom ispovedanju grehova u ranoj Crkvi.
Prilagođeno članku Catholic Answers: svedočanstva ranih hrišćanskih pisaca o ispovesti greha, pokajanju i vlasti sveštenika da opraštaju grehe.
Svedočanstva rane crkve o svetoj tajni pokajanja: Kliment, Didahi, Jermin Pastir, Tertulijan, Kiprijan i Origen.
Navodi iz Ermanovog izdanja Apostolskih otaca: Poslanica Varnavina i Poslanica Diognetu o Hristu kao Gospodu, Tvorcu i Sinu Božjem.
Navodi predstavljeni ovde dokumentuju rasprostranjeno verovanje u molitve i posredovanje anđela i svetitelja za vernike na zemlji. Sav naglasak je moj. Pastir Jermin (89-145. n. e.), 4. poglavlje: Mno
Molitve upokojenim svetiteljima i anđelima u prednikejskoj Crkvi: 5 do 8 jasnih svedočanstava iz najmanje tri sredine, pre 325. godine.
Odlomak iz Besede svetog Jovana Zlatoustog o svetom Ignjatiju: Petar kao gospodar celoga sveta i Ignjatije kao njegov naslednik.
Avgustin pokazuje da pouzdanost jevanđelja počiva na autoritetu Katoličke crkve, pa napad na Crkvu podriva verodostojnost samih jevanđelja.
Sveti Atanasije pokazuje da nikejski izraz o jednosuštnosti Sina sa Ocem nije novina, već drevno učenje Crkve potvrđeno apostolskim nasleđem episkopa.
Izvodi iz Jevsevijeve Istorije crkve: Lin kao prvi rimski episkop, Klimentova poslanica, kanon Svetog pisma i čuda u ranoj Crkvi.
Origen u delu De Principiis izričito uči da Trojstvo prevazilazi svako vreme, vekove i večnost i da je jedino priroda Trojstva nestvorena.
Simvol vere Antiohijskog sabora iz 325: Sin je rođen a ne stvoren, večan i nepromenljiv, slika same ipostasi Očeve — grčki tekst i prevod.
Svedočanstva Evsevija Kesarijskog koji navodi Matejevu trojstvenu krsnu formulu — iz Teofanije i iz spisa protiv Markela.