Kuran potvrđuje Hristovo preegzistentno postojanje i ovaploćenje, 2. deo
Kuran naziva Isusa Rečju Božjom koja je poslata Mariji — ne kao proizvod zapovesti, već kao lična, večna Reč Božja.
749 objava · strana 21 od 38
Kuran naziva Isusa Rečju Božjom koja je poslata Mariji — ne kao proizvod zapovesti, već kao lična, večna Reč Božja.
Kuran naziva Isusa Rečju Božijom i Duhom od Boga poslatim Mariji — potvrda da je Hristos postojao pre ovaploćenja.
Prema Kuranu i islamskoj tradiciji, Muhamedovo božanstvo se moli — a analiza pokazuje kome se zapravo moli.
Džejms Vajt odbacuje katoličko čitanje Luke 1:28, a isti oblik argumenta osuđuje kada ga Staford koristi protiv božanstva Hrista.
Kuran kao model za ovaploćenje i hipostatsko jedinstvo: zemaljski Kuran ne sadrži sve što sadrži nebeska ploča, pa muslimani imaju isti problem.
Ignjatije Antiohijski, učenik apostola, u svojim poslanicama svedoči da je Hristos naš Bog, večan i pre vremena, ovaploćen radi našeg spasenja.
Prvi deo odgovora muslimanskom „metafizičaru“ Džejku: Kuran nigde ne opisuje niti osuđuje istorijsko hrišćansko učenje o Trojstvu.
Nastavak polemike: kuranski tekst nesvesno potvrđuje Trojstvo — Isus kao preegzistentna Reč i Duh Božji koji stvara i oživljava.
Sunitski islam uči da je Kuran nestvorena Alahova reč — a Kuran Isusa naziva Alahovom Rečju i Duhom. Kakve to posledice ima po Alahovu jednoličnost?
Šta učenjaci kažu o kuranskoj tvrdnji da je Bog Mesija i treći od trojice i zašto to nije ono u šta hrišćani zaista veruju.
Dokazi da su hristološke rasprave i teološki rečnik sirijskih hrišćana oblikovali sam jezik i sadržaj Kurana.
Pobijanje muslimanske tvrdnje da sura 112:3 odbacuje hrišćansko učenje o večnom rađanju Sina — analiza kuranskog rečnika i islamskih komentatora.
Nastavak odgovora: rađanje nije isto što i stvaranje, a stvaranje ne mora značiti prethodno nepostojanje.
Završni deo odgovora: Sveto pismo i crkveni oci o večnom rađanju Sina, i kako sam Kuran Hrista naziva Rečju i Duhom Božjim.
Dodatni dokazi da nacionalni Izrael ne može biti napaćeni Sluga koji strada za grehe sveta i biva uzvišen do božanskog dostojanstva.
Isaija 52:13-15 retko se navodi, a ukazuje na Božanstvo, slavu, svešteničku ulogu i zamensku smrt Gospodnjeg Pomazanika.
Lingvistička kritika tvrdnje da prototokos sam po sebi nosi urođenu partitivnu vrednost u Kološanima 1:15.
Bowman i Komoszewski o Kološanima 1:15: šta znači izraz „prvorođeni svega stvorenja“ i zašto Pavle Sina ne svrstava među stvorenja.
Odlomak iz knjige The Incarnate Christ and His Critics: Filipljanima 2:5–8 i preegzistencija božanskog Hrista.
Pavle navodi himnu (Carmen Christi) koja svedoči o Hristovom postojanju pre ovaploćenja i o njegovom uzvišenju kao Gospoda kome se klanja celo stvorenje.