Ignjatijevo objavljivanje suštinskog božanstva Hrista
Ignjatije Antiohijski, učenik apostola, u svojim poslanicama svedoči da je Hristos naš Bog, večan i pre vremena, ovaploćen radi našeg spasenja.
1117 objava · strana 29 od 56
Ignjatije Antiohijski, učenik apostola, u svojim poslanicama svedoči da je Hristos naš Bog, večan i pre vremena, ovaploćen radi našeg spasenja.
Prvi deo odgovora muslimanskom „metafizičaru“ Džejku: Kuran nigde ne opisuje niti osuđuje istorijsko hrišćansko učenje o Trojstvu.
Nastavak izazova Džejku, takozvanom Metafizičaru: Kuran kao nestvoreni govor Alaha koji je postao knjiga, i muslimanski arijanci — mutaziliti.
Tradicionalni suniti tvrde da je Kuran nestvoreni govor Alaha — a hadisi ga prikazuju kao svesnog posrednika koji spasava i zatvara u pakao.
Sunitski islam uči da je Kuran nestvorena Alahova reč — a Kuran Isusa naziva Alahovom Rečju i Duhom. Kakve to posledice ima po Alahovu jednoličnost?
Šta učenjaci kažu o kuranskoj tvrdnji da je Bog Mesija i treći od trojice i zašto to nije ono u šta hrišćani zaista veruju.
Šta kažu naučnici: Kuran pogrešno predstavlja Trojstvo kao trijadu Boga, Isusa i Marije, i time promašuje hrišćansku veru.
Dokazi da su hristološke rasprave i teološki rečnik sirijskih hrišćana oblikovali sam jezik i sadržaj Kurana.
Da li je Kliment Rimski učio Luterovu doktrinu sola fide? Čitanje njegove poslanice u kontekstu pokazuje sasvim suprotno.
Odgovor na pokušaj Džonatana Brauna da opravda Muhamedov brak sa devetogodišnjom Aišom — argument iz ćutanja i hadisi koji ga pobijaju.
Reakcije na Umarovu prosidbu desetogodišnje Alijeve kćeri pokazuju da su i tada brakovi sa decom bili sporni.
Pobijanje muslimanske tvrdnje da sura 112:3 odbacuje hrišćansko učenje o večnom rađanju Sina — analiza kuranskog rečnika i islamskih komentatora.
Nastavak odgovora: rađanje nije isto što i stvaranje, a stvaranje ne mora značiti prethodno nepostojanje.
Jevrejski izvori — Talmud, midraši, Zohar i rabini — svedoče da je mesijansko tumačenje Isaije 52:13-53:12 ukorenjeno u ranoj jevrejskoj tradiciji.
Prigovor o prokletstvu Jehonijinom pobijen: sami jevrejski izvori svedoče da je prokletstvo poništeno i da Mesija potiče od Zorovavelja.
Isaija 52:13-15 retko se navodi, a ukazuje na Božanstvo, slavu, svešteničku ulogu i zamensku smrt Gospodnjeg Pomazanika.
Lingvistička kritika tvrdnje da prototokos sam po sebi nosi urođenu partitivnu vrednost u Kološanima 1:15.
Bowman i Komoszewski o Kološanima 1:15: šta znači izraz „prvorođeni svega stvorenja“ i zašto Pavle Sina ne svrstava među stvorenja.
Odlomak iz knjige The Incarnate Christ and His Critics: Filipljanima 2:5–8 i preegzistencija božanskog Hrista.
Pavle navodi himnu (Carmen Christi) koja svedoči o Hristovom postojanju pre ovaploćenja i o njegovom uzvišenju kao Gospoda kome se klanja celo stvorenje.