Plinije i božanstvo Hrista
Paganski namesnik Plinije Mlađi svedoči da su se hrišćani okupljali pre zore i pevali himne Hristu kao Bogu — drevni dokaz božanstva Hrista.
1117 objava · strana 30 od 56
Paganski namesnik Plinije Mlađi svedoči da su se hrišćani okupljali pre zore i pevali himne Hristu kao Bogu — drevni dokaz božanstva Hrista.
Sveto pismo prikazuje kako svako živo biće koje diše hvali Isusa na isti način na koji se hvali Jah, jer je on Jehova Bog Svemogući.
Danilova i Jovanova vizija pokazuju da Sin Čovečiji prima pelah/latreuo — obožavanje koje pripada samo Bogu.
Citati iz poslanice Klimenta Rimskog i iz 2. Klimentove koji svedoče o Trojstvu i o božanstvu Hrista u najranijoj Crkvi.
Da li u Kuranu 4:117-120 govori Satana ili Alah? Gramatička i kontekstualna analiza jednog nesuvislog kuranskog odlomka.
Kuran tvrdi da niko nije sličan Alahu, a ipak mu je Đavo zapanjujuće sličan — pregled zajedničkih imena, osobina i dela.
Kuran Alaha naziva najboljim od svih varalica. Ko je onda zaista Muhamedov bog? Poređenje kuranskih iskaza sa svedočanstvom Svetog pisma.
Dokaz iz samog Kurana da Muhamed nije mogao biti Ismailov potomak, jer Kuran tvrdi da Mekanci nikada nisu imali proroka ni knjigu.
Dva kuranska stiha koja dodatno potvrđuju da Kuran odlučno svedoči o neiskvarenosti ranijih Pisama, naročito Tore.
Muslimanska tvrdnja da se Taurat odnosi samo na otkrivenje dato Mojsiju — odgovor iz Kurana, hadisa i muslimanskih učenjaka.
Isti prigovor koji se upucuje Svetom pismu primenjen na Kuran: izbrisani ajet o kamenovanju svedoci o iskvarenosti muslimanskog pisma.
Kuran 2:75-79 ne uči da je Sveto pismo tekstualno iskvareno — sami muslimanski tumači pokazuju da je reč o određenoj grupi Jevreja.
Alahov nestvoreni Duh postaje čovek: Kuran i islamska predanja svedoče da je Isus Alahova Reč i Duh koji je ušao u Mariju.
Hebrejska Biblija zapoveda da se samo Jehova boji i služi, a Novi zavet isti strah i služenje pripisuje Hristu — dilema za Jehovine svedoke.
Kako prvo pravilo Granvila Šarpa u novozavetnoj grčkoj gramatici pokazuje da Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1 nazivaju Isusa Bogom.
Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1 nazivaju Isusa velikim Bogom i Spasiteljem — a Stari zavet zna samo jednog takvog: Jehovu.
Odlomak iz eseja Vilijama Lejna Krejga o tome kako Novi zavet naziva Isusa Bogom: Rimljanima 9:5, Jevrejima 1:8, Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1.
Pregled biblijskih tekstova koji Isusa nazivaju Bogom: Isaija, Matej, Petar i Juda, uz Granvil Šarpovo pravilo.
Da li Efescima 5:5 predstavlja još jedan primer prvog Šarpovog pravila i naziva Hrista Bogom? Svedočanstvo grčkih crkvenih otaca.
Šarpovo prvo pravilo ponovo trijumfuje: gramatika 2. Solunjanima 1:12 Isusa naziva našim Bogom i Gospodom.