Tovija Singer razotkriva Muhameda, 2. deo
Nastavak: Singerovi dokazi da je Sluga iz Isaije 53 narod Izrailj ruše se o sam kontekst Isaijine knjige.
386 objava · strana 19 od 20
Nastavak: Singerovi dokazi da je Sluga iz Isaije 53 narod Izrailj ruše se o sam kontekst Isaijine knjige.
Odgovor na tvrdnju da je Isusov poklič sa krsta pogrešno citiranje Psalma 22:1 — o hebrejskom, aramejskom i targumu Jonatan.
Justin Mučenik u Dijalogu s Trifonom koristi Isaiju 53 i Psalam 22 da dokaže da Mesija mora stradati — Trifon i sam priznaje da Pismo to objavljuje.
Odlomci iz komentara Waltkea i Houstona o Psalmu 22: patrističko tumačenje i tekstualna kritika spornog čitanja u 16. stihu.
Svi jevanđeoski izveštaji smeštaju Isusovu izdaju, raspeće i smrt u praznik Pashe — a Pavle ga naziva našom Pashom, zaklanim Jagnjetom koje živi.
Hristova smrt na krstu prikazana je kao ispunjenje svih starozavetnih žrtava i kao Isaijino Jagnje koje svoju dušu prinosi za grehe sveta.
Origen u odgovoru Celsu pobija tvrdnju jevrejskih sagovornika da se Isaija 53 odnosi na narod, a ne na jednu ličnost.
Rukopisni i prevodilački dokazi za čitanje „probodoše ruke moje i noge moje“ u Psalmu 22:16, nasuprot masoretskom čitanju „kao lav“.
U ovom članku navodim rana i drevna jevrejska i hrišćanska tumačenja Postanja 6:1-4, gde su sinovi Božji, koji su prilazili kćerima ljudskim radi telesnog odnosa, izričito poistovećeni sa anđelima. U
Jevrejska mistička knjiga Zohar tumači Postanje 1:26 kao reči koje je Šekina uputila samome Bogu, a Sveti Duh naziva Duhom Mesije.
Starozavetni tekstovi koje jevrejsko predanje tumači mesijanski pokazuju da je narodima zapoveđeno da obožavaju i služe Mesiji, Caru koji dolazi.
Biblijski dokazi da je Petoknjižje, prvih pet knjiga Starog zaveta, Tora ili Zakon koji je Bog dao Mojsiju i preko Mojsija.
Odlomak iz Katekizma Tridentskog sabora: zvaničan katolički stav je da je izveštaj o stvaranju u Postanju stvarna sveta istorija, a ne mitologija.
Prema rabinskoj tradiciji jedna od Mesijinih titula je „Klica“, a Jeremija 23:5-6 daje mu sopstveno Božje ime: rabinski izvori o svešteničkom Mesiji.
Hebrejska Biblija proriče Vladara zvanog Klica, potomka Davidovog čije je ime Jehova, pravda naša; rabinski izvori ga prepoznaju kao Mesiju.
Jevrejski izvori Mesiji daju imena JHVH, pravda naša (Jeremija 23:5-6) i Ilija (Malahija 4:5) — iz Targuma, Talmuda i midraša.
Odeljak iz Katekizma Katoličke crkve o otkrivenju Hrista Reči i Svetog Duha tokom starozavetnog perioda.
Atanasije je potvrdio da se Isus javljao kao Anđeo Božji, ali je klasične tekstove o Anđelu Gospodnjem tumačio kao stvorene anđele kroz koje Bog govori.
Nasuprot tvrdnjama pojedinih protestantskih apologeta, Atanasije je citirao deuterokanonske spise kao nadahnuto Sveto pismo. Primeri iz njegovih dela.
Atanasijeva 39. praznična poslanica iz 367. godine: spisak kanonskih knjiga Starog i Novog zaveta koje Crkva prihvata.