Enohov mesijanski Sin čovečji
Odlomci iz 1. Enoha pokazuju da su neki Jevreji Danilovog Sina čovečjeg razumeli kao večno božansko biće uz Starca danima.
749 objava · strana 29 od 38
Odlomci iz 1. Enoha pokazuju da su neki Jevreji Danilovog Sina čovečjeg razumeli kao večno božansko biće uz Starca danima.
U Izlasku Bog kaže Mojsiju da će ga učiniti bogom Aronu i faraonu. Da li to Mojsija čini božanskim bićem poput Isusa?
Prorok Danilo vidi dve različite božanske Ličnosti koje večno vladaju čitavim svetom i koje obožavaju svi narodi na svim jezicima.
Arapski Danilo naspram Kurana: Sin čovečji prima obožavanje, jaše na oblacima kao Jahve, a rabinski judaizam ga vidi kao Cara Mesiju.
Erman priznaje da su pisci jevanđelja verovali kako Isus sebe naziva Danilovim Sinom čovečjim, kosmičkim Sudijom zemlje.
Izraz Muhamed javlja se u Kuranu samo četiri puta. Da li se odnosi na islamskog proroka ili na Isusa kao Onoga koji je mnogo hvaljen?
Ako grčko doxa znači hamd, onda su pravi Muhamed i Ahmed Isus i Sveti Duh — jer Sveto pismo obojicu naziva slavnima i Paraklitom.
Elijuj se pitao postoji li posrednik koji može dati otkup za grešnike. Sveto pismo pokazuje da je taj Iskupitelj došao — Isus Hristos.
Stari grčki prevod Danila 7,13-14: onaj nalik sinu čovečjem stiže kao Starac danima, prima kultsko obožavanje i pristup nebeskog mnoštva.
Poslanica Jevrejima na Sina primenjuje Psalam 102 i naziva ga Tvorcem: odgovor na prigovore Grega Stafforda i Jehovinih svedoka.
Novi zavet prikazuje Isusa kao ovaploćenje Božje večne Mudrosti: monogenes, apaugasma, Reč kojom je sve stvoreno, Sila i Mudrost Božja.
Kako novozavetni pisci prikazuju Isusa kao otelovljenje nestvorene Mudrosti i ovaploćenje večne božanske Reči.
Jevrejski spisi — hebrejska Biblija, Premudrosti Solomonove, aramejski targumi i Filon — svedoče o Reči Božjoj kao izrazito božanskoj Ličnosti.
Kabalistički tekstovi govore o složenom jedinstvu Boga, ovaploćenju Šehine i Mesiji koji strada — paralele sa Novim zavetom koje su neke rabine dovele Ješui.
Osvrt na debatu unitarijanca Dustina Smitha i trinitarca Kellyja Powersa: množinski Bog Starog zaveta, Psalam 110 i svedočanstvo jevrejskih targuma.
Odlomak iz gramatike Danijela Volasa o 1. Jovanovoj 5:20: da li se izraz „istiniti Bog“ odnosi na Isusa Hrista?
Jovanovski spisi svedoče da je Otac jedini istiniti Bog, ali ne isključujući Sina — jer je i Sin istiniti Bog i večni život.
Apostol Jovan u 1. Jovanovoj 5:20 poistovećuje Isusa sa istinitim Bogom i večnim životom — biblijski i patristički dokazi.
Biblijski dokazi o nestvorenom postojanju Boga, stvaranju vremena i stvaranju ni iz čega — beleške za debatu sa mormonima.
Mormonizam zabranjuje molitvu Hristu, a Sveto pismo zahteva da Sin bude poštovan i obožavan isto kao Otac.