Satana u Starom zavetu, 2. deo
Novi zavet naziva đavola zmajem i drevnom zmijom — isti prikaz demonskih sila već nalazimo u Starom zavetu: Levijatan, Rahab, tanin, serafimi.
749 objava · strana 31 od 38
Novi zavet naziva đavola zmajem i drevnom zmijom — isti prikaz demonskih sila već nalazimo u Starom zavetu: Levijatan, Rahab, tanin, serafimi.
Odlomak iz knjige Bowmana i Komoszewskog: Jovanov prolog pokazuje da je Logos večan i nestvoren, nasuprot hristologiji Jehovinih svedoka.
Ranohrišćanske interpolacije u Testamentu Adama i Testamentu Isaka svedoče o božanstvu Hrista i o Trojstvu već u 2. i 3. veku.
Nastavak analize apokrifnih i pseudoepigrafskih spisa: hrišćanske interpolacije u Zavetu dvanaestorice patrijaraha svedoče o božanstvu Hrista i Trojstvu.
Hrišćanski dodaci Sibilinskim proročanstvima iz kasnog 2. veka svedoče o raširenom verovanju u božanstvo Hrista.
Holloway u komentaru na Filipljanima 2:5-11 vidi Hrista kao ovaploćenog Anđela Jahveovog, uzvišenog na Božji presto i nosioca božanskog imena JHVH.
Dokazi iz Otkrivenja Jovanovog da Isus nije stvorenje, već večni, nestvoreni božanski Sin koji je postao čovek — ovaploćeni JHVH.
Novozavetni spisi svedoče da je Isus Hristos Ho On — Biće koje večno jeste, u nedrima Očevim, jedini koji može objaviti Boga.
Kodeks Sinajski u 2. Petrova 1:1 ima „Gospod“ umesto „Bog“ — šta ta varijanta znači za Granvil Šarpovo pravilo i božanstvo Hrista.
Granville Sharp i njegovo prvo pravilo o grčkom članu: zašto prevod Titu 2:13 i 2. Petrove 1:1 u KJV nije poricanje božanstva Hrista.
Sveto pismo prikazuje Hrista kao Svemogućeg Boga koji večno caruje — poređenje carevanja JHVH u hebrejskoj Bibliji sa vlašću Hrista u Novom zavetu.
Dva mesta u Svetom pismu na kojima se Theos (Bog) i Soter (Spasitelj) primenjuju na Isusa: Titu 2:13-14 i 2. Petrova 1:1, uz analizu Daniela Wallacea.
U ovom tekstu citiram Traktate svetog Kiprijana, tačnije Traktat XII (Knjiga 2). Kiprijan opširno citira i Stari i Novi zavet da bi dokazao da je Isus Bogočovek, božanski Sin Božji, za koga su proroci
Nastavak Kiprijanovog spisa: proroštva o Hristovom božanstvu, čovečanstvu, smrti, vaskrsenju, vaznesenju, povratku na sud i braku s Crkvom.
Navodi koje ovde iznosim uzeti su iz Novatianovog Traktata o Trojstvu. Sve isticanje je moje. Novatian iznosi biblijske tekstove da bi opovrgao modalističku laž da je Isus Otac. Umesto toga dokazuje d
Nastavljam odande gde sam ranije stao: Novacijan, Trojstvo, modalizam, hipostatsko sjedinjenje. Poglavlje 20. Iz Svetog pisma se dokazuje da je Hristos nazvan anđelom, ali se iz drugih delova Svetog p
Sveti Ilarije iz Poatjea u delu O Trojstvu, Knjiga VII, potvrđuje da se ime Bog odnosi na božanske Ličnosti koje dele isto ime i istu prirodu.
Nastavak citata svetog Ilarija Piktavijskog iz dela O Trojstvu, Knjiga VII: izraz „jedan Bog“ odnosi se na celo Trojstvo, a ne na jednu Ličnost.
U ovom nešto dužem tekstu navodim reči još jednog velikog svetitelja, Ilarija iz Poatjea, iz njegovog dela O Svetom Trojstvu, Knjiga IV. Ovaj sveti čovek ne samo da je tvrdio da je Isus upravo onaj bo
Odlomci koji se ovde navode preuzeti su iz dela Ambrosiaster’s Commentary on the Pauline Epistles: Romans, Translated with Notes, u prevodu Teodora S. de Brojna, sa uvodom Teodora S. de Brojna, Stiven