Krštenje vodom vas sada spasava!
Petrova propoved na Pedesetnicu i značenje predloga eis u Delima 2:38: krštenje vodom kao instrumentalni uzrok oproštenja greha i spasenja.
38 objava · strana 2 od 2
Petrova propoved na Pedesetnicu i značenje predloga eis u Delima 2:38: krštenje vodom kao instrumentalni uzrok oproštenja greha i spasenja.
Da li se arhanđel Rafailo lažno predstavio u Knjizi Tovitovoj? Odgovor na prigovor kanoničnosti: teoforna imena i anđeli kao duhovna braća vernika.
Mnogi protestanti ne znaju da su Luter, Cvingli i Kalvin branili trajno devičanstvo Marije — svedočanstva reformatora i protestantskih naučnika.
Beleške Ženevske studijske Biblije, nastale na osnovu Kalvina i Noksa, o tekstovima koje protestanti koriste protiv trajnog devičanstva Marije.
Poređenje stihova iz Biblija nastalih u doba reformacije koji nedostaju u savremenim prevodima ili su stavljeni u zagrade.
Kalvinisti navode Psalam 69:8 kao dokaz da je Marija imala biološku decu. Kontekst i Novi zavet pokazuju da taj psalam govori o Davidu, a ne o Hristu.
U ovom tekstu navodim niz uglednih protestantskih komentara na Mateja 16:18 u vezi sa Petrom kao stenom na kojoj će Hristos zidati svoju Crkvu. Ti komentatori potpuno odbacuju rimokatoličko tumačenje
Slučaj Avraama: Sveto pismo uči da se pravedan status pred Bogom zadobija i održava vernošću Hristu, od početka do kraja.
Filipljanima 2:5-11 prikazuje Isusa kao primer, a grčki glagol iz 9. stiha pokazuje da Bog nagrađuje poslušnost uzvišenjem i slavom.
Citati iz Euzebijeve Crkvene istorije o sporovima oko kanoničnosti knjiga i dilemi koju oni postavljaju pred protestantsko načelo Sola Scriptura.
Nastavljam sa izvodima iz Jevsevijeve istorije u vezi sa raspravama i neslaganjima oko kanona: Kanon kao Ahilova peta protestantizma – 1. deo. Knjiga VI, Poglavlje 14. Sveto pismo koje on pominje. 1.
Luterovi predgovori Jakovljevoj, Judinoj i Otkrivenju: kako je sopstveno tumačenje opravdanja pretvorio u merilo novozavetnog kanona.
Nasuprot tvrdnjama pojedinih protestantskih apologeta, Atanasije je citirao deuterokanonske spise kao nadahnuto Sveto pismo. Primeri iz njegovih dela.
U ovom tekstu navodim rane hrišćanske svedoke iz 2. i 3. veka koji spasonosnu veru jednodušno definišu kao poslušnost Hristovim zapovestima. Neki od tih autoriteta takođe pokazuju da su dela pravednos
Kalvinov komentar na Mateja 24:36 i Marka 13:32 — šta je švajcarski reformator pisao o tome da ni Sin ne zna dan ni čas.
Kalvin, Ženevska Biblija, Edvards, Gil, Klark, Henri, Vesli i Sperdžen o tome da je arhanđel Mihailo zapravo Isus Hristos.
Kalvin je uveo „dve volje u Bogu“ da bi pomirio tajno izabranje sa pozivom svima na spasenje. Osvrt na njegovo tumačenje Mateja 23:37.
Luter i Kalvin priznaju da je Crkva oduvek misu smatrala Hristovom žrtvom pomirnicom — a Kalvin to pripisuje Satani koji je vekovima zavodio hrišćane.