Jovan Kalvin o Sinovljevom znanju o času
JOHN CALVIN ON THE SON’S KNOWLEDGE OF THE HOUR
U ovom kratkom tekstu navodim Kalvinov komentar na Sveto pismo kako bih pokazao šta je švajcarski protestantski reformator napisao u vezi sa Matejem 24:36 i Markom 13:32, gde se kaže da ni Sin ne zna dan ni čas. Sva naglašavanja su moja.
**36.**A o tom danu i času. Ovom rečenicom Hristos je nameravao da umove vernika drži u neizvesnosti, kako oni ne bi, lažnom uobraziljom, odredili neko vreme za konačno iskupljenje. Znamo koliko su naši umovi prevrtljivi i koliko nas golica isprazna radoznalost da znamo više nego što priliči. Hristos je takođe uvideo da učenici prenagljeno hrle ka tome da uživaju u trijumfu. On stoga želi da dan njegovog dolaska bude predmet takvog očekivanja i čežnje da se niko ne usudi da ispituje kada će se to dogoditi. Ukratko, on želi da njegovi učenici tako hode u svetlosti vere da, dok su neizvesni u pogledu vremena, strpljivo iščekuju njegovo otkrivenje. Treba stoga da budemo na oprezu, da se naša zabrinutost oko vremena ne bi protegla dalje nego što Gospod dopušta; jer glavni deo naše mudrosti sastoji se u tome da se trezveno držimo unutar granica Božje reči. Da se ljudi ne bi osećali nelagodno zbog toga što ne znaju taj dan, Hristos predstavlja anđele kao njihove saučesnike u ovoj stvari; jer bio bi dokaz preterane oholosti i zle pohlepe želeti da mi koji puzimo po zemlji znamo više nego što je dopušteno anđelima na nebu. (157)
Marko dodaje, ni sam Sin. I zaista, čovek mora biti izuzetno lud ako bi oklevao da se podvrgne neznanju koje ni sam Sin Božji nije oklevao da podnese radi nas. Ali mnogi, misleći da je to nedostojno Hrista, nastojali su da ublaže oštrinu ovog stava sopstvenom dosetkom; a možda su bili nagnani da pribegnu izgovoru zlobom arijanaca, koji su iz toga pokušavali da dokažu da Hristos nije istiniti i jedini Bog. Dakle, prema tim ljudima, Hristos nije znao poslednji dan zato što nije izabrao da ga otkrije ljudima. Ali pošto je očigledno da se Hristu pripisuje ista vrsta neznanja kakva se pripisuje anđelima, moramo nastojati da nađemo neko drugo, prikladnije značenje. Pre nego što ga izložim, međutim, ukratko ću se obračunati sa prigovorima onih koji smatraju da se Sinu Božjem nanosi uvreda ako se kaže da se bilo kakva vrsta neznanja može na njega ispravno primeniti.
Što se tiče prvog prigovora, da Bogu ništa nije nepoznato, odgovor je lak. Jer znamo da su se u Hristu dve prirode sjedinile u jednu ličnost tako da je svaka zadržala svoja svojstva; a naročito je božanska priroda bila u stanju mirovanja i nije se nimalo ispoljavala, (158) kad god je bilo potrebno da ljudska priroda deluje odvojeno, prema onome što joj je bilo svojstveno, u vršenju službe Posrednika. Ne bi stoga bilo neprimereno reći da je Hristos, koji je znao sve stvari, (Jovan 21:17) bio neznalica u pogledu nečega što se tiče njegove spoznaje KAO ČOVEKA; jer inače ne bi mogao biti podložan tuzi i teskobi, niti bi mogao biti nama sličan, (Jevrejima 2:17.) Opet, prigovor koji neki iznose — da se neznanje ne može primeniti na Hrista, jer je ono kazna za greh — preko svake mere je smešan. Jer, prvo, čudovišna je ludost tvrditi da neznanje koje se pripisuje anđelima proističe iz greha; ali oni se pokazuju jednako budalastim i po drugoj osnovi, ne uviđajući da se Hristos zaogrnuo našim telom kako bi podneo kaznu zasluženu našim gresima. A ako Hristos, KAO ČOVEK, nije znao poslednji dan, to ništa više ne umanjuje njegovu božansku prirodu nego to što je bio smrtan.
Ne sumnjam da on ukazuje na službu koju mu je Otac odredio, kao u ranijem slučaju, kada je rekao da nije na njemu da postavi ovog ili onog čoveka sebi zdesna ili sleva, (Matej 20:23; Marko 5:40.) Jer (kao što sam objasnio kod tog odlomka (159)) on nije apsolutno rekao da to nije u njegovoj moći, već je smisao bio da nije bio poslat od Oca sa tim nalogom, sve dok je živeo među smrtnicima. Tako sada razumem da, ukoliko je sišao k nama da bude Posrednik, dok nije potpuno izvršio svoju službu, to obaveštenje mu nije bilo dato, nego ga je primio posle svog vaskrsenja; jer je tada izričito objavio da mu je data vlast nad svim stvarima, (Matej 28:18.)
(157) „Aux anges de Paradis;“ — „anđelima u Raju.“
(158) „La Divinité s’est tenue comme cachee; c’est à dire, n’a point demonstré sa vertu;“ — „božanska priroda je bila držana, takoreći, skrivena; to jest, nije ispoljavala `svoju moć.“
(159) Harmonija, tom 2, str. 421