Slavni sjaj i veličanstvo Cara Mesije, 2. deo
Nastavak: rabinski izvori povezuju Psalam 2, Psalam 21 i Danilo 7 i prikazuju Mesiju kao Sina koji deli Jahvino obožavanje i ime.
649 objava · strana 23 od 33
Nastavak: rabinski izvori povezuju Psalam 2, Psalam 21 i Danilo 7 i prikazuju Mesiju kao Sina koji deli Jahvino obožavanje i ime.
Hebrejska Biblija i jevrejski izvori o tome kako Bog Mesiju kruniše sopstvenom krunom i daruje mu svoj sjaj i veličanstvo. Prvi deo.
Starozavetni dokazi da je Danilov nebeski Sin čovečji zapravo Mesija, Sin Davidov i potpuno božanska Ličnost.
Psalam 45 opisuje davidovskog kralja rečima koje Psalmi inače pripisuju Jahveu — proročki nagoveštaj božanstva Mesije, ispunjen u Isusu Hristu.
Nastavak analize: Davidov Gospod, uskrsli Hristos kao Svevišnji koji vlada, dostojan obožavanja svake tvari.
Nastavljamo odakle smo stali. Evo još jednog odlomka koji potvrđuje apsolutni božanski identitet Mesije.
Nastavak razmatranja svedočanstva Starog zaveta o božanstvu mesijanskog Kralja i o Davidovom uzvišenju.
Dodatni kuranski dokaz za božanstvo Hrista: zašto Kuran nikada ne naziva Izrailjce narodom Hristovim, za razliku od svih drugih proroka.
Treći deo istraživanja jevrejskih tradicija o Mesiji, sa fokusom na svedočanstvo Septuaginte — starogrčkog prevoda hebrejske Biblije — o večnom Kralju koji vlada zauvek i o mesijanskim proroštvima Sta
Komentatori, bibličari i apologete o Zahariji 13:7: Mesija je čovek koji je Jahveu ravan — dakle Bogočovek.
Dodatni dokazi iz hebrejske Biblije da su proroci najavili Mesiju kao Bogočoveka, jednakog Bogu Ocu po suštini i slavi. Prvi deo.
Kako su Muhamedove želje dovele do ozakonjenja nedoličnosti – još jedan primer njegove nedoslednosti.
Apostol Pavle i reč hyperakmos potvrđuju da Sveto pismo pretpostavlja zrelost posle puberteta kao uslov za brak.
Konzervativno tumačenje Džona Makartura o tome kako vaskrsli Gospod koristi Psalam 110:1 u sinoptičkim jevanđeljima kao dokaz svog božanstva.
Odgovor na napade na Jovanovo jevanđelje: Džon Makartur o odnosu sa sinopticima, autorstvu i tipičnim prigovorima kritičara.
Džon MekArtur sažima biblijsko svedočanstvo o božanstvu Hrista i pokazuje da Isus i izvan Jovanovog jevanđelja iznosi božanske tvrdnje.
Luka pokazuje da Hristu pripada božansko obožavanje: zahvalnost Samarjanina, isceljenje gube i Sin čovečiji iz Danila.
Dodatni dokazi za apsolutno božanstvo Hrista: analiza konkretnih odlomaka iz Luke i Dela apostolskih koji pokazuju da nadahnuti pisac prikazuje Isusa kao jedinstvenog božanskog Sina Božjeg koji je pos
Zaharija 14 i Novi zavet pokazuju da je Isus Jahve koji zna tačan dan svog dolaska da sudi narodima.
Drugi deo: Isus prima slavu, čast i obožavanje koje pripadaju samo Jahveu, a Isaija je video njegovu slavu.