Bog koji vlada zauvek: još proročkih nagoveštaja božanstva Mesije

Još proročkih nagoveštaja božanstva Mesije

U nadahnutom hebrejskom Svetom pismu postoji jedan naročit psalam koji slavi venčanje neimenovanog kralja Izrailja. Psalmista sastavlja pesmu kojom slavi svadbeni obred ovog davidovskog kralja i hvali ga zbog njegovih izuzetnih odlika; pa ipak, način na koji pisac opisuje ovog određenog vladara prevazilazi prikaz običnog ljudskog bića:

„Teče iz srca mojega riječ dobra; rekoh: Djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara. Ti si najljepši između sinova ljudskih, blagodat teče iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka. Pripaši, junače, uz bedru svoju mač svoj, čast svoju i krasotu svoju. I tako okićen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica će tvoja pokazati čudesa. Oštre su strijele tvoje; narodi će pasti pod vlast tvoju; prostrijeliće srca neprijatelja carevijeh. Prijesto je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravičnosti. Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Psalam 45:1-7

Psalmista gotovo da rasteže hebrejski jezik do krajnjih granica u opisivanju ovog kralja, jer se praktično sve što je o njemu rečeno u drugim psalmima primenjuje na Boga!

Na primer, psalmisti govore o maču i strelama kojima se Jahve služi da uništi zle:

„Štit je meni u Boga, koji čuva one koji su prava srca. Bog je pravedan sudija, i Bog je svaki dan gotov na gnjev. Ako se neće bezbožnik da obrati, on oštri mač svoj, nateže luk svoj, i naperuje ga; I zapinje smrtnu strijelu, čini strijele svoje da pale.“ Psalam 7:10-13

„Zagrmje na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje. Pusti strijele svoje i razmetnu ih; silu munja i rasu ih.“ Psalam 18:13-14

Sastavljači psalama takođe pominju da je Jahve taj koji voli pravednost i pravdu, a gnuša se zla i greha:

„Jer si ti Bog koji neće bezakonja; u tebe nema mjesta ko je zao. Bezbožnici neće izaći pred oči tvoje; ti nenavidiš sve koji čine bezakonje. Potireš lažljivce; na krvopije i lukave mrzi Gospod.“ Psalam 5:4-6

„Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj.“ Psalam 9:7

„Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo činiti zlo nenavidi duša njegova. Pustiće na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biće im dio iz čaše; Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice će njegovo vidjeti pravednici.“ Psalam 11:5-7

„On ljubi pravdu i sud, dobrote je Gospodnje puna zemlja.“ Psalam 33:5

„Da se vesele i raduju plemena; jer sudiš narodima pravo, i plemenima na zemlji upravljaš.“ Psalam 67:4

„Neka slave silu cara koji ljubi pravdu. Ti si utvrdio pravdu; sud i pravdu ti si uredio u Jakovu.“ Psalam 99:4

Psalmisti dalje prikazuju Jahvea zaogrnutog sjajem i veličanstvom:

„Jer su svi bogovi u naroda ništa; Gospod je nebesa stvorio. Slava je i veličanstvo pred licem njegovijem, sila i krasota u svetinji njegovoj.“ Psalam 96:5-6

Psalmi čak pišu da je Jahve silan, upoređujući ga sa silnim ratnikom:

„Ko je taj Car slave? Gospod krjepak i silan, Gospod silan u boju.“ Psalam 24:8

„Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.“ Psalam 78:65

Štaviše, prema Psalmima, Jahvin presto je taj koji traje u vekove vekova, jer je on večni Kralj čija vladavina nikada ne prestaje:

„Gospod je car svagda, dovijeka, nestaće neznabožaca sa zemlje njegove.“ Psalam 10:16

„Gospod je sjedio nad potopom, i sjedjeće Gospod kao car uvijek.“ Psalam 29:10

„Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.“ Psalam 145:13

„Gospod je car dovijeka, Bog tvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja.“ Psalam 146:10

Kao da to nije dovoljno, Psalmi izričito objavljuju da je Jahve jedini Bog, odnosno Elohim, koji postoji i da je jedino on uzvišen nad celokupnim stvorenjem, naročito nad svim ostalim takozvanim bogovima!

„I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.“ Psalam 83:18

„Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ Psalam 86:10

„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:9

„Poznajte Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo, narod njegov i ovce paše njegove.“ Psalam 100:3

Ali tu se ne završava. Psalmista je imao još toga da kaže o ovom davidovskom kralju:

„Carske kćeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u ofirskom zlatu. Čuj, kćeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni. Kći Tirova doći će s darovima, najbogatiji u narodu tebe će moliti.“ Psalam 45:9-12

Kraljica se podstiče da se pokloni (reč koja se ovde koristi dolazi od shachah) kralju, jer je on njen Gospod.

Zapravo, grčka verzija (nazvana Septuaginta [LXX]) Psalma 45:12 [44:13 u grčkom] ima drugačije čitanje od hebrejskog teksta, ono koje govori o kćerima Tira koje ovom vladaru ukazuju proskyneo (uobičajena grčka reč za obožavanje ili poštovanje):

„Kći Tirova doći će s darovima, najbogatiji u narodu tebe će moliti.“

Niti je ovo jedino mesto na kojem Psalmi govore o pomazanom kralju koji prima čast i poštovanje:

„Pred njim će popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah će lizati. Carevi tarsiski i ostrvljani donijeće dare, carevi šavski i savski daće danak. Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni.“ Psalam 72:9-11

Poklonjenje i služba koje su narodi pozvani da ukažu kralju predoznačavaju obožavanje koje Isus prima od celokupnog stvorenja, kao što ćemo videti kasnije. To ukazuje na sveopšti obim Crkve, koju čine pojedinci iz „svih plemena i naroda“. Više o tome ubrzo.

Psalmista zatim zaključuje podstičući narode da pamte ime ovog slavnog kralja i da ga hvale, odnosno da mu zahvaljuju doveka:

„Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; potom će te slaviti narodi vavijek vijeka.“ Psalam 45:17

Ono što ovo čini tako zapanjujućim jeste to što je kroz čitave Psalme Jahve onaj kome se narodi moraju klanjati i koga moraju obožavati,

„Opomenuće se i obratiće se ka Gospodu svi krajevi zemaljski i pokloniće se pred njim sva plemena neznabožačka. Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima. Ješće i pokloniće se svi pretili na zemlji; pred njim će pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu sačuvati duše svoje u životu.“ Psalam 22:27-29

„Recite Bogu: Kako si strašan u djelima svojim! Zbog velike sile tvoje laskaju ti neprijatelji tvoji. Sva zemlja nek se pokloni tebi i poje tebi, neka poje imenu tvojemu.“ Psalam 66:3-4

„Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje.“ Psalam 86:9

„Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim.“ Psalam 95:6

„Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi.“ Psalam 97:7; up. 29:2; 96:9; 99:5, 9; 132:7; 138:2

I njegovo ime, njegova Ličnost, biće hvaljeno doveka!

„Bogom ćemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slavićemo dovijeka.“ Psalam 44:8

„Dovijeka ću hvaliti tebe, jer dobro činiš, i uzdaću se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim.“ Psalam 52:9

„A mi, narod tvoj i ovce paše tvoje, dovijeka ćemo tebe slaviti, i od koljena na koljeno kazivati hvalu tvoju.“ Psalam 79:13

Da sažmemo ono što smo otkrili iz Psalma 45, saznali smo sledeće:

Poput Boga, ovaj kralj je silan ratnik koji se bori svojim lukom i mačem.
Poput Boga, zaogrnut je sjajem i veličanstvom.
Poput Boga, voli pravdu i pravednost, a mrzi zlo.
Vladavina ovog davidovskog kralja, kao i Božija, večna je i nikada se ne završava.
Poput Boga, njega treba hvaliti doveka.
Zapravo, ista ona reč koja se koristi za poštovanje koje kralj prima primenjuje se i na obožavanje koje narodi moraju ukazati Jahveu.
Konačno, ovaj kralj se čak naziva B/bogom, odnosno Elohim, uprkos tome što Psalmi izričito uče da je jedino Jahve Elohim!

Prirodno se nameću sledeća pitanja: kako se o pukom smrtniku može govoriti na tako uzvišen način? Kako izrailjski vladar može biti prikazan na isti način na koji se Jahve opisuje kroz čitave Psalme? Još važnije, kako bi ijedan monoteista mogao ljudsko biće, ma koliko uzvišeno, nazvati B/bogom?

Postoje bar dva odgovora koja najbolje objašnjavaju zašto je postavljeni ljudski vladar mogao biti opisan na tako veličanstven način.

Jedan razlog zbog kojeg je davidovski kralj mogao biti nazvan B/bogom ili Elohim i prikazan sa tolikom slavom jeste taj što je ovaj postavljeni vladar, u svakom praktičnom smislu, funkcionisao kao Bog prema narodu saveza, budući da je bio Božiji zemaljski predstavnik koji je sedeo na Jahvinom prestolu na zemlji,

„A tako između svijeh sinova mojih (jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomona, sina mojega, da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem.“ 1. Dnevnika 28:5

„I tako sjede Solomon na prijesto Gospodnji da caruje umjesto Davida, oca svojega, i bijaše srećan, i slušaše ga sav Izrailj.“ 1. Dnevnika 29:23

„Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ umjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu.“ 2. Dnevnika 9:8

Dakle, kralj je mogao biti nazvan B/bogom u ovom funkcionalnom smislu, jer je predstavljao Boga, govorio u Božije ime i sa Božijim autoritetom, i vladao Božijim narodom kao Božiji namesnik.

**
Mesijanski kralj – ljudsko ispoljenje Jahvea Boga

Drugi razlog zbog kojeg se kralj mogao oslovljavati kao B/bog jeste taj što su davidovski vladari predoznačavali, odnosno nagoveštavali mesijanskog kralja, Onoga koji dolazi da doveka vlada na Davidovom prestolu kao Silni Bog i Otac večnosti:

„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:6-7

Titula Silni Bog pripisuje se Jahveu već u sledećem poglavlju Isaije!

„I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ Isaija 10:20-21

Štaviše, ovaj Davidov Sin se čak naziva Jahve pravednost naša!

„Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu Klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Gospod pravda naša.“ Jeremija 23:5-6

Zanimljivo je da su jevrejski rabinski autoriteti počeli da tumače Psalam 45 mesijanski, kao proroštvo o Mesiji koji treba da dođe:

Dela moja priliče kralju (st. 2)… Ova pesma priliči Kralju Mesiji (Radak). Lepši si od ostalih ljudi (st. 3)… Ovo se odnosi na sveobuhvatnu izvrsnost Mesije, o kome prorok kaže (Isaija 52:13) Gle, sluga moj biće razuman, biće uzvišen i podignut i vrlo visok (Ibn Yachya) Stoga te je Bog blagoslovio doveka (st. 3). Kraljevstvo Mesije trajaće doveka (Meiri). Biće večno obdaren najvećim blagoslovima: naći će naklonost u očima svih ljudi (Radak).

Pripaši mač svoj uz bedro svoje, silni – veličanstvo svoje i sjaj svoj (st. 4)… U skladu sa svojim mišljenjem da ovaj psalam opisuje Mesiju, Radak razume mač kao kraljevsko oružje. Iako proroci mesijansko doba uvek prikazuju kao vreme sveopšteg mira, taj spokoj biće postignut tek nakon strašnog rata Goga i Magoga… Tokom tog kataklizmičkog sukoba, Mesijine ratničke veštine biće njegov sjaj. Vidi Psalam 21:6… veličanstvo i sjaj stavio si na njega, što Midrash Shocher Tov tumači kao ukazivanje na Mesiju koji je obdaren dvama oblicima izvrsnosti: lepotom i snagom.

A to je tvoj sjaj – uspevaj, jaši visoko na istinitosti i pravednoj poniznosti. Neka te ona vodi ka strahopoštovanja dostojnim delima desnicom tvojom (st. 5)… Radak razume stihove 4 i 5 ovako: nakon što Ti (Mesija) postigneš svoj sjajni trijumf nad neprijateljima, kao što je opisano u prethodnom stihu, nemoj ih podjarmljivati (jahati nad njima) sa ponosom i ohološću. Radije se uvek vodi istinom i iskrenom poniznošću. I jaši [visoko] na istinitosti. Rashi objašnjava da će znalac Tore donositi istinite i poštene odluke, na koje ne utiču spoljašnji činioci. To je takođe osobena crta Mesije, kao što Sveto pismo kaže: I duh mudrosti i razuma, duh saveta i sile, duh znanja… i neće suditi po viđenju očiju svojih niti odlučivati po čuvenju ušiju svojih (Isaija 11:2, 3). Istinska vera i iskreno verovanje u Hashema obeležja su Mesije, kao što Isaija (11:5) kaže: I pravednost će biti pojas bedara njegovih, a vera pojas tela njegovog (Ibn Yachya; Norah Tehillos). Targum tumači: [Mesija] će jahati na jedinstvenom kraljevskom konju… I pravda i poniznost. Ovo ukazuje na izvrsne odlike Mesije (Isaija 11:4): I pravednošću će suditi siromasima, i po pravici će odlučivati za ponizne na zemlji (Ibn Yachya). Neka te ona vodi ka strahopoštovanja dostojnim delima desnicom tvojom… Norah Tehillos primećuje da će Mesija biti obdaren nepogrešivim darom da „nanjuši“ istinu, kao što je rečeno: I mirisaće strahom HASHEMOVIM (Isaija 11:3). Prema Rashiju (ibid), Mesija će moći da otkrije nečiju nevinost ili krivicu samo posmatrajući njegovo lice…

Voliš pravednost i mrziš zlo, stoga te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti iznad tvojih drugova (st. 8). Drugi vladari zadobijaju svoje prestole kao ishod svirepih borbi za vlast u kojima se svaki zakon, red i pristojnost bezdušno odbacuju. Neomiljeni kralj koji vlada samo grubom silom tlači i tiraniše svoje podanike, bacajući ih u bedu. Nije tako sa kraljem Davidove loze. Njegov presto je božanski utemeljen na osnovu kraljeve pravičnosti i pravednosti. Zbog toga njegovi oduševljeni podanici pozdravljaju njegovo pomazanje kao razlog za narodnu radost… To je poruka našeg stiha: Ti, Mesijo, lično voliš pravednost i mrziš zlo: stoga te je Bog lično pomazao naročitim pomazanjem.

Čuj, devojko, gledaj i prikloni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svoga (st. 11)… Metzudas David tumači čitav ovaj stih u odnosu na Mesiju. Psalmista podstiče sve narode (kćeri) da slušaju zapovesti Mesije i da zaborave zlu zaveru naroda Goga i Magoga, koji nameravaju da zarate protiv Božijeg izabranog kralja.

Pominjaću Ime Tvoje kroz sve naraštaje, stoga će te narodi priznavati u vekove vekova (st. 18). Rashi tvrdi da psalmista govori o Bogu. Radak je mišljenja da stih govori o Mesiji. U svakom naraštaju stalno pominjemo njegovo ime i sa čežnjom očekujemo njegov dolazak… Radak zaključuje da će, budući da je Izrailj u svakom naraštaju čeznuo za Mesijom, stoga svi narodi na kraju priznati njegovu [sveopštu, apsolutnu] vlast, koja će biti bez presedana u letopisima istorije. (Tehillim Psalms, prevod i komentar rabina Avrohoma Chaima Feuera [Mesorah Publications, Brooklyn, 1978], tom 2, Psalam 45, str. 562-575; podebljanje i podvlačenje naši)

Oni su dalje objašnjavali Isaiju 9:6-7 i Jeremiju 23:5-6 kao predskazanja mesijanskog kralja:

Prorok kaže domu Davidovom: Dete nam se rodilo, sin nam je dat; i on je uzeo zakon na sebe da ga drži, i ime mu je od davnina nazvano Divni savetnik, Silni Bog, Onaj koji živi doveka, Pomazanik (ili Mesija), u čije dane će se mir umnožiti nad nama. (The Targum of Isaiah, J.F. Stenning, priređivač i prevodilac [Oxford: Clarendon], str. 32; podebljanje i podvlačenje naši)

… Evo, dolaze dani’, govori Gospod, ‘kada ću podići Davidu pravednog Mesiju, i on će vladati kao kralj, i napredovaće, i doneće pravedan i zaslužan zakon u zemlji. U njegove dane će oni iz doma Judinog biti izbavljeni, i Izrailj će živeti u sigurnosti. I ovo je ime kojim ga zovu: "Neka nam Gospod u svoj dan pribavi opravdanje."’ (Targum Jonatan, The Messiah: An Aramaic Interpretation, Samson H. Levy (New York: Hebrew Union College, 1974), str. 68-69; podebljanje naše)

Bog će kralja Mesiju nazvati svojim sopstvenim imenom, jer se za kralja Mesiju kaže Ovo je ime njegovo kojim će se zvati: Gospod pravednost naša (Jer. 23:6). (The Midrash on Psalms, William G. Braude, prevodilac (New Haven: Yale, 959), Yale Judaica Series, tom XIII, Leon Nemoy, priređivač, Prva knjiga, Psalam 2.2; podebljanje naše)

Dakle, Mesija je zapravo ovaploćeno Božanstvo, onaj čije je ime Jahve pravednost naša, budući Silni Bog koji dolazi da se rodi kao čovek kako bi vladao na prestolu svog ljudskog pretka Davida! Rečima nadahnutih novozavetnih spisa:

„I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:26-35

Ovde anđeo Gavrilo poistovećuje Gospoda Isusa sa božanskim Detetom iz Isaije 9:6-7, Sinom Božijim koji doveka vlada na Davidovom prestolu! Novi zavet ponavlja ovu misao da je Hristovo kraljevstvo večno, ono koje se nikada neće završiti i koje nikada ne može biti uništeno:

„Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:11

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 11:15

Novi zavet dalje uči da je Isus potpuno Bog po suštini i da svu puninu Božanstva poseduje suštinski i večno:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo.“… „U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-3, 10, 14, 18

„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:28-29

„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:5

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom,“ Filipljanima 2:5-6

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno,“ Kološanima 2:9

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

U ovom poslednjem odlomku Pavle u suštini prikazuje Isusa kao Jahvea, budući da se za Jahvea kaže da je veliki Bog koji iskupljuje narod od njegovih bezakonja da bi bio njegovo sopstveno vlasništvo:

„A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja.“ Izlazak 19:5 LXX

„Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ Psalam 85[86]:10 LXX

„Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 129 [130]:7-8 LXX

„Jer Jakova izabra sebi Gospod, Izrailja za dostojanje svoje.“ Psalam 134[135]:4 LXX; up. Ponovljeni zakoni 7:6; 14:2

Blaženi apostol Petar čini nešto slično kada govori o vaskrslom Gospodu Isusu kao Bogu i Spasitelju:

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ 2. Petrova 1:1

Opet, prema nadahnutim hebrejskim spisima, Jahve je jedini pravedni Bog koji spasava, i upravo zbog njegove pravednosti, odnosno pravde, pojedinci zadobijaju spasenje i bivaju opravdani, to jest proglašeni pravednima:

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:21-25 LXX

Gospod Isus čak deli istu božansku slavu i veličanstvo svoga slavnog Oca:

„I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana, brata njegova, i izvede ih na goru visoku same. I preobrazi se pred njima, i zasija se lice njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao svjetlost. I gle, javiše im se Mojsej i Ilija koji s njim govorahu. A Petar odgovarajući reče Isusu: Gospode, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, i Mojseju jednu, i jednu Iliji. Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih i, gle, glas iz oblaka koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; njega slušajte.“ Matej 17:1-5

„I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ Jovan 17:5

„I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:12-18

Hristos takođe prima večnu hvalu, službu i obožavanje od celokupnog stvorenja:

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

„Ja te, dakle, zaklinjem pred Bogom i Gospodom našim Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima javljanjem svojim i Carstvom svojim“…„Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov.“… „I izbaviće me Gospod od svakoga zla djela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ 2. Timoteju 4:1, 8, 18

„No uzrastajte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i Spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sada i u Dan vječni. Amin.“ 2. Petrova 3:18

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I vidjeh prijestole, i sjedoše na njih, i dade im se sud; i duše posječenih za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri i liku njezinom, i ne primiše žiga na čelima svojim i na ruci svojoj; i oživješe i carovaše sa Hristom hiljadu godina. A ostali mrtvaci ne oživješe dok se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenje. Blažen je i sveti onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.“ Otkrivenje 20:4-6

„I vidjeh posred prijestola i četiri živa bića, između starješina, Jagnje gdje stajaše kao zaklano, i imađaše sedam rogova i sedam očiju, a to su sedam duhova Božijih koji se šalju po svoj zemlji. I dođe i uze knjigu iz desnice Onoga koji sjeđaše na prijestolu. I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:6-14

U ovom poslednjem navodu vidimo ispunjenje Psalma 72:9-11, utoliko što Hristos, davidovski mesijanski kralj, svojom krvlju otkupljuje ljude iz svakog plemena i naroda da obožavaju i služe i Ocu i njemu samom. To pokazuje da, baš kao što Bog nije samo Bog i Kralj nad Izrailjem nego je Bog i Vladar čitavog svemira, tako je i Hristos više od kralja Izrailja, jer je Kralj kraljeva i Gospod svih naroda, kao i svoje Neveste, Crkve, koju čine vernici iz svih naroda, plemena i jezika.

Ovo nas vodi do naše sledeće tačke. Baš kao što se kralj iz Psalma 45 oženio ženom, tako će se i Hristos venčati sa svojom Crkvom — sjedinjenjem koje je čisto duhovno, bez ikakvog polnog opštenja:

„O da biste malo potrpjeli bezumlje moje! No i trpite me. Jer revnujem za vas Božijom revnošću, jer vas obručih mužu jedinome, da djevojku čistu privedem Hristu.“ 2. Korinćanima 11:1-2

„Muževi, volite svoje žene kao što i Hristos zavole Crkvu i sebe predade za nju, Da je osveti, očistivši je krštenjem u vodi riječju, Da je stavi preda se, slavnu Crkvu, koja nema mrlje ni bore, ili što tome slično, nego da bude sveta i neporočna. Tako su dužni i muževi da vole svoje žene kao svoja tijela; jer koji voli svoju ženu, samoga sebe voli. Jer niko nikad ne omrznu na svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje, kao i Gospod Crkvu. Jer smo udovi tijela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovih. Toga radi ostaviće čovjek oca svojega i mater i prilijepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. Tajna je ovo velika, a ja govorim o Hristu i o Crkvi. Tako i vi, svaki da voli onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svojega muža.“ Efescima 5:25-33

„Radujmo se i veselimo se i dajmo slavu Njemu, jer dođe svadba Jagnjetova i žena se njegova pripremila. I dano joj bi da se obuče u svilu čistu i svijetlu, jer svila označava pravedna djela svetih. I reče mi: Napiši: Blaženi su oni koji su pozvani na svadbenu večeru Jagnjetovu. I reče mi: Ovo su istinite riječi Božije.“ Otkrivenje 19:7-9

„I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora nema više. I vidjeh Sveti grad, Jerusalim novi, gdje silazi sa neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu.“… „I dođe jedan od sedam anđela, koji imahu sedam čaša napunjenih sa sedam posljednjih zala, i reče mi govoreći: Hodi da ti pokažem Nevjestu, Ženu Jagnjetovu. I odvede me u Duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi Grad, sveti Jerusalim, koji silazi sa neba od Boga, I koji ima slavu Božiju, i svjetlost njegova bijaše slična dragom kamenu, kao kamenu jaspisu koji zrači kao kristal; I imaše zid veliki i visok, i imaše dvanaest vrata, i na vratima dvanaest anđela; i imena natpisana, a to su imena dvanaest plemena sinova Izrailjevih. Od istoka troja vrata, i od sjevera troja vrata, i od juga troja vrata, i od zapada troja vrata. I zid Grada imaše dvanaest temelja, i na njima dvanaest imena Dvanaest apostola Jagnjetovih.“ Otkrivenje 21:1-2, 9-14

Imajući u vidu sve prethodno, sada možemo potpunije da uvidimo kako prikaz kralja u Psalmu 45 ukazuje na većeg Davidovog Sina, mesijanskog kralja, Onoga koji je zaista Bog po suštini i koji zaista vlada u vekove vekova.

U svetlu toga ne bi trebalo da iznenađuje što je nadahnuti pisac Poslanice Jevrejima naveo Psalam 45 u vezi sa nadmoći Gospoda Isusa nad anđelima:

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?“ Jevrejima 1:1-14

Pišući da je Isus nepromenljivi Tvorac i Gospod celokupnog stvorenja koga obožavaju svi anđeli, budući da je sjaj, odnosno odblesak Božije slave i tačan izraz Božijeg bića, nadahnuti pisac je u suštini potvrđivao da je Hristos istinski i suštinski Bog, a ne neko ko je Boga tek predstavljao.

Kako to kaže istaknuti evanđeoski novozavetni naučnik Marej Dž. Haris (Murray J. Harris):

“Utvrđujući nadmoć Isusa nad anđelima, pisac u stihovima 4-14 povlači niz suprotstavljanja između njih. Antiteza između stiha 7 i stihova 8-9, obeležena snažno suprotnim men … de, dvostruka je: anđeli služe (tous leitourgous), ali Sin vlada (ho thronos sou … he rhabdos); u svojoj službi Bogu anđeli menjaju svoj oblik (pneumata … puros phloga), ali u svojoj pravičnoj vladavini božanski Sin traje doveka (ho theos eis ton aiona tou aionas). Jedno suprotstavljanje odnosi se na funkciju, drugo na prirodu. Nasuprot promenljivosti anđeoske funkcije, pisac postavlja postojanost Sinovljevog prestola i nepromenljivost njegove ispravnosti. Nasuprot prolaznosti i nepostojanosti anđeoskog oblika, pisac postavlja večnost i božanstvo Sinovljeve ličnosti. Dok se anđelima Bog obraća, Sinu se može obratiti kao Bogu. S ovog stanovišta, stihovi 10-12 pojačavaju i proširuju antiteze. Dok su anđeli stvorenja božanske zapovesti, sam Sin je božanski Tvorac. Dok su oni promenljivi, on je nepromenljiv (su de diameneis … su de ho autos ei). Nikada se za Sina ne bi moglo reći: ho poion ton huion autou pneuma kai ton leitourgon autou puros phloga. Iz toga zaključujem da tumačenje reči theos kao vokativa [neposredno obraćanje Sinu] u potpunosti odgovara toku argumentacije u neposrednom kontekstu. … S obzirom na tvrdnju iz stiha 3 da je Sin odblesak Božije slave i vidljivi izraz njegovog bića, teško je izbeći zaključak da, kada pisac dalje potvrđuje da se Bog Otac obraća svom Sinu kao theos prilikom njegovog vaskrsenja, on time namerava da označi da Isus, jednako sa Ocem, poseduje božansku prirodu. (Harris, Jesus as God - The New Testament Use of Theos in Reference to Jesus [Grand Rapids; Baker Book House, 1992], IX. Božiji presto (Jevrejima 1:8-9), C. Ho Theos u Jevrejima 1:8, 2. Kao vokativ, d. Kontekst, str. 216-218; podebljanje i komentari u uglastim zagradama naši)

“Baš kao što se čitav doktrinarni deo poslanice (1:1-10:30) usredsređuje na nadmoć Isusa, tako njen prvi odeljak (1:1-2:18) nastoji da utvrdi nadmoć Isusa nad anđelima. Nakon uvoda (1:1-4) pokazuje se da je on nadmoćan zbog svog božanstva (1:5-14): zadobio je neuporedivo uzvišeniju titulu i službu (onoma, 1:4) kao božanski rođeni Sin (1:5); kao prvenstveni naslednik (‘prvorođeni’) uživa nenadmašno dostojanstvo i jedinstven odnos prema Bogu (1:6a; up. st. 2: ‘naslednik svega’); on je predmet anđeoskog obožavanja (1:6b); u svojoj ličnosti on je božanski (1:8a); u vršenju svoje božanske vlasti savršeno je pravedan (1:8b); ima nadmoćniju radost (1:9); on je nepromenljivi Gospod stvorenja, koje uključuje i anđele (1:10-12); i on je Božiji uzvišeni savladar (1:13)… Stoga se stih 8 može izdvojiti u argumentaciji Jevrejima 1-2 kao onaj koji pokazuje da nadmoć Isusa nad anđelima ne počiva prosto u tome što on ima osobene titule, uzvišen položaj ili iskupiteljske funkcije, nego prvenstveno u tome što pripada drugačijoj kategoriji – kategoriji božanstva. Baš kao što je odvojen od grešnika zato što je ‘svet i bez mane i ljage’ (7:26), tako je odvojen i od anđela zato što mu se prikladno može obratiti kao theos: kome je od anđela Bog ikada rekao: ‘Presto tvoj, Bože, trajaće u vekove vekova’? Nijedan anđeo nikada nije bio počastvovan titulom theos zato što nijedan anđeo nije suštinski učestvovao u božanskoj prirodi. Ova upotreba reči theos za Isusa utoliko je značajnija što pisac brižljivo izbegava da taj izraz upotrebi nepotrebno u 1:1-14, radije koristeći opisni izraz (1:3; up. 8:1) i ostavljajući subjekat uzastopnih glagola govorenja neizrečenim (1:5-7, 13)…

“Ali stih 8a gleda i unazad i unapred. Kada se za Sina kaže da je ‘blistava svetlost Božije slave (on apaugasma te doxes)’ (st. 3 JB) i da nosi ‘otisak Božije prirode (charakter tes hupostaseos autou)’ (st. 3), on se opisuje kao suštinski nosilac Božije prirode, a da mu se pritom zapravo ne daje rodni naziv ‘Bog’. Ono što stih 3 podrazumeva, stih 8 čini izričitim: Sinu se s pravom obraća kao theos utoliko što je on tačan izraz samog bića ho theos… Potpuno je prikladno, štaviše nužno, da anđeli Božiji obožavaju Isusa, prvorođenog, jer je on po prirodi uključen u rodnu kategoriju označenu rečju theos i stoga je zakonit i nužan predmet klanjanja.” (Isto, E. Značaj vokativnog Ho Theos u Jevrejima 1:8, 1. Unutar Jevrejima 1-2, str. 221-222; podebljanje naše)

Haris takođe iznosi sledeće prilično pronicljivo zapažanje,

“Ali tvrditi da je stih 8a ključan unutar poglavlja ne znači tvrditi da je oslovljavanje ho theos vrhunac ili glavna tvrdnja poglavlja. Od tri glavne titule date Isusu u Jevrejima 1, huios je titula na koju je pažnja usredsređena (st. 2, 5 bis, 8a), tako da se može reći da theos (st. 8) i kyrios (st. 10) razjašnjavaju dva vida tog sinovstva, naime, božanstvo i vlast. Glavna misao poglavlja jeste da je uzvišeni Sin neuporedivo nadmoćniji od anđela (st. 4-5, 13) kao božanski Kralj koji se obožava (st. 6-9) i kao suvereni Tvorac koji je nepromenljiv (st. 10-12). Utoliko što stih 4 izriče temu nadmoći Sina nad anđelima koja će se razvijati, on čini žižnu tačku Jevrejima 1-2.” (str. 223)

Dakle, iz prethodne analize sasvim je jasno da je pisac Poslanice Jevrejima jasno uvideo da Psalam 45 nalazi svoje konačno ispunjenje u Isusu, jer Hristos jeste po prirodi ono što je kralj iz Psalma 45 bio po funkciji, naime, večni Sin Božiji koji u potpunosti poseduje samu prirodu Boga.

Sada ima smisla zašto bi starozavetni pisac govorio o izrailjskom kralju na tako uzvišen i slavan način. Sveti Duh je nadahnjivao ljudskog pisca da davidovskog vladara opiše tako da ukaže na Onoga koji je imao da dođe, naime, na Gospoda Isusa Hrista, onoga koji je istinski Bog po prirodi i koji vlada u vekove vekova u pravdi i pravednosti.

Drugim rečima, Sveti Duh je pokrenuo psalmistu da ovog ljudskog kralja prikaže kao sliku i senku slavnog Mesije koji dolazi, jer je on božanski Kralj koji na Davidovom prestolu vlada kroz svu večnost.

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Ispovedamo i verujemo da si ti zaista večni Bog koji vlada u vekove vekova i čije kraljevstvo nikada neće prestati. Volimo te i obožavamo te, o vaskrsli Gospode večne slave! Amin.

Povezani članci

Mesija kao Izrailjev Bog i Kralj
„Svi narodi će mu služiti“
Pojam Mesije u hebrejskoj Bibliji i Kuranu
Mesija u jevrejskim predanjima, 1. deo, 2. deo
Pošto Isus ima Boga, kako i sam može biti Bog?
Isusova nadmoć u Jevrejima 1
Zar Biblija ne predstavlja Melhisedeka kao onoga koji poseduje božanska svojstva?
Isus Hristos – božanski Sin koga sam Otac hvali i proslavlja kao Gospoda Boga!