Hristologija Luke · Apologetizam by Sam Shamoun

Dodatni dokazi za apsolutno božanstvo Hrista

U ovom članku ćemo razmotriti određene odlomke iz Luke i Dela apostolskih kako bismo pokazali da nadahnuti autor prikazuje Isusa kao jedinstvenog Božanskog Sina Božjeg koji je postao čovek radi našeg iskupljenja. Podaci koje ćemo izneti trebalo bi da ne ostave apsolutno nikakvu sumnju da je, prema ovim kanonskim spisima, Isus Hristos ovaploćeni Bog.

Isus kao Božanski Sin Čovečji iz Danila

U Luki i Delima apostolskim Isus je prikazan kao Sin Čovečji koji jaše na oblacima i koji sedi/stoji Bogu s desne strane:

„A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu, I reče: Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.“ Dela apostolska 7:55-56

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblaku sa silom i slavom velikom.“ Luka 21:27

„I kada se razdani, sabraše se starješine narodne, prvosveštenici i književnici, i odvedoše ga u svoj Sinedrion Govoreći: Ako si ti Hristos, kaži nam. A on im reče: Ako vam i kažem, nećete vjerovati, A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti. Od sada će Sin Čovječiji sjedjeti sa desne strane sile Božije. Svi pak rekoše: Ti li si, dakle, Sin Božiji? A on im reče: Vi kažete da sam ja. A oni rekoše: Što nam još treba svjedočenja? Jer sami čusmo iz usta njegovih.“ Luka 22:66-71

Isus ne samo da tvrdi da je Gospod o kome je David govorio u Psalmu 110:1,

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ – upor. Luka 20:41-44

On takođe sebe poistovećuje sa Sinom Čovečjim koga je prorok Danilo video u viđenju:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Danilov Sin Čovečji je očigledno Božansko Biće koje se pojavljuje kao čovek, budući da mu se klanjaju svi narodi i da vlada zauvek kao Bog,

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

I čak jaše na oblacima kao Bog!

„Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1

Dakle, nazivajući sebe Danilovim Sinom Čovečjim, Hristos tvrdi da je Bog u ljudskom obliku, Onaj koji vlada zauvek i kome će se klanjati sve stvoreno!

Ovo nas vodi ka našem sledećem odeljku.

Isus Hristos – ljudski pohod Jahvea

Prema Luki, Bog je poslao Jovana Krstitelja da ispuni proročanstvo koje je izgovorio prorok Isaija:

„A u petnaestoj godini vladavine ćesara Tiverija, kad upravljaše Pontije Pilat Judejom, i Irod, četvorovlasnik, Galilejom, a Filip, brat njegov, četvorovlasnik, Iturejom i zemljom Trahonitidom, i Lisanije, četvorovlasnik, Avilinom, Za vrijeme prvosveštenika Ane i Kajafe, dođe riječ od Boga Jovanu, sinu Zaharijinu, u pustinji, I on pođe po svoj okolini Jordana propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. Kao što je napisano u knjizi riječi proroka Isaije koji govori: Glas vapijućeg u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove; Svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i svaki brijeg neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo i neravnine na putevima neka budu glatke; I svako će tijelo vidjeti spasenje Božije.“ Luka 3:1-6

Krstitelj je glas u pustinji za koji Isaija kaže da priprema narod za pojavu Boga:

„Tješite, tješite narod moj, govori Bog vaš. Govorite Jerusalimu ljubazno, i javljajte mu da se navršio rok njegov, da mu se bezakonje oprostilo, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojinom za sve grijehe svoje. Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:1-5, 9-11

Međutim, prema sopstvenom svedočanstvu Krstitelja, on je poslat da pripremi dolazak Hrista:

„Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene: ja nisam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Njemu je lopata u ruci pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. A Jovan mu branjaše govoreći: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni? A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi.“ Matej 3:11-15

„Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe.“ Jovan 1:4-9, 14-15

„Reče: Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok. A izaslanici bijahu od fariseja. I zapitaše ga i rekoše mu: Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos, ni Ilija, ni prorok? Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše. A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji.“ Jovan 1:23, 25-27, 29-34

„Jovan odgovori i reče: Ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. Vi mi sami svjedočite da rekoh: Nisam ja Hristos nego sam poslan pred njim.“ Jovan 3:27-28; upor. Marko 1:1-8; Luka 3:15-17

Ovo znači da je Isus Gospod Bog iz Isaije koji je trebalo da dođe! Sledeće bi trebalo da jasnije istakne ovu tačku.

Glasnik je trebalo da bude poslat u pustinju da pripremi narod za pojavu Jahvea Boga.
Jovan Krstitelj je bio taj glasnik.
Krstitelj je poslat da pripremi Hristovu pojavu.
Dakle, Isus je vidljiva pojava, ljudsko očitovanje, Jahvea Boga!

Štaviše, Gospod Isus je izjavio da je Krstitelj bio glasnik o kome se govori u Malahiji 3:1:

„A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: Šta ste izišli u pustinju da vidite? Trsku koju ljulja vjetar? Nego šta ste izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive, po carskim su dvorovima. No šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem i više od proroka. Ovo je onaj za koga je pisano: Evo, ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim koji će pripraviti put tvoj pred tobom.“ Luka 7:24-27

Prema proročanstvu, ovaj glasnik je, veoma slično glasniku iz Isaije 40:3, poslat da pripremi dolazak Gospoda u njegov sopstveni hram:

„Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama. Ali ko će podnijeti dan dolaska njegova? I ko će se održati kad se pokaže? Jer je on kao oganj livčev i kao milo bjeljarsko. I sješće kao onaj koji lije i čisti srebro, i očistiće sinove Levijeve, i pretopiće ih kao zlato i srebro, i oni će prinositi Gospodu prinose u pravdi. I ugodan će biti Gospodu prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao pređašnjih godina. I doći ću k vama na sud, i biću brz svjedok protiv vračara i protiv preljubočinaca, i protiv onijeh koji se kunu krivo i protiv onijeh koji zakidaju najam najamniku, i udovici i siroti i došljaku krivo čine i ne boje se mene, veli Gospod nad vojskama. Jer ja Gospod ne mijenjam se; zato vi, sinovi Jakovljevi, ne izgiboste.“ Malahija 3:1-6

Izraz ha adon javlja se još osam puta, i u svakom slučaju odnosi se na istinitog Boga Jahvea (upor. Izlazak 23:17; 34:23; Isaija 1:24; 3:1; 10:16, 33; 19:4; Mihej 4:13). Osim toga, hram je sagrađen za Jahvea i stoga pripada njemu:

„I reci mu govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo čovjeka kojemu je ime Klica, koja će klijati s mjesta svoga i sagradiće crkvu Gospodnju. Jer će on sagraditi crkvu Gospodnju, i nosiće slavu, i sjedjeće i vladati na svom prijestolu, i biće sveštenik na prijestolu svom, i svjet mirni biće među objema. I vijenci neka budu Elemu i Toviji i Jedaji i Henu, sinu Sofonijinu, za spomen u crkvi Gospodnjoj. I koji su daleko, doći će i gradiće crkvu Gospodnju, i poznaćete da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. I to će biti ako uzaslušate glas Gospoda Boga svojega.“ Zaharija 6:12-15

Ova dva činioca jasno pokazuju da Onaj koji treba da dođe nije niko drugi do Jahve Bog.

Onaj za koga se kaže da dolazi takođe se naziva Anđelom saveza, što se jasnije ističe u grčkom prevodu jevrejske Biblije:

„Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama. Ali ko će podnijeti dan dolaska njegova? I ko će se održati kad se pokaže? Jer je on kao oganj livčev i kao milo bjeljarsko.“ Malahija 3:1-2 LXX

Čini se izvesnim da je ovo upućivanje na Anđela Jahveovog, nebeskog Glasnika koji se pojavljuje širom jevrejske Biblije. Važno je primetiti da ovaj naročiti Anđeo nije stvorenje, već potpuno Božanska Ličnost koju Bog šalje da govori u njegovo ime.

To se vidi iz činjenice da se na nekoliko mesta često naziva Bogom i zapravo sam sebe tako naziva:

„Ali anđeo Gospodnji nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur. I reče joj: Agaro, robinjo Sarina, otkuda ideš, kuda li ideš? A ona reče: Bježim od Sare gospođe svoje. A anđeo joj Gospodnji reče: Vrati se gospođi svojoj i pokori joj se. Opet joj reče anđeo Gospodnji: Umnožiću veoma sjeme tvoje da se neće moći prebrojati od množine. Još joj reče anđeo Gospodnji: Eto si trudna, i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Ismailo; jer je Gospod vidio muku tvoju. A biće čovjek ubojica; ruka će se njegova dizati na svakoga a svačija na njega, i nastavaće na pogledu svoj braći svojoj. Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: Ti si Bog koji vidi. Jer govoraše: Zar još gledam iza onoga koji me vidje? Toga radi zove se studenac onaj Studenac živoga koji me vidi; a on je između Kadisa i Varada.“ Postanje 16:7-14

Ne samo da nalazimo Anđela kako tvrdi da ima moć da Agari da potomstvo koje se ne može izbrojati, već ga i autor naziva Jahveom, a sama Agara ga naziva Bogom koji vidi njene nevolje.

U drugom slučaju Anđeo govori Jakovu da je on Bog Vetilja, odnosno doma Božjeg:

„Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oči svoje i vidjeh u snu, a to ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze bijahu šareni, s biljegama prutastim i kolastim. A anđeo Gospodnji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me. A on reče: Podigni sad oči svoje i gledaj: ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti čini Lavan. Ja sam Bog od Vetilja, gdje si prelio kamen i učinio mi zavjet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju.“ Postanje 31:10-13; upor. 28:10-22

Zapravo, videti ovog Anđela znači videti Boga:

„A bijaše jedan čovjek od Saraje od plemena sinova Danovijeh, po imenu Manoje, i žena mu bješe nerotkinja i ne rađaše. Toj ženi javi se anđeo Gospodnji i reče joj: Gle, ti si sad nerotkinja, i nijesi rađala; ali ćeš zatrudnjeti i rodićeš sina. Nego sada čuvaj se da ne piješ vina ni silovita pića, i da ne jedeš ništa nečisto. Jer gle, zatrudnjećeš, i rodićeš sina, i britva da ne prijeđe po njegovoj glavi, jer će dijete biti nazirej Božji od utrobe materine, i on će početi izbavljati Izrailja iz ruku Filistejskih. I žena dođe i reče mužu svojemu govoreći: Čovjek Božji dođe k meni, i lice mu bijaše kao lice anđela Božijega, vrlo strašno; ali ga ne zapitah odakle je, niti mi on kaza svojega imena. Nego mi reče: Gle, ti ćeš zatrudnjeti i rodićeš sina; zato sada ne pij vina ni silovita pića i ne jedi ništa nečisto; jer će dijete biti nazirej Božji od utrobe materine pa do smrti. Tada se Manoje pomoli Gospodu i reče: O Gospode! Neka opet dođe k nama čovjek Božji, kojega si slao, da nas nauči šta ćemo činiti s djetetom kad se rodi. I usliši Gospod glas Manojev; i dođe opet anđeo Gospodnji k ženi kad sjeđaše u polju; a Manoje, muž njezin, ne bješe kod nje. Tada žena brže otrča i javi mužu svojemu govoreći mu: Evo, javi mi se onaj čovjek koji mi je prije dolazio. A Manoje ustavši pođe sa ženom svojom; i kad dođe k čovjeku, reče mu: Jesi li ti onaj čovjek što je govorio ovoj ženi? On odgovori: Jesam. A Manoje reče: Kad bude što si kazao, kako će biti pravilo za dijete i šta će se činiti s njim? A anđeo Gospodnji reče Manoju: Žena neka se čuva od svega što sam joj kazao. Neka ne jede ništa što dolazi s vinove loze, i vina ni silovita pića neka ne pije, i ništa nečisto neka ne jede. Što sam joj zapovjedio sve neka drži. Tada reče Manoje anđelu Gospodnjemu: Radi bismo te ustaviti da ti zgotovimo jare. A anđeo Gospodnji odgovori Manoju: Da me i ustaviš, neću jesti tvojega jela; nego ako hoćeš, zgotoviti žrtvu paljenicu, prinesi je Gospodu. Jer Manoje nije znao da je anđeo Gospodnji. Opet reče Manoje anđelu Gospodnjemu: Kako ti je ime? Da ti zahvalimo kad se zbude što si rekao. A anđeo Gospodnji odgovori mu: Što pitaš za ime moje? Čudno je. Tada Manoje uze jare i dar i prinese Gospodu na stijeni; a anđeo učini čudo pred Manojem i ženom njegovom; Jer kad se podiže plamen s oltara k nebu, anđeo Gospodnji podiže se u plamenu s oltara; a Manoje i žena njegova videći to, padoše ničice na zemlju; I anđeo se Gospodnji ne javi više Manoju ni ženi njegovoj. Tada Manoje razumje da je anđeo Gospodnji. I reče Manoje ženi svojoj: Zacijelo ćemo umrijeti, jer vidjesmo Boga. A žena mu reče: Kad bi htio Bog da nas ubije, ne bi primio iz naših ruku žrtve paljenice ni dara, niti bi nam pokazao svega ovoga, niti bi nam sad objavio takvih stvari.“ Sudije 13:2-3, 6, 8-10, 16-23

Sam Jahve svedoči da je ovaj naročiti Anđeo Bog:

„Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. Nego ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što kažem, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Jer će anđeo moj ići pred tobom i odvešće te u zemlju Amorejsku i Hetejsku i Ferezejsku i Hananejsku i Jevejsku i Jevusejsku, i ja ću ih istrijebiti.“ Izlazak 23:20-23

U ovom odlomku Jahve svedoči da ovaj naročiti Glasnik ima moć da oprašta grehe budući da u sebi nosi sopstveno Jahveovo ime, što znači da deli samu prirodu Jahvea.

Na nesreću Izrailjaca, oni nisu poslušali Jahveovo upozorenje, već su se pobunili protiv Anđela, što je dovelo do toga da se Božanski Glasnik razgnevi i ne oprosti njihovu pobunu:

„I dođe anđeo Gospodnji od Galgala u Vokim i reče: Izveo sam vas iz Misira i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo ocima vašim; i rekoh: Neću pokvariti zavjeta svojega s vama dovijeka. A vi ne hvatajte vjere sa stanovnicima te zemlje, oltare njihove raskopajte. Ali ne poslušaste glasa mojega. Šta ste to učinili? Zato i ja rekoh: Neću ih odagnati ispred vas, nego će vam biti kao trnje, i bogovi njihovi biće vam zamka. A kad izgovori anđeo Gospodnji ove riječi svijem sinovima Izrailjevijem, narod podiže glas svoj i plaka. Zato prozvaše ono mjesto Vokim; i ondje prinesoše žrtve Gospodu.“ Sudije 2:1-5

Iz svih ovih biblijskih primera jasno je da ovaj Anđeo nije stvorenje, već je zapravo potpuno Božansko Biće, s neba poslati Glasnik koji je istovremeno različit od Jahvea Boga i istovetan s njim! Sledeći izvor to najbolje sažima:

„Ali ko je ‘Gospod... Anđeo saveza’ koji iznenada dolazi u svoj hram? Na koga bi se drugo ovo moglo odnositi ako ne na Isusa Hrista? U vezi s izrazom ‘Anđeo saveza’ Lange piše:

„Od veoma ranog perioda nalazimo pomen izuzetnog Glasnika, ili Anđela, koji se ponekad naziva ‘Anđeo Božji’, a drugi put ‘Anđeo Jehovin’. On je prikazan kao Posrednik između nevidljivog Boga i ljudi u svim Božjim saopštenjima i postupanjima s ljudima. Ovom Anđelu se pripisuju božanska imena, svojstva, namere i dela. Povremeno je uzimao ljudski oblik, kao u svojim susretima s Agarom, Avramom, Jakovom, Isusom Navinom, Gedeonom, Manojem i njegovom ženom. Išao je pred izrailjskim taborom u noći izlaska. U Izlasku 23:20 Jehova je rekao: ‘Evo, šaljem anđela pred tobom da te dovede na mesto koje sam pripremio. Moje ime je u njemu.’ U Isaiji 63:9 naziva se ‘anđeo njegovog Prisustva, ili lica’, gde postoji upućivanje na Izlazak 33:14, 15, gde je Jehova rekao Mojsiju: ‘Moje Prisustvo (ili na jevrejskom, moje lice) ići će s tobom’, a Mojsije je rekao: ‘ako tvoje lice ne ide s nama, ne izvodi nas odavde.’ Naziva se ‘lice Božje’, jer, iako niko ne može videti njegovo lice i ostati živ, ipak je Anđeo njegovog lica sjaj njegove slave i verna slika njegovog bića. U njemu se očituje Jehovino prisustvo i odražava njegova slava, jer slava Božja blista u licu Isusa Hrista. Tako u Starom zavetu postoji postepen razvoj učenja o ovaploćenju, o razlikovanju ličnosti u Božanstvu, koje nije bilo potpuno obelodanjeno da ne bi ometalo učenje o jedinstvu Boga.“ (Dr John Ankerberg, dr John Weldon i dr Walter Kaiser, The Case for Jesus the Messiah– Incredible Prophecies that Prove God Exists, 16. Malachi 3:1–When Did God Suddenly Come to His Temple? Who Was the Messenger He Sent before Him to Prepare the Way?; podvlačenje naše)

Poistovećujući Jovana s glasnikom iz Malahije 3:1, Isus je u suštini tvrdio da je Anđeo Božji i Gospod koji dolazi u svoj sopstveni hram, budući da je Krstitelj bio glasnik poslat da pripremi put Hristu!

Jovanov otac i sam aludira na Malahiju 3:1 opisujući poslanje svoga sina:

„A Zaharija, otac njegov, ispuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći: Blagosloven Gospod Bog Izrailjev što pohodi i izbavi narod svoj. I podiže nam rog spasenja u domu Davida, sluge svojega, Kao što kaza ustima svetih proroka svojih od vijeka, Da će nas spasti od neprijatelja naših i iz ruku sviju koji nas mrze; Učiniti milost ocima našim, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega, 3akletve kojom se zakle Avraamu ocu našemu, da će nam dati: Izbavljenje iz ruku neprijatelja naših, da mu bez straha služimo, U svetosti i u pravdi pred njim u sve dane života našeg. I ti, dijete, zvaćeš se prorok Višnjega; jer ćeš ići naprijed pred licem Gospodnjim da mu pripraviš put; Da dadeš poznanje spasenja narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovih, Radi srdačne milosti Boga našega, kojom nas je pohodio Istok s visine; Da obasja one koji sjede u tami i sjeni smrti; da upravi noge naše na put mira.“ Luka 1:67-79 (1)

Ne samo da nalazimo odjek Malahije 3:1, već imamo i upućivanje na sledeće mesijansko proročanstvo:

„Ali neće se onako zamračiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotače zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliće vidjelo. Umnožio si narod, a nijesi mu uveličao radosti; ali će se radovati pred tobom kao što se raduju o žetvi, kao što se vesele kad dijele plijen. Jer si slomio jaram u kom vucijaše, i štap kojim ga bijahu po plećima i palicu nasilnika njegova kao u dan Madijanski. Jer će obuća svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv uvaljano izgorjeti i biti hrana ognju. Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:1-2, 6-7

Svetlost koja sviće jeste svetlost Deteta koje se rađa da vlada na Davidovom prestolu zauvek kao Silni Bog, a to je jedno od samih imena Jahvea prema knjizi proroka Isaije!

„I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ Isaija 10:20-21

Ovo dodatno utvrđuje Isusov identitet kao Boga Starog zaveta! Ovo takođe povezuje Isusovu pojavu na zemlji s pohodom Gospoda Boga Izrailjevog za koga Jovanov otac kaže da dolazi s visine da iskupi svoj narod.

Postoji još jedan slučaj gde se kaže da je Bog došao da pohodi svoj narod, i to naročito u vezi sa Isusovim vaskrsavanjem mrtvih:

„I dogodi se potom da on iđaše u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda. A kada se približi vratima grada, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica; i mnogi narod iz grada iđaše sa njom. I vidjevši je Gospod sažali se na nju, i reče joj: Ne plači! I pristupivši dohvati se nosila, a nosioci stadoše; i reče: Momče, tebi govorim, ustani! I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. A strah obuze sve, i slavljahu Boga govoreći: Veliki prorok podiže se među nama, i Bog pohodi narod svoj. I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini. I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo. I pozva Jovan dvojicu od učenika svojih i posla ih Isusu, govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? Došavši pak ti ljudi k njemu rekoše: Jovan Krstitelj posla nas tebi govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? A u taj čas on iscijeli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogim slijepim darova vid. I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda jevanđelje; I blažen je onaj koji se ne sablazni o mene.“ Luka 7:11-23

Ono što ovu izjavu čini prilično zapanjujućom jeste to što se nalazi u istom kontekstu u kome se Isus poziva na svoja čuda da bi potvrdio Krstitelju da je on Onaj koji je trebalo da dođe. A ipak, čuda koja je Isus činio upravo su ona ista koja će sam Bog činiti kada dođe da pohodi svoj narod!

„Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. Procvjetaće obilno, i veseliće se radujući se i popijevajući; slava Livanska daće joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta će mjesta vidjeti slavu Gospodnju, krasotu Boga našega. Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. Recite onima kojima se srce uplašilo: Ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašće vas. Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hrom skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj. I suho će mjesto postati jezero, i zemlja sasušena izvori vodeni, u stanu zmajevskom, po ložama njihovijem, biće trava, trska i sita. I ondje će biti nasap i put, koji će se zvati sveti put; neće ići po njemu nečisti, nego će biti za njih; ko uzide njim, ni lud neće zaći. Neće ondje biti lava, i ljuta zvijer neće ići po njemu, niti će se ondje naći, nego će hoditi izbavljeni. I koje iskupi Gospod, vratiće se i doći će u Sion pjevajući, i vječna će radost biti nad glavom njihovom, dobiće radost i veselje, a žalost i uzdisanje bježaće.“ Isaija 35:1-10

Ovo objašnjava zašto je, kada je Isus zapovedio opsednutom čoveka koga je upravo čudesno oslobodio da kaže ljudima šta je Bog učinio za njega, ovaj išao naokolo objavljujući ono što je Isus učinio:

„A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima. A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me! Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. A ondje pasijaše po gori veliko krdo svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im. A pošto iziđoše demoni iz čovjeka, uđoše u svinje; i jurnu krdo sa strmeni u jezero, i utopi se. A kad vidješe svinjari šta se dogodilo, pobjegoše i javiše u gradu i po selima. I iziđoše da vide šta se desilo, i dođoše Isusu, i nađoše čovjeka iz koga bijahu izišli demoni gdje sjedi odjeven i priseban kod nogu Isusovih; i uplašiše se. A oni što bijahu vidjeli, obavijestiše ih kako se spase bjesomučni. I moljaše ga sav narod iz okoline gadarinske da ode od njih; jer bijahu obuzeti strahom velikim. A on uđe u lađu i vrati se. A čovjek iz koga iziđoše demoni moljaše ga da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreći: Vrati se domu svome, i kazuj šta ti učini Bog. I otide propovijedajući po svemu gradu šta mu učini Isus.“ Luka 8:27-39

I opsednuti čovek i nadahnuti autor mogli su videti da ono što Bog čini, čini i Isus, jer Isus jeste Bog!

Vraćajući se na Malahiju 3:1, postoji još jedno mesto gde Luka jezik ovog naročitog teksta primenjuje na Hrista:

„A potom izabra Gospod i druge, Sedamdesetoricu, i posla ih dva po dva pred licem svojim u svaki grad i mjesto kuda namjeravaše sam ići. I reče im: Žetve je mnogo, a poslenika malo; zato se molite gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. Idite; evo, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu. U koju god kuću uđete najprije kažite: Mir domu ovome! I ako bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se vama. A u toj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima, jer je poslenik dostojan plate svoje; ne prelazite iz kuće u kuću. I u koji god grad uđete i prime vas, jedite što vam se iznese, I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: Približilo vam se Carstvo Božije. I u koji god grad uđete i ne prime vas, izišavši na trgove njegove, recite: I prah što nam je prionuo od grada vašega za noge naše otresamo vam. Ali ovo znajte da vam se približilo Carstvo Božije! Kažem vam da će Sodomu biti lakše u Dan onaj negoli gradu tome. Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa što su bila u vama, davno bi se, sjedeći u kostrijeti i pepelu, pokajali. Ali Tiru i Sidonu biće lakše na Sudu nego vama. I ti, Kapernaume, koji si se do neba podigao, do ada ćeš se survati. Ko vas sluša, mene sluša, i ko se vas odriče, mene se odriče; a ko se mene odriče, odriče se Onoga koji je mene poslao. Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima. U taj čas obradova se duhom Isus i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja. I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:1-3, 16-22

Baš kao Jahve u Malahiji 3:1, Isus Hrist je Gospod koji šalje svoje izaslanike pred sobom da pripreme njegov put! Ovo dodatno potvrđuje da je Luka zaista verovao da je Isus Gospod za koga je prorok Malahija rekao da dolazi.

**
Predmet religioznog obožavanja i predanosti**

Zanimljivo je da, tvrdeći da je On taj koji šalje svoje apostole, Hrist sebe u suštini predstavlja kao Gospodara žetve kome su njegovi sledbenici trebalo da se mole da pošalje radnike na svoje polje. A prema nadahnutoj knjizi Dela apostolskih, upravo to su činili najraniji Hristovi sledbenici:

„Prvu ti knjigu napisah, o Teofile, o svemu što poče Isus i tvoriti i učiti Do dana kada se vaznese, pošto Duhom Svetim dade zapovjesti apostolima koje izabra, Kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogim istinitim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o Carstvu Božijemu. S njima boraveći zapovjedi im da se ne udaljuju iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Oca, koje čuste, reče, od mene; Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo poslije ovih dana. Onda oni koji bijahu sabrani pitahu ga govoreći; Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme uspostaviti carstvo Izrailjevo? A on im reče: Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti, Nego ćete primiti silu kada siđe Sveti Duh na vas; i bićete mi svjedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje. I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, I oni rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo. Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda. I kad uđoše, popeše se u gornju odaju gdje su boravili, i to: Petar i Jakov, i Jovan i Andrej, Filip i Toma, Vartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev. Ovi svi bijahu istrajno i jednodušno na molitvi i moljenju, sa ženama i sa Marijom materom Isusovom i sa braćom njegovom. I u te dane ustade Petar između učenika, – a bijaše naroda na okupu oko sto dvadeset duša, – i reče: Ljudi braćo, trebalo je da se izvrši ono Pismo što proreče Duh Sveti ustima Davidovim za Judu, koji bješe predvodnik onih što uhvatiše Isusa; Jer se brojaše s nama i bijaše primio udjel službe ove. On, dakle, steče njivu od plate nepravedne, i strmoglavivši se puče po srijedi, i prosu se sva utroba njegova. I to postade znano svima koji žive u Jerusalimu, tako da se ta njiva prozva njihovim jezikom Akeldama, što znači: njiva krvi. Jer je napisano u knjizi Psalama: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živio u njemu; i: Episkopstvo njegovo da primi drugi. Treba, dakle, od ovih ljudi koji su bili zajedno s nama za sve vrijeme otkako među nas dođe i iziđe od nas Gospod Isus, Počevši od krštenja Jovanova do dana kada se uznese od nas, da jedan od ovih bude s nama svjedok njegovog vaskrsenja. I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, koji bi nazvan Just, i Matiju. I pomolivši se rekoše: Ti, Gospode, poznavaoče srdaca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao, Da primi udjel ove službe i apostolstva, iz kojeg ispade Juda, da ide na mjesto svoje. I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matiju, i bi pribrojan Jedanaestorici apostola.“ Dela apostolska 1:1-6, 15-26

Iz konteksta je kristalno jasno da je Gospod kome su se apostoli molili, Onaj za koga su ispovedili da poznaje srca svih ljudi, upravo Isus Hrist, pošto se za njega kaže da je Gospod koji ih je izabrao. O Isusovoj sposobnosti da poznaje srca svih ljudi imaćemo više da kažemo u sledećem odeljku.

Ovo nije jedini slučaj u kome su se Hristovi sledbenici molili njemu:

„I kamenovahu Stefana koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj! Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.“ Dela apostolska 7:59-60

U ovom primeru Stefan ne samo da je zamolio Isusa da oprosti njegovim neprijateljima – što je isključivo božanska funkcija, kao što ćemo videti – nego je i preklinjao vaskrslog i uzvišenog Gospoda da primi njegov duh, koristeći jezik sličan onome koji nalazimo u sledećem psalmu:

„U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!“ Psalam 31:5

Ima još toga u ranohrišćanskom obožavanju uzvišenog Gospoda. Jedan od razloga zbog kojih je Pavle progonio hrišćane jeste njihov običaj da prizivaju ime Gospoda Isusa:

„A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode! A Gospod njemu: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, I vidje u viđenju čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na njega da progleda. A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje zato da ih vezane vodi prvosveštenicima?“ Dela apostolska 9:10-17, 20-21

Oni koje je Pavle progonio nisu bili Jevreji koji su prizivali Jahveovo ime, pošto je on bio veran Jevrejin koji je držao Toru i koji je voleo i obožavao Boga Izrailja. On je, naprotiv, progonio jevrejske hrišćane koji su u svom obožavanju prizivali Isusovo ime, jer je znao da su, prema hebrejskom Svetom pismu, pravi vernici oni koji prizivaju Jahveovo ime:

„A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.“ Postanje 21:33

„Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade.“ Psalam 99:6-7

Ovi primeri ne pokazuju samo da je Isus Gospodar žetve koji šalje radnike poput Ananije i Pavla, nego i da je on vaskrsli Gospod koga su prvi hrišćani obožavali i slavili!

Gospod koji poznaje srca, oprašta sve naše grehe i isceljuje sve naše bolesti

Prema jevanđeljima, Isus je išao naokolo isceljujući ljude od njihovih raznih bolesti, isterivao demone i opraštao ljudima grehe. Na primer, Gospod Isus je u najmanje dva navrata oprostio grehe pojedinim osobama, a jednu od njih je pritom i iscelio.

„I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. I ne našavši kuda bi ga unijeli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. I vidjevši vjeru njihovu, reče mu: Čovječe, opraštaju ti se grijesi tvoji. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grijehe osim jedini Bog? A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, – reče oduzetome: Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas!“ Luka 5:18-26

„I gle, žena u gradu koja bješe grješnica, doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese miris u sudu od alavastra. I stavši pozadi kod nogu njegovih plakaše, i stade kvasiti noge njegove suzama, i kosom glave svoje otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirisom. A kad vidje farisej koji ga je pozvao, reče u sebi: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče; jer je grješnica. I odgovarajući Isus reče mu: Simone, imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju, kaži. A Isus reče: Dvojica bijahu dužni jednome povjeriocu, jedan bješe dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži, koji će ga od njih dvojice većma ljubiti? A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome više pokloni. A on mu reče: Pravo si sudio. I okrenuvši se ženi, reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, ni vode mi na noge nisi dao, a ona mi suzama obli noge, i kosom glave svoje obrisa. Cjeliva mi nisi dao; a ona, otkako uđe, ne presta cjelivati mi noge. Uljem nisi pomazao glavu moju, a ona mirisom pomaza mi noge. Zato ti kažem: Opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta malu ljubav ima. A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta? A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 7:37-50

Isus je ponovo prikazan kako vrši upravo one funkcije koje Stari zavet pripisuje Jahveu Bogu! Prema Svetom pismu, jedino Jahve poznaje srca ljudi i on je Onaj koji isceljuje i oprašta svom narodu:

„Kad bude glad u zemlji, kad bude pomor, suša, medljika, skakavci, gusjenice, ili kad ga pritijesni neprijatelj njegov u zemlji njegovoj vlastitoj, ili kakvo god zlo, kakva god bolest, Svaku molbu i svaku molitvu koja bude od koga god čovjeka ili od svega tvojega naroda Izrailja, ko pozna muku srca svojega i podigne ruke svoje u ovom domu, Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih; Da te se boje dokle su god živi na zemlji koju si dao ocima našim. I stranac koji nije od tvojega naroda Izrailja, nego dođe iz daljne zemlje imena tvojega radi, (Jer će se čuti za ime tvoje veliko i za ruku tvoju krjepku i mišicu tvoju podignutu) kad dođe i pomoli se u ovom domu, Ti čuj s neba, iz stana svojega, i učini sve za što poviče k tebi onaj stranac, da bi poznali ime tvoje svi narodi na zemlji i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovijem domom koji sazidah. Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelja svojega putem kojim ga pošlješ, i pomole se Gospodu obrativši se ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Čuj s neba molbu njihovu i podaj im pravicu. Kad ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih, daš ih neprijateljima njihovijem, te ih zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku daleko ili blizu, Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji onijeh koji ih zarobiše i reku: Sagriješismo i zlo učinismo, skrivismo, I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih koji ih zarobe, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj koju si dao ocima njihovijem, ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Tada čuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i podaj im pravicu, I oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili i sve prijestupe kojima ti budu prestupili, i umilostivi im one koji ih zarobe da se smiluju na njih.“ 1. Carevima 8:37-40, 49-50

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću; Ispunja dobrim želje tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja.“ Psalam 103:1-5

„Ko je Bog kao ti? Koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od našljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mala milost. Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grijehe njihove.“ Mihej 7:18-19

Sam Novi zavet svedoči da jedino Bog oprašta grehe i da ispituje i poznaje srca svih,

„Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?“ Marko 2:7

„A poslije mnogog razmatranja ustade Petar i reče im: Ljudi braćo, vi znate da Bog od prvih dana izabra među nama da iz mojih usta čuju neznabošci riječ Jevanđelja i da vjeruju. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama,“ Dela apostolska 15:7-8

„A Onaj što ispituje srca, zna šta je želja Duha, jer po volji Božijoj posreduje za svete.“ Rimljanima 8:27

Pa ipak, Luka i Dela apostolska prikazuju Isusa kako isceljuje bolesti, oprašta grehe i zna šta su ljudi mislili u svojim srcima!

Kao da to nije dovoljno da zadivi um, Isusovi sledbenici su čak išli naokolo isceljujući ljude i opraštajući im u Hristovo ime! Evo samo nekih od mnogih primera zabeleženih u Luki i Delima apostolskim:

„A Jovan odgovarajući reče: Nastavniče, vidjesmo jednoga gdje imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. I reče mu Isus: Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.“ Luka 9:49-50

„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:17-20

„A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u hram u deveti čas molitve. I bijaše neki čovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i polagahu svaki dan pred vrata hrama koja se zovu Krasna da prosi milostinju od onih koji ulaze u hram. Ovaj vidjevši Petra i Jovana da hoće da uđu u hram, zatraži milostinju. A Petar pogledavši na njega s Jovanom reče: Pogledaj na nas! A on ih pažljivo gledaše očekujući da od njih nešto dobije. A Petar reče: Srebra i zlata nemam, nego što imam to ti dajem: U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi. I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji; I skočivši stade, i hođaše, i uđe s njima u hram hodeći i skačući i hvaleći Boga. I vidje ga sav narod gdje ide i hvali Boga. A poznadoše ga da to bješe onaj što milostinje radi sjeđaše kod Krasnih vrata hrama i ispuniše se čuđenja, i bjehu van sebe od toga što mu se dogodi. A dok se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, sav narod zadivljen navali njima u trijem koji se zvaše Solomonov. A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“ Dela apostolska 3:1-16

„A dok oni govorahu narodu, naiđoše na njih sveštenici i starješina hrama i sadukeji, Srdeći se što oni uče narod i javljaju u Isusu vaskrsenje iz mrtvih. I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru, jer već bješe veče. A mnogi od onih koji čuše riječ povjerovaše, i dostiže broj ljudi oko pet hiljada. I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:1-12

„I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneja, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. I reče mu Petar: Eneja, iscjeljuje te Isus Hristos; ustani i prostri sam sebi! I odmah ustade. I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i Saronu, i obratiše se Gospodu.“ Dela apostolska 9:33-35

„Dogodi se pak kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i gatajući donošaše veliki dobitak svojim gospodarima. Ova pođe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreći: Ovi su ljudi sluge Boga Višnjega, koji nam javljaju put spasenja. I ovako činjaše mnogo dana. A kada se Pavlu dosadi, okrenu se i reče duhu: Zapovijedam ti imenom Gospoda Isusa Hrista, iziđi iz nje! I iziđe u taj čas.“ Dela apostolska 16:16-18

Luka ima još toga da kaže o Isusovoj sposobnosti da vrši isključivo božanske funkcije.

**
Davalac Svetog Duha i Uništitelj zlih**

Prema svedočanstvu Krstitelja, Hrist dolazi da krsti svoje sledbenike Svetim Duhom i da svojom vejačom sakupi nevernike kako bi ih spalio, to jest uništio neugasivim ognjem:

„Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.“ Luka 3:16-17

Uzgred, Jovan ne samo da kaže da je Hrist moćniji od njega nego i izjavljuje da nije dostojan da odreši remenje na Hristovim sandalama, što je bio posao koji su obavljale sluge. Govoreći to, Krstitelj je u suštini izjavljivao da nije dostojan ni da bude Hristov rob!

Gospod Isus je ovo obećanje da će ljude krstiti Svetim Duhom ispunio nakon svog vaznesenja na nebo:

„I kad se navrši pedeset dana, bijahu svi apostoli jednodušno na okupu. I ujedanput nastade šum sa neba kao hujanje silnoga vjetra, i napuni sav dom gdje oni sjeđahu; I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni, i siđe po jedan na svakoga od njih. I ispuniše se svi Duha Svetoga i stadoše govoriti drugim jezicima, kao što im Duh davaše da kazuju. A u Jerusalimu boravljahu Judejci, ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom. Pa kad nastade ova huka, skupi se narod, i smete se; jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovim jezikom. I divljahu se i čuđahu se svi govoreći jedan drugome: Gle, zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili: Parćani i Miđani i Elamiti, i koji žive u Mesopotamiji i Judeji i Kapadokiji, u Pontu i Aziji, U Frigiji i Pamfiliji, u Egiptu i krajevima Libije blizu Kirine, i došljaci Rimljani, i Judejci i prozeliti, Krićani i Arapi, čujemo gdje oni govore na našim jezicima o veličanstvenim djelima Božijim? I svi se divljahu i bijahu u nedoumici govoreći jedan drugom: Šta bi ovo moglo biti? A drugi se podsmijevahu i govorahu: Napili su se slatkoga vina. A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: Ljudi Judejci, i svi vi koji boravite u Jerusalimu: ovo neka vam je na znanje, i saslušajte riječi moje. Jer ovi nisu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći čas dana. Nego je to ono što je rekao prorok Joil: I biće u posljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha mojega na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće viđenja i starci vaši sanjaće snove. Pa i na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliću od Duha mojega, i proricaće. I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni Dan Gospodnji. I biće da će se spasti svaki koji prizove ime Gospodnje. Ljudi Izrailjci, čujte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate, Ovoga, po određenom savjetu i promislu Božijem predanog uzeste i rukama bezakonika prikovaste i ubiste. Njega Bog vaskrse, razdriješivši muke smrti, jer ne bješe moguće da ga ona drži. Jer David govori za njega: Gospoda neprestano gledah pred sobom, jer mi je s desne strane, da se ne pokolebam. Zato se razveseli srce moje i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadi. Jer nećeš ostaviti dušu moju u adu, niti ćeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Pokazao si mi puteve života, ispunićeš me veselja licem tvojim. Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete.“ Dela apostolska 2:1-6, 29-33

Ponovo, prema proročkim spisima, Jahve je taj koji izliva Svetog Duha i koji vejačom sakuplja zle radi uništenja!

„Jer ko bi se smilovao na tebe, Jerusalime? Ko li bi te požalio? Ko li bi došao da zapita kako ti je? Ti si me ostavio, govori Gospod, otišao si natrag; zato ću mahnuti rukom svojom na te i pogubiću te; dosadi mi žaliti. Zato ću ih izvijati vijačom na vratima zemaljskim, učiniću ih sirotima, potrću narod svoj, jer se ne vraćaju s putova svojih.“ Jeremija 15:5-7

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj;“ Joil 2:27-29 – up. Isaija 44:3; Jezekilj 36:25-27, 37:14, 39:29

Zadivljujuće je to što je Petar upravo bio završio citiranje ovog Joilovog proročanstva neposredno pre nego što je izjavio da je Hrist izlio Svetog Duha na njih!

„A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: Ljudi Judejci, i svi vi koji boravite u Jerusalimu: ovo neka vam je na znanje, i saslušajte riječi moje. Jer ovi nisu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći čas dana. Nego je to ono što je rekao prorok Joil: I biće u posljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha mojega na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće viđenja i starci vaši sanjaće snove. Pa i na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliću od Duha mojega, i proricaće. I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni Dan Gospodnji. I biće da će se spasti svaki koji prizove ime Gospodnje.“ Dela apostolska 2:14-21

Dakle, ono što Stari zavet kaže da će Jahve učiniti, Luka i Dela apostolska tvrde da čini Hrist! Razlog? Zato što je Isus Jahve Bog (ali ne i Otac ili Sveti Duh), prema nadahnutom autoru Luke i Dela apostolskih!

Na kraju, nadamo se da je naša kratka studija pomogla čitaocima da uvide da je Luka verovao i objavljivao da je Isus Hrist ljudska manifestacija Boga Izrailja, budući da je jedinstveni božanski Sin Božji koji je došao s neba da iskupi svoj narod.

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Kao što si prvi put došao u svoj hram da iskupiš svoj narod, preklinjemo te da dođeš ponovo i spaseš nas od gneva koji dolazi, kako bismo živeli u tvom slavnom i svetom prisustvu u sve vekove! Volimo te, o vaskrsli Gospode slave i večni Sine Boga Svevišnjeg! Ispovedamo i verujemo da si ti suvereni Gospod svega stvorenja, na slavu Boga Oca! Amin.

**
Dalje čitanje**

http://answering-islam.org/Shamoun/luke_preexistence.htm
http://answering-islam.org/Responses/Shabir-Ally/acts.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/preexistence_synoptics.htm
http://answering-islam.org/authors/shamoun/petrine_christology.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/zaatari/jesus_omniscient1.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/zaatari/jesus_omniscient2.html

Završna napomena

(1) Zaharijina objava da je Bog došao da iskupi svoj narod odjekuje u rečima anđela upućenim Josifu:

„A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:18-23

Ime Isus označava da je Hrist Jahve koji dolazi da spase svoj narod od njegovih grehova, budući da je Bog s nama. Ovo je dodatna potvrda da je, što se sinoptičkih jevanđelja tiče, sam Isus Bog koji je došao da pohodi svoj narod, u ispunjenju svih starozavetnih proročanstava koja govore o Bogu koji dolazi da prebiva s čovekom. Hrist nije prosto znak da je Bog sa svojim narodom, nego je on sam Bog koji dolazi (i nastavlja) da prebiva sa svim svojim sledbenicima:

„Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:20

„Odgovori mu Isus i reče: Ako me neko ljubi, riječ moju držaće, i Otac moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti.“ Jovan 14:23