Mesija Svevišnji, 1a deo

Ovo je nastavak našeg prethodnog razmatranja o svedočanstvu Starog zaveta o božanstvu mesijanskog Kralja.

Problem

Prema jevrejskim Pismima, Jahve nije samo Svevišnji nad celom zemljom,

„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:9

On je zapravo jedini koji to jeste:

„I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.“ Psalam 83:18

Pa ipak, ovi nadahnuti spisi svedoče da je Bog postavio cara Davida da bude Svevišnji nad svim carevima zemlje:

„Milosti ću Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaću istinu tvoju ustima svojima. Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju rekavši: „Učinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: Dovijeka ću utvrđivati sjeme tvoje, i prijesto tvoj uređivati od koljena do koljena.“ Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroćavaš. Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje. Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vaseljenu i što je god u njoj. Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja. Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim. Blago narodu koji zna trubnu poklič, Gospode! U svjetlosti lica tvojega oni hode; Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvisuju se. Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvisuje se rog naš. Jer je od Gospoda odbrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš. Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.“ Psalam 89:1-4, 19-20, 24-27

Ovde Psalmista ponavlja obećanje koje je Bog dao Davidu na drugom mestu, da će on vladati nad celom zemljom i svim njenim carevima:

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:1-3, 6-12

Dakle, Bog nije samo obećao da će uzvisiti Davida da vlada kao Svevišnji,

„I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.“ Psalam 89:27 New American Bible Revised Edition (NASBRE)

On se čak zakleo da će njegov pomazani car imati udela u njegovom vlasništvu nad svetom i svime što je u njemu:

„Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vaseljenu i što je god u njoj.“ Psalam 89:11 – upor. 24:1

„Ustani, Bože, sudi zemlji; jer su tvoji po našljedstvu svi narodi.“ Psalam 82:8 English Standard Version (ESV)

Ipak, ovo odmah otvara problem, naime, kako je Davidu moglo biti dopušteno da vlada kao Svevišnji kada nadahnuto Sveto pismo uči da je to položaj koji pripada jedino Jahveu Bogu?

Rešenje

Rešenje se nalazi upravo u obećanjima koja je Bog dao Davidu i o Davidu. Moramo imati na umu da ovaj potonji nikada nije preuzeo u posed sve narode, niti je ikada vladao nad ostalim carevima zemlje. Stoga je ostalo nekom od njegovih budućih potomaka da ispuni sve blagoslove koje se Bog zakleo da će dati Davidu, kao što i samo Sveto pismo svedoči:

„Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; Ali milosti svoje neću uzeti od njega, niti ću prevrnuti istinom svojom; Neću pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neću poreći. Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? Sjeme će njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.“ A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega; Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov. Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine. Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta podsmijeh u susjeda svojijeh. Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove. Zavratio si oštrice mača njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju; Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju; Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. Dokle ćeš se, Gospode, jednako odvraćati, dokle će kao oganj plamtjeti gnjev tvoj? Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove? Koji je čovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh? Gdje su pređašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom. Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda, Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega. Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin.“ Psalam 89:28-52

Ovde Psalmista jadikuje nad činjenicom da izgleda kao da je Bog zanemario savez koji je sklopio sa Davidom, budući da nije postavio čoveka da sedi na Davidovom prestolu kao car nad Izrailjem, iako se sam Bog zakleo da je njegov savez sa Davidom neopoziv — činjenica koja se ponavlja u sledećim odlomcima:

„nego ti javljam da će ti Gospod sazidati kuću. I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će biti između sinova tvojih, i utvrdiću carstvo njegovo. On će mi sazidati dom, i utvrdiću prijesto njegov dovijeka. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin; a milosti svoje neću ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe. Nego ću ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom dovijeka, i prijesto će njegov stajati dovijeka.“ 1. Dnevnika 17:10b-14

„Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove, Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: „Neću ući u šator doma svojega, niti ću leći na postelju odra svojega; Neću dati sna očima svojima, ni vjeđama svojima drijema, Dok ne nađem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.“ Evo, čusmo da je u Jefremovoj zemlji, nađosmo ga na poljima Kirijat-jarimskim. Uđimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. Stani, Gospode, na počivalištu svojem, ti i kovčeg sile tvoje. Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. Zbog Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. 3akle se Gospod Davidu u istini od koje neće odstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu. Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.“ Psalam 132:1-5, 10-12

Sa svakim novopostavljenim carem, Izrailj se nadao da će se Božja zakletva konačno ostvariti. Ipak, kao što i sama Sveta Biblija svedoči, nijedan od Davidovih naslednika nije uspeo da ostvari Božja obećanja, jer nijedan od njih nije bio u stanju da služi Bogu apsolutnim, savršenim poštenjem.

Međutim, činjenica da je Sveti Duh nadahnuo ljude da se pozivaju na obećanja koja je Bog dao Davidu u vreme kada Izrailj više nije imao cara koji bi vladao nad njima, pokazuje da Bog nije zaboravio svoju zakletvu datu svome ljubljenom sluzi. Bog je i dalje imao svaku nameru da ispuni zakletvu koju je dao svome pomazanom caru, kao što pokazuju sledeća proroštva:

„Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: On će suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. Rodiće narodu gore mirom, i humovi pravdom. On će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, i nasilnika će oboriti, Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. Sići će kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. Pred njim će popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah će lizati. Carevi tarsiski i ostrvljani donijeće dare, carevi šavski i savski daće danak. Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni. Jer će izbaviti ubogoga koji cvili, i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti. Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima. Oni će dobro živjeti, i donijeće mu zlato iz Šave; i svagda će se moliti za njega, i svaki će ga dan blagosiljati. Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelujaće se klasje njezino kao livanska šuma, i po gradovima cvjetaće ljudi kao trava na zemlji. Ime će njegovo biti uvijek; dokle teče sunca, ime će njegovo rasti. Blagosloviće se u njemu, svi će ga narodi zvati blaženim.“ Psalam 72:1, 8-11, 15, 17

A evo kako su izvesni jevrejski izvori tumačili ovaj psalam:

Sastavio Solomon, izrečeno u proroštvu. Bože, daj svoje pravedne presude Caru Mesiji, i svoju pravednost sinu cara Davida. (Edvard M. Kuk, The Psalms Targum: An English Translation, 2001; podebljanje i podvlačenje naše)

Obećanje da će mesijanski car vladati nad zemljom se ponavlja, zajedno sa uverenjem da će mu se svi carevi i narodi pokloniti kao vladaru koga je Bog postavio.

Ono što ovo čini prilično zapanjujućim jeste to što je car prikazan kako prima čast koju bi trebalo da prima jedino Jahve Bog. Na primer, Bog je izričito upozorio svoj narod da treba da služi i klanja se jedino njemu:

„Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; A činim milost na tisućama onijeh koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje.“ Izlazak 20:4-6 ESV

„Boj se Gospoda Boga svojega, njemu služi i njega se drži, i njegovijem se imenom kuni.“ Ponovljeni zakoni 10:20

„A Samuilo reče svemu domu Izrailjevu govoreći: Ako se svijem srcem svojim obraćate ka Gospodu, povrzite tuđe bogove između sebe i Astarote, i spremite srce svoje za Gospoda, njemu jedinomu služite, pa će vas izbaviti iz ruku Filistejskih.“ 1. Samuilova 7:3

Pa ipak, u Psalmu 72 Bog očekuje da se svi narodi na isti način poklone i služe vladaru koga je on postavio!

Sledeći odlomak ovo iznosi još jasnije, budući da govori o davidovskom caru koji prima istu službu ili poklonjenje koje prima i Bog:

„Nego će služiti Gospodu Bogu svojemu i Davidu, caru svojemu, kojega ću im podignuti. Ti se dakle ne boj, Jakove slugo moj, govori Gospod, i ne plaši se, Izrailju; jer, evo, ja ću te izbaviti iz daljne zemlje, i sjeme tvoje iz zemlje ropstva tvojega, i Jakov će se vratiti i počivati, i biće miran, i niko ga neće plašiti. Jer sam ja s tobom, govori Gospod, da te izbavim; i učiniću kraj svijem narodima među koje sam te rasijao, ali tebi neću učiniti kraja, nego ću te pokarati s mjerom, a neću te ostaviti sasvijem bez kara. Jer ovako veli Gospod: Smrtan je polom tvoj i rana tvoja ljuta. Nema nikoga koji bi se primio tvoje stvari da te liječi, nema lijeka koji bi ti pomogao. Svi koji te ljube zaboraviše te, ne traže te, jer te udarih udarcem neprijateljskim, karom žestokim, za mnoštvo bezakonja tvojega, za silne grijehe tvoje. Zašto vičeš zbog rane svoje, smrtnoga bola svojega? Za mnoštvo bezakonja tvojega, za silne grijehe tvoje činim ti to. Ali svi koji te proždiru, proždrijeće se, i neprijatelji tvoji svikoliki otići će u ropstvo, i koji te gaze, biće pogaženi, i sve koji te plijene, daću ih da se oplijene. Jer ću te iscijeliti i rane ću ti izliječiti, govori Gospod, jer te zvaše otjeranom: Sionom kojega niko ne traži. Ovako veli Gospod: Evo, ja ću povratiti iz ropstva šatore Jakovljeve i smilovaću se na stanove njegove; i grad će se sazidati na mjestu svom, i dvor će stajati na svoj način. I iz njih će izlaziti hvale i glas ljudi veselijeh, jer ću ih umnožiti, i neće se umaljivati, i uzvisiću ih, i neće se poniziti. I sinovi će njegovi biti kao prije, i zbor će njegov biti utvrđen preda mnom, i pohodiću sve koji mu čine silu. I knez će njihov biti od njih, i vladalac će njihov izlaziti ispred njih; i daću mu da pristupa, i pristupaće k meni; jer ko je taj koji se usuđuje pristupiti k meni? govori Gospod.“ Jeremija 30:9, 21

David se ovde odnosi na Onoga koji treba da dođe iz Davidove loze, kao što ćemo upravo otkriti.

Zapravo, čak nam se kaže da su Izrailjci trebali da se boje cara koga je Bog postavio na isti način na koji su se bojali Boga:

„Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima;“ Priče Solomonove 24:21

Sledeći tekst nam pomaže da uvidimo zašto je Božjem pomazaniku mogla biti data takva slava i čast:

„Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu Klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Gospod pravda naša.“ Jeremija 23:5-6 World English Bible (WEB)

Za vladara koji treba da potekne iz Davidovih bedara kaže se da je sam Jahve koji dolazi da spasava i vlada savršenom pravdom. Ime ovde označava prirodu i funkciju ovoga cara, i stoga potvrđuje da će taj davidovski vladar koji dolazi biti Jahve koji opravdava, to jest čini svoj narod pravednim:

nazvaće se Gospod — to jest, biće (Isaija 9:6) „Jehova“, Božje neprenosivo ime. Iako, kada se primenjuje na stvorene stvari, izražava samo neku osobenu vezu koju one imaju sa Jehovom (Postanje 22:14; Izlazak 17:15), ipak kada se primenjuje na Mesiju mora izražavati njegovo Božanstvo objavljeno u sili opravdanja prema nama (1. Timoteju 3:16).

naša — označava njegovo čovečanstvo, koje je takođe sadržano u tome što je Mladica podignuta Davidu, odakle potiče njegova ljudska titula „Sin Davidov“ (upor. Matej 22:42-45).

Pravednost — označava njegovo Božanstvo, jer jedino Bog može opravdati bezbožnika (upor. Rimljanima 4:5; Isaija 45:17, Isaija 45:24, Isaija 45:25). (Commentary Critical and Explanatory on the Whole Bible; podebljanje naše)

Tokom njegove vladavine, Juda i Izrailj bi iskusili spasenje i sigurnost. Ljudi bi ga nazivali „Jahve pravednost naša“. Ovo snažno ukazuje na to da bi ovaj Car bio sam Jahve koji vlada u pravednosti (upor. 1. Korinćanima 1:30; 2. Korinćanima 5:21). Njegovo ime izgleda kao igra reči sa imenom Sedekija, koje verovatno znači „Jahve je moja pravednost“. Ako je tako, ovo proroštvo verovatno potiče iz vremena Sedekijine vladavine. Ironično, Sedekija je bio sve samo ne pravedan. (Expository Notes of Dr. Thomas Constable; podebljanje naše)

Nakon svega rečenog, sada smo spremni da pređemo na sledeći deo našeg razmatranja gde ćemo imati još toga da kažemo o božanstvu Božjeg pomazanika.