Isus: Otac večnosti, a ne Bog Otac!
Isaija 9:6 naziva Mesiju Ocem večnosti. Šta ta jevrejska fraza zaista znači i zašto ne izjednačava Isusa sa Bogom Ocem.
376 objava · strana 10 od 19
Isaija 9:6 naziva Mesiju Ocem večnosti. Šta ta jevrejska fraza zaista znači i zašto ne izjednačava Isusa sa Bogom Ocem.
Danilo istinitog Boga naziva Knezom vojske, Knezom nad knezovima i Bogom nad bogovima — a Novi zavet ta zvanja pripisuje Isusu Hristu.
Primeri iz hebrejske Biblije u kojima se JHVH vidljivo javlja ljudima — izazov rabinskoj tvrdnji da Bog ne može ući u svet i pojaviti se kao čovek.
Kritičari se pozivaju na Marka 13:32 protiv božanstva Hrista, ali jevanđelja istovremeno tvrde da je ovaploćeni Isus znao sve.
Izreka zabeležena kod Mateja i Luke, nazvana „sinoptičkim jovanovskim gromom“, otkriva Sina koji poznaje Oca kao što Otac poznaje njega.
Prema arijancu Gregu Staffordu, Jevrejima 1:6 citira Ponovljene zakone 32:43 — čime apostol Isusa poistovećuje sa Jahveom Svemogućim.
Odlomci iz knjige jednog od vodećih evanđeoskih bibličara u kojima se brane istorijsko postojanje, telesno vaskrsenje i božanstvo Hrista.
Pregled novozavetnog svedočanstva o božanstvu Hrista prema Mareju Dž. Harisu: implicitna i eksplicitna hristologija sa nizom biblijskih referenci.
Odlomak iz Morlanda i Krejga o oblikovanju učenja o Trojstvu: Logos hristologija, modalizam, Tertulijan, arijanstvo i Nikejski simvol vere.
Sabor u Antiohiji 268. godine osudio je Pavla Samosatskog i posvedočio da je Hristos božanski Anđeo koji se javljao starozavetnim vernicima.
Novi zavet uči da se jedino Bog obožava — a ipak Isus prima isto obožavanje uz izričito odobrenje Boga. Dokaz božanstva Hrista.
Pavle i Poslanica Jevrejima ne prikazuju Hrista kao prvo stvorenje, već kao ovaploćenog Jehovu Boga — odgovor na tvrdnje Šabira Alija.
Kuran duhu pripisuje jedinstvena Alahova imena al-kudus i al-amin, kao i stvaranje i davanje života — svedočanstvo o božanstvu Duha.
Citati crkvenih otaca iz Berkotovog rečnika koji pokazuju da je rana crkva verovala u božanstvo Svetog Duha.
Protiv duhoboraca (pneumatomaha): Sveti Duh kao Bog u hrišćanskom Svetom pismu (55–60. n. e.). Studija pokazuje verovatnu grešku u savremenim prevodima Svetog pisma, pre svega u Filipljanima 3:3, koji
Kuran ne osuđuje Trojstvo koje hrišćani ispovedaju — on mu, nesvesno, svedoči. Odgovor na drugi Adnanov prigovor.
Nastavak pobijanja Adnana Rašida: kako Kuran pogrešno predstavlja hrišćansko učenje o Trojstvu i o božanstvu Hrista.
Pobijanje tvrdnje unitarijanaca da se reč „bog“ koristi fluidno: u Novom zavetu se theos gotovo uvek odnosi na jednog istinitog Boga.
Nastavak: tekstovi u kojima Novi zavet naziva Hrista Bogom — Jovan 1:1, Jovan 1:18 i Tomino ispovedanje „Gospod moj i Bog moj“.
Treći deo serije: Pavle i Petar o Isusu kao Bogu — Rimljanima 9:5, Kološanima 1 i 2, Titu 2:13, 2. Petrova 1:1 i Grenvil Šarpova konstrukcija.