Upotreba reči theos u Novom zavetu, 2. deo
Odlomci u kojima je Isus opisan kao theos u punom i apsolutnom smislu: Jevrejima 1, Jovan 1, Jovan 20:28, Rimljanima 9, Titu 2 i 2. Petrova 1.
291 objava · strana 11 od 15
Odlomci u kojima je Isus opisan kao theos u punom i apsolutnom smislu: Jevrejima 1, Jovan 1, Jovan 20:28, Rimljanima 9, Titu 2 i 2. Petrova 1.
Bog je oduvek želeo da bude jedini Car Izrailja; Hristos, Sin Davidov, seda na Jahvin presto i tako ispunjava savez sa Davidom.
Odgovor na tvrdnju da je Isus bio samo nacionalni prorok: davidovski Car Izrailja je po Pismu Vladar kome se svi narodi moraju pokoriti.
Slučaj Jude Iskariotskog pobija kalvinističku doktrinu T.U.L.I.P. — Hristos ga je izabrao da bi ga spasao.
U Jevanđelju po Luki učenici obožavaju Isusa nakon što se telesno vazneo na nebo pred njihovim očima — što potvrđuje njegovo božanstvo.
Pregled najsnažnijih biblijskih dokaza za božanstvo Hrista: božanski atributi, večno postojanje, titule, obožavanje i apostolsko svedočanstvo.
Nastavak dokazivanja da Jovanovo jevanđelje potvrđuje da Isusa treba obožavati kao Boga u telu, kao jedinorodnog Sina koji je dostojan iste one časti i obožavanja koje prima Otac.
Dokazi iz Markovog jevanđelja da je Isus prikazan kao vidljivo pojavljivanje i samo fizičko otelovljenje Boga Izrailja.
Da li je Isus Božji „jedinorodni“ Sin? Odlomak iz Grudemove Sistematske teologije o značenju reči monogenes i večnom rađanju Sina.
Nadahnuto Sveto pismo opisuje Isusa i kao Boga i kao Sina Božjeg: poseduje božansku prirodu u punoći jer je jedinorodni Sin Božji.
Svedočanstvo sinoptičkih jevanđelja, naročito Lukinog: Isus je Gospod u smislu JHVH, Boga Svemogućeg, koji se ponizio i postao čovek.
Poznati crkveni istoričar iz IV veka Jevsevije objašnjava značenje i važnost Isusovog jevrejskog imena; navodim ga u celini.
Novozavetni dokazi da anđeli pripadaju Isusu Hristu i da je on Gospod anđela, jedno sa suverenim Bogom Izrailja.
Biblijski dokazi da je Isus Svevišnji Bog, a istovremeno i Sin Svevišnjega: Danilova vizija, Septuaginta i novozavetna primena tekstova o JHVH.
Dodatni dokazi o večnom devičanstvu Marije: Bog je njenu utrobu učinio svetinjom nad svetinjama u kojoj je Hristos prebivao u svoj svojoj punini.
Nastavak: dodatni primeri da se Hristu ukazuje isto obožavanje koje Stari zavet pripisuje jedino Jahveu.
Apokrifni i pseudoepigrafski spisi svedoče da su Marija i njeni roditelji bili telesni potomci Davida, iz plemena Judinog.
Novozavetni stihovi koji potvrđuju da je Isus telesni potomak cara Davida, iz plemena Judinog, uz svedočanstva svetog Ignjatija.
Šiitski hadisi o Isusu kao Duhu i Reči Alahovoj: predanja iz Bihar al-Anvara i drugih izvora u kojima ga nazivaju Ruhulah.
Poslanica Jevrejima opisuje Isusa kao nepromenljivog Stvoritelja i Održavatelja svega stvorenog, primenjujući na Sina starozavetne tekstove o JHVH.