Kuran potvrđuje Trojstvo! 1. deo
Kuran nigde ne osuđuje istorijsko učenje o Trojstvu, već napada iskrivljena shvatanja koja mejnstrim hrišćani nikada nisu zastupali.
759 objava · strana 17 od 38
Kuran nigde ne osuđuje istorijsko učenje o Trojstvu, već napada iskrivljena shvatanja koja mejnstrim hrišćani nikada nisu zastupali.
Završni deo analize: da li Kuran i muslimanski učenjaci ubrajaju Jevreje i hrišćane među nečiste mušrike (idolopoklonike).
Odgovor na muslimanske pokušaje da se objasne jasne izjave Kurana i hadisa o Muhamedovom pozivu na borbu.
Kuran i hadisi pokazuju da je Muhamed poslat da širi teror i ubija nevernike sve dok se ne pokore njegovim zahtevima.
Hadisi tvrde da tela proroka ne trunu, dok Sveto pismo svedoči o kostima Josifa i Jeliseja.
Da li je Muhamedov Alah Bog Svetog pisma? Zaključni deo analize o predislamskom Alahu, Hubalu i paganskom poreklu islamskih obreda.
Nastavak rasprave o identitetu predislamskog Alaha kojeg su pagani obožavali u Meki i o problemima koje postavljaju sami islamski izvori.
Dodatak – pobijanje muslimanskih prigovora na tezu da je Alah bio ime Hubala, boga meseca, kojeg su pagani obožavali u Meki.
Islamska praksa prizivanja mira i blagoslova na Muhameda tokom dnevnih molitava otkriva još dokaza iz samih islamskih izvora da Muhamed nije bio siguran u sopstveno spasenje.
Sura al-Fatiha, koju muslimani uče na početku svake molitve, sadrži molbu Alahu da nikada ne postanu Jevreji ni hrišćani.
Kuran Egipatskom vladaru iz Josifovog doba pripisuje imena al-Malik i Rabb, koja po islamskoj teologiji pripadaju jedino Alahu.
Odgovor na muslimansku tvrdnju da je Isus poslat samo Izrailju: jevanđelja i celo Sveto pismo svedoče da Hristos spasava ljude iz svih naroda.
Sem Šamun i Johen Kac ispituju Muhamedova imena, hadiske i kuranske tekstove koji ga uzdižu do nivoa božanstva, pokazujući kako islam počiva na partnerstvu Alaha i njegovog poslanika.
Šesti deo pobijanja: Isusova ruka Jahvina, jevanđelje sluge i problem koji to predstavlja za islamsku teologiju.
Nastavak razmatranja značenja reči pais: Isus kao Jahvin Sluga koji strada iz Isaijinih pesama o Sluzi i njihova upotreba u Delima apostolskim.
Drugi deo odgovora: Hrist je jedinstveni Božiji Sin koji je dobrovoljno uzeo ulogu sluge — svedočanstvo jevanđelja i apostola Pavla.
Odgovor muslimanskim polemičarima koji tvrde da su prvi hrišćani Isusa nazivali samo Božjim slugom, a ne Sinom.
Milost hoću, a ne žrtvu? Šta Stari zavet zaista uči o zamenskim žrtvama — odgovor na muslimansko pozivanje na biblijske odlomke koji naizgled poriču važnost krvnih žrtava za spasenje.
Kadi Ijad i verodostojni hadisi o tome kako su Muhamedovi ashabi pili njegovu krv i mokraću i uzdigli ga u božansku figuru.
Muslimanski polemičari se pozivaju na Ninivu protiv zamenskog pomirenja — ali Jonina knjiga i Hram pokazuju da je oproštenje počivalo na žrtvi.