Molitva da se ne bude Jevrejin ili hrišćanin
Praying Not to Be Jewish or Christian
Nažalost, mnogi ljudi nisu svesni činjenice (uključujući i same muslimane) da sura al-Fatiha, poglavlje koje su muslimani dužni da uče na početku svake pojedinačne od svojih dnevnih molitava, zapravo sadrži molbu upućenu Alahu da im nikada ne dopusti da postanu Jevrejin ili hrišćanin.
U st. 6-7 muslimani se mole da ih Alah uputi na pravi put, spasavajući ih od puta onih koji su na sebe navukli njegov gnev ili koji su zalutali:
„Uputi nas na pravi put; Na put onih kojima si blagodati Svoje darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali.“ A. Yusuf Ali
Prema muslimanskim izvorima, Jevreji su ti koji su navukli Alahov gnev, a hrišćani su oni koji su zalutali:
„Na put onih kojima si blagodati Svoje darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali.“ S. 1:7 Hilali-Khan
Prenosi Adi bin Hatim: Pitao sam Alahovog Poslanika o Alahovoj izjavi: "Gharil maghdubi ‘alaihim [„a ne na put onih na koje si se rasrdio“]", a on je odgovorio: "To su Jevreji". A o drugom: "Walad dallin („niti onih koji su zalutali“)", odgovorio je: "Hrišćani, i oni su ti koji su zalutali". [Ovaj hadis prenose At-Tirmizi i Ebu Davud]. (Dr. Muhammad Taqi-ud-Din al-Hilali i Dr. Muhammad Muhsin Khan, Interpretation of the Meanings of the Noble Qur’an in the English Language with Comments from Tafsir At-Tabari, Tafsir Al-Qurtubi and Tafsir Ibn Kathir and Ahadith from Sahih Al-Bukhari, Sahih Muslim and other Ahadith books [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Lahore, Houston, New York], Deo 1: Od sure 1 do 5, str. 30; podebljanje i podvlačenje naši)
Jami` at-Tirmidhi
Poglavlja o tefsiru
Prenosi 'Adijj bin Hatim:
da je Poslanik rekao: "Jevreji su oni na koje je Alah srdit, a hrišćani su zalutali."
Ocena: hasen (Darussalam)
Engleska referenca: Vol. 5, Book 44, Hadith 3954
Arapska referenca: Book 47, Hadith 3212 (Sunnah.com; podvlačenje naše)
put onih koje si obasuo blagodatima uputom — od alladhīna zajedno sa njegovom relativnom rečenicom — zamenjuje se izrazom ghayri l-maghdūbi ‘alayhim, ne put onih na koje je gnev, naime Jevreja, i ne onih koji su zalutali, naime hrišćana. Suptilno značenje koje ova zamena podrazumeva jeste to da upućeni nisu ni Jevreji ni hrišćani. Ali Bog najbolje zna šta je ispravno, i Njemu je povratak i konačno pribežište. Neka Bog blagoslovi našeg gospodara Muhameda s, njegovu porodicu i njegove drugove i podari im večni mir. Bog nam je dovoljan; divan je On Zaštitnik. Nema moći ni snage osim u Bogu, Uzvišenom, Silnom. (Tafsir al-Jalalayn; podebljanje i podvlačenje naši)
(Put onih koje si obasuo blagodatima), vera onih koje si blagoslovio verom i koji su sledbenici Mojsija, pre nego što su ih Alahovi blagoslovi napustili, u tome što ih je zaklonio belim oblakom i spustio im med i prepelice dok su bili u pustinji. Takođe se kaže da se (put onih koje si obasuo blagodatima) odnosi na proroke. (Ne onih na koje se srdiš), ne vera Jevreja koji su navukli Tvoj gnev, koje si napustio i čija srca nisi zaštitio dok nisu postali popustljivi. (Niti onih koji su zalutali), niti vera hrišćana koji su zalutali od islama. Amin: takvi neka budu njeni čuvari; takođe se kaže da Amin znači „neka tako bude". Takođe se kaže da znači: O Gospodaru naš! Učini nam onako kako smo Te molili. A Alah najbolje zna'. (Tanwîr al-Miqbâs min Tafsîr Ibn ‘Abbâs; podebljanje i podvlačenje naši)
ne [put] onih na koje je gnev, onih koji se zaustavljaju na spoljašnjim [vidovima], skrivajući se iza vela naklonosti Samilosnoga i telesnog blaženstva i telesnog ukusa, [zastajući] pre duhovnih stvarnosti i blaženstva srca i okušanja putem razuma, kao što su Jevreji. Jer njihov poziv beše poziv ka spoljašnjim stvarima, kao što su vrtovi, [rajske] device i dvorci, zbog čega se On rasrdio na njih, jer gnev iziskuje proterivanje i udaljenost. Zaustaviti se na spoljašnjim vidovima [stvari], koji su velovi tame, krajnja je udaljenost [od Boga]; niti onih koji su zalutali, onih koji ostaju [zadovoljni] unutrašnjim vidovima, koji su svetlosni velovi (ḥujub nūrāniyya), i koji su se sakrili iza naklonosti koja pripada [Njegovoj] Milostivosti, isključujući naklonost koja proističe od [Njega kao] Samilosnoga. Oni su nemarni prema očitoj prirodi Istine i zalutali su sa ravnog puta, te im je uskraćeno svedočenje lepote Voljenoga u svemu, kao što je slučaj sa hrišćanima. Jer njihov poziv beše ka unutrašnjim stvarima i ka svetlostima sveta Svetoga, dok je poziv Muhamedanaca, objavitelja [Božije] jednosti, bio ka oba vida [unutrašnjem i spoljašnjem], spajajući ljubav prema lepoti [Njegove] Suštine sa [ljubavlju prema Njegovim] najlepšim svojstvima, kako je posvedočeno [u Kuranu]: pohitajte ka oprostu od Gospodara svoga i ka Vrtu…; bojte se Boga i verujte u Njegovog Poslanika i On će vam dati dva dela iz Svoje milosti i daće vam svetlost po kojoj ćete hoditi; obožavajte Boga i ne pridružujte Mu ništa. Oni [muslimani] su tako poslušali sva tri poziva, kao što se navodi u prilog tome: nadaju se Njegovoj milosti a boje se Njegove kazne, i govore: 'O Gospodaru naš, upotpuni nam svetlost našu'; govore: Gospodar naš je Bog — pa zatim ostaju postojani, i tako bivaju nagrađeni sjedinjenjem, prema onome što je Bog, uzvišen neka je On, saopštio: njihova nagrada kod Gospodara njihovog biće vrtovi Edena. Imaće svoju platu i svoju svetlost; kuda god se okrenu, tamo je lice Božije; onima koji su činili dobro pripada najlepša nagrada i još više [Q. 10:26]. (Kashani Tafsir; podebljanje i podvlačenje naši)
Alahova izjava…
„a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali“ znači: uputi nas na pravi put, put onih kojima si podario Svoju milost, to jest ljudi upute, iskrenosti i pokornosti Alahu i Njegovim poslanicima. Oni su ljudi koji se drže Alahovih zapovesti i uzdržavaju se od činjenja onoga što je On zabranio. Ali pomozi nam da izbegnemo put onih na koje se Alah srdi, čije su namere pokvarene, koji znaju istinu, a ipak skreću od nje. Takođe, pomozi nam da izbegnemo put onih koji su zavedeni, koji su izgubili istinsko znanje i koji, kao posledicu toga, lutaju u zabludi, nesposobni da nađu ispravan put. Alah je ustvrdio da su oba puta koja je ovde opisao zabludela kada je ponovio odričnu rečcu 'ne'. Ova dva puta su putevi hrišćana i Jevreja — činjenica koje vernik treba da bude svestan kako bi ih izbegao. Put vernika jeste poznavanje istine i pridržavanje nje. Nasuprot tome, Jevreji su napustili praktikovanje vere, dok su hrišćani izgubili istinsko znanje. Zbog toga je 'gnev' sišao na Jevreje, dok je opis 'zavedeni' primereniji hrišćanima. Oni koji znaju, ali izbegavaju da sprovode istinu, zaslužuju gnev, za razliku od onih koji su neuki. Hrišćani žele da traže istinsko znanje, ali nisu u stanju da ga nađu jer ga nisu tražili iz njegovih pravih izvora.
Zbog toga su zavedeni. Trebalo bi takođe da napomenemo da su i hrišćani i Jevreji navukli gnev i da su zavedeni, ali je gnev jedno od svojstava koje je više svojstveno Jevrejima. Alah je rekao o Jevrejima…
„Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio“ (5:60).
Svojstvo koje hrišćani najviše zaslužuju jeste to da su zavedeni, kao što je Alah rekao o njima…
„koji su još davno zalutali, i mnoge su u zabludu odveli, i sami su skrenuli sa pravog puta“ (5:77).
Postoji nekoliko hadisa i predanja od selefa o ovoj temi. Imam Ahmed je zabeležio da je 'Adi bin Hatim rekao: „Konjanici Alahovog Poslanika zarobili su moju tetku po ocu i još neke ljude. Kada su ih doveli Alahovom Poslaniku, postrojeni su pred njim. Moja tetka reče: 'O Alahov Poslaniče! Zaštitnik je daleko, potomstvo je prestalo da dolazi, a ja sam stara žena, nesposobna da služim. Ukaži mi svoju naklonost, neka Alah tebi ukaže Svoju.' On reče: 'Ko je tvoj zaštitnik?' Ona reče: ''Adi bin Hatim.' On reče: 'Onaj koji je pobegao od Alaha i Njegovog Poslanika?' Ona reče: 'Tako me je Poslanik oslobodio.' Kada se Poslanik vratio, pored njega je bio jedan čovek — mislim da je to bio 'Ali — koji joj reče: 'Zatraži od njega prevozno sredstvo.' Ona je zamolila Poslanika, i on je naredio da joj se da životinja.”
'Adi zatim reče: „Kasnije je došla k meni i rekla: 'On (Muhamed) je učinio uslugu kakvu tvoj otac (koji beše darežljiv čovek) nikada ne bi učinio. Taj i taj čovek mu je došao i on mu je ukazao naklonost, i taj i taj mu je došao i on mu je ukazao naklonost.' Tako sam otišao Poslaniku i zatekao neke žene i decu okupljene oko njega, tako blizu da sam znao da on nije kralj poput Kisre (persijskog cara) ili cezara. On reče: 'O 'Adi! Šta te je nateralo da bežiš, tako da se ne izgovara La ilaha illallah? Postoji li božanstvo dostojno obožavanja osim Alaha? Šta te je nateralo da bežiš, tako da se ne izgovara Allahu Akbar (Alah je Najveći)? Postoji li išta veće od Alaha?' Objavio sam svoj islam i video sam kako mu lice blista od zadovoljstva i on reče…
<<Oni koji su navukli gnev jesu Jevreji, a oni koji su zavedeni jesu hrišćani.>>” Ovaj hadis je takođe zabeležio At-Tirmizi, koji je rekao da je hasen garib.
Takođe, kada je Zejd bin 'Amr bin Nufejl otišao sa nekim svojim prijateljima — pre islama — u Aš-Šam tražeći pravu veru, Jevreji mu rekoše: „Nećeš postati Jevrejin osim ako ne poneseš deo Alahovog gneva koji smo mi navukli.” On reče: „Ja tražim da izbegnem Alahov gnev.” Takođe, hrišćani mu rekoše: „Ako postaneš jedan od nas, ponećeš deo Alahovog nezadovoljstva.” On reče: „To ne mogu podneti.” Tako je ostao u svojoj čistoj prirodi i izbegavao obožavanje idola i politeističke prakse. Nije postao ni Jevrejin ni hrišćanin. Što se tiče njegovih drugova, oni su postali hrišćani jer su smatrali da je to čistije od judaizma. Varaka bin Nevfel beše među tim ljudima sve dok ga Alah nije uputio rukom Svoga Poslanika, kada je ovaj poslat kao prorok, i Varaka je poverovao u objavu koja je poslata Poslaniku. (Tafsir Ibn Kathir; podebljanje i podvlačenje naši)
Oni koji su navukli Alahov gnev jesu ljudi koji, uprkos tome što su sasvim upoznati sa Alahovim zapovestima, namerno postupaju protiv njih iz proračunate izopačenosti ili u službi svojih želja — ili, drugim rečima, koji su manjkavi u pokoravanju božanskim naredbama. To je, na primer, bilo opšte stanje Jevreja koji su bili spremni da žrtvuju svoju veru radi sitne svetovne dobiti i koji su vređali, a ponekad čak i ubijali svoje proroke.
Što se tiče… (onih koji su zalutali), to su ljudi koji, iz neznanja ili nedostatka promišljanja, prelaze granice koje je Alah postavio i upuštaju se u preterivanje i preuveličavanje u verskim stvarima. To je, na primer, uglavnom bila greška hrišćana koji su prekoračili granice u svom poštovanju prema jednom proroku i pretvorili ga u boga. S jedne strane, tu je buntovništvo Jevreja koji ne samo da su odbili da slušaju Alahove proroke već su ih i ubijali; s druge strane, tu je preterana revnost hrišćana koji su obogotvorili proroka. (Maariful-Quran, Maulana Mufti Muhammad Shafi, preveli prof. Muhammad Hasan Askari i prof. Muhammad Shamim, redigovao Justice Mufti Taqi Usmani, Volume 1 (Surah Al-Fatihah, Al-Baqarah), str. 78)
Prema muslimanskom učenjaku dr. Ebu Amini Bilalu Filipsu, to je bio stav prve tri generacije muslimana, uključujući i samog Muhameda:
… Učenjak tefsira Dželaludin as-Sujuti (u. 1505. n. e. / 910. po H.) zapisao je sledeće:
Video sam otprilike deset različitih mišljenja o tefsiru ajeta…
„a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali“
uprkos činjenici da su Poslanik i njegovi drugovi (sahabe) i njihovi učenici (tabiini) svi prenosili da se ajet ne odnosi ni na koga drugog do na Jevreje i hrišćane. A (jedan od ranih učenjaka) Ibn Ebi Hatim je rekao o ajetu: „Ne znam ni za kakvo neslaganje među učenjacima tefsira o tome.” (Philips, Usool at-Tafsir, 1. Tafseer Of The Qur’an, Transmission of Tafseer, str. 12; 1; 2)
Ovo dodatno potvrđuje sledeći izvor, koji ide dotle da tvrdi da je ovo jednoglasno tumačenje ovog ajeta:
[2] Prema nekim predanjima…
„onih na koje si se rasrdio“
odnosi se na Jevreje, a…
„onih koji su zalutali“
na hrišćane. Ibn Ebi Hatim je rekao da su komentatori Kurana JEDNOGLASNI po ovom pitanju.
„NE ZNAM NI ZA KAKVU RAZLIKU PO OVOM PITANJU” (Tafseer Ibn Abi Hatim). Stoga, oni koji žele da slede Pravi put treba da izbegavaju zablude i Jevreja i hrišćana: Jevreja zato što su namerno sledili pogrešan put, izvrtali ajete svoje Knjige, služili se smicalicama, nazvali proroka 'Uzejra sinom Božjim i dali svojim rabinima ovlašćenje da zabranjuju ili dozvoljavaju; a hrišćana zato što su uzdigli 'Isaa na nivo „sina Božjeg” i „trećeg od trojice”. Šteta je što muslimani danas, uglavnom, gaze istim putem i čine iste greške. Neka nas Alah sve uputi i sačuva od sramote i beščašća na ovom svetu. (An English Translation of Tafsir Ahsanul-Bayan, prevod Kurana dr. Muhammad Taqiud-Din Al-Hilali i dr. Muhammad Muhsin Khan, komentar Hafi Salahuddin Yusuf, prevod komentara Mohammad Kamal Myshkat [Darussalam Publishers & Distributors, prvo izdanje: jun 2010], str. 24-25; podebljanje, verzal i podvlačenje naši)
I konačno:
At-Tirmizi prenosi od Adija bin Hatima koji je rekao:
Pitao sam Alahovog Poslanika o Alahovim rečima o „onih na koje si se rasrdio“, a on reče: 'odnosi se na Jevreje.' Zatim sam pitao o „onih koji su zalutali“ i on reče: 'hrišćani su oni koji su zalutali.' [Prenose at-Tirmizi i Ahmed, i verodostojan je (sahih)]
Jevreji i hrišćani — iako su i jedni i drugi zabludeli i iako je i na jednima i na drugima Alahov gnev — gnev je posebno vezan za Jevreje, iako ga hrišćani dele sa njima, zato što su Jevreji znali istinu pa su je odbacili i namerno došli sa neistinom. Stoga je Alahov gnev nad njima bio opis koji im najviše priliči. Hrišćani su bili neuki, ne poznajući istinu, pa im je zabluda bila opis koji najviše priliči.
Ovo dodatno potvrđuju Alahove reči o Jevrejima:
„pa su na sebe gnev za gnevom navlačili“ [Al-Bakara (2): 90]
„Reci: „Hoćete li da vam kažem ko su gori od njih i koje će Allah još teže da kazni? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio“ [Al-Maida (5): 60]
„One koji su tele prihvatili stići će zaista srdžba njihovog Gospodara i poniženje“ [Al-A`raf (7): 152]
A Alah je rekao o hrišćanima:
„i ne povodite se za prohtevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge su u zabludu odveli, i sami su skrenuli sa pravog puta“ [Al-Maida (5): 77]
Iznesena su i druga mišljenja o značenju ovog ajeta, ali gore navedeno značenje IMA PREDNOST I NESUMNJIVO JE ISPRAVNO JER JE PRENETO OD SAMOG POSLANIKA. (Tafsir of Suratul Fatihah, priredio Abu Rumaysah, str. 38-39; verzal i podvlačenje naši)
Eto vam, ljudi! Pet puta svakoga dana muslimani u suštini preklinju svoga boga da im nikada ne dopusti da postanu Jevreji ili hrišćani, što vam daje predstavu o tome šta je Muhamed zaista mislio o njima. Činjenica je da islam NE poštuje Jevreje i hrišćane, već ih svrstava u nevernike i nečiste „idolopoklonike” koje muslimani moraju pokoriti i poniziti radi Alaha i njegovog „poslanika”:
„Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne veruju ni u Allaha ni u onaj svet, oni ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovedaju istinsku veru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i pri tom budu ponizni.“ S. 9:29 Faridul Haque
„sve dok ne daju glavarinu poslušno i pri tom budu ponizni“ Hasan Al-Fatih Qaribullah
„sve dok ne daju glavarinu poslušno i pri tom budu ponizni“ Muhammad Ahmed – Samira
„sve dok ne daju glavarinu poslušno i pri tom budu ponizni“ Arberry
„sve dok ne daju glavarinu poslušno i pri tom budu ponizni“ Sale&
Stoga, ne dozvolite nijednom muslimanu da vas obmane i navede da mislite kako je njihov prorok poštovao i uvažavao takozvani „narod Knjige”, to jest Jevreje i hrišćane.
{NAPOMENA: Ovaj članak je „nadahnut” sledećom objavom.}
Dodatna literatura