Milost hoću, a ne žrtvu?

Šta Stari zavet zaista uči o zamenskim žrtvama

Muslimani se često pozivaju na određene biblijske odlomke koji, na površinskom nivou, izgledaju kao da poriču važnost krvnih žrtava za spasenje. Na primer, često se poziva na Osiju 6:6, koju je i Gospod Isus citirao u Mateju 9:13 i 12:7:

„Jer je meni milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga većma nego žrtva paljenica.“

Postoji mnogo drugih stihova, kao što je Psalam 51:16, koji u suštini govore isto i za koje muslimani veruju da dokazuju da je kuranski stav — prema kome zamensko pomirenje nije neophodno za spasenje i oproštenje — zapravo ispravan.

Međutim, pažljivo čitanje bilo kog od ovih navoda, koje muslimani obično istrgnu iz njihovih konteksta, pokazaće da biblijski pisci ni na koji način nisu poricali važnost krvnih žrtava, nego su osuđivali prilično neozbiljan stav Izrailjaca koji su ih prinosili grešnim srcem i umom. Na primer, ako pročitamo Osiju 6 u kontekstu, otkrićemo da je narod prinosio žrtve dok je bio u stanju nepokajanja i zloće:

„Ali oni prestupiše zavjet kao Adam; tu me iznevjeriše. Galad je grad onijeh koji čine bezakonje, po njemu su krvavi tragovi. A družina je sveštenička kao četa koja dočekuje ljude, ubijaju na putu u Sihem, čine grdilo. U domu Izrailjevu vidim strahotu; ondje je kurvanje Jefremovo, Izrailj se oskvrni. I tebi je, Juda, pripravljena žetva kad vratim roblje naroda svojega.“ Osija 6:7-11

Osija nije bio jedini prorok koji je upozoravao na prinošenje žrtava sa zlim, nepokajanim srcem:

„Gospod reče ovako: Stanite na putovima i pogledajte, i pitajte za stare staze, koji je put dobar, pa idite po njemu, i naći ćete mir duši svojoj. A oni rekoše: Nećemo da idemo. I postavih vam stražare govoreći: Pazite na glas trubni. A oni rekoše: Nećemo da pazimo. Zato čujte, narodi, i poznaj, zbore, što je među njima. Čuj, zemljo! Evo, ja ću pustiti zlo na ovaj narod, plod misli njihovijeh, jer ne paze na moje riječi, i odbaciše zakon moj. Što će mi tamjan, što dolazi iz Save, i dobri cimet iz daleke zemlje? Žrtve vaše paljenice nijesu mi ugodne, niti su mi prinosi vaši mili. Zato ovako govori Gospod: Evo, ja ću metnuti ovom narodu smetnje, o koje će se spotaći i ocevi i sinovi, susjed i prijatelj mu, i poginuće.“ Jeremija 6:16-21

Ono što Izrailjci nisu uspeli da shvate jeste da žrtve deluju samo ako ih Božji narod prinosi u iskrenoj veri i pokajanju. U suprotnom, Bog ih ne bi prihvatio u korist onoga ko ih prinosi. Sledeći odlomak je odlična ilustracija te činjenice:

„A poslije nekoga vremena dogodi se, te Kain prinese Gospodu prinos od roda zemaljskoga; A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos, A na Kaina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kain rasrdi veoma, i lice mu se promijeni.“ Postanje 4:3-5

Kain i Avelj su obojica prineli darove Bogu, a ipak je Bog sa naklonošću pogledao na Aveljeve darove. Prema nadahnutoj knjizi Jevrejima, Bog je uvažio Aveljev dar zato što je bio prinet u veri, dok Kainov nije:

„Vjerom prinese Avelj Bogu bolju žrtvu nego Kain; njome bi posvjedočen da je pravednik kada sam Bog prihvati dare njegove; kroz nju on i poslije smrti još govori.“ Jevrejima 11:4

Primetimo da je Aveljeva vera učinila njegov dar prihvatljivim Bogu, čime se podrazumeva da je Kainov dar bio odbačen zato što on nije imao veru. Zapravo, sam kontekst Postanja jasno potvrđuje da je upravo to bio problem sa Kainovim darom:

„Tada reče Gospod Kainu: Što se srdiš? Što li ti se lice promijeni? Nećeš li biti mio kad dobro činiš? A kad ne činiš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašću, i ti si mu stariji.“ Postanje 4:6-7

Prethodno dodatno potvrđuje važnost i neophodnost vere onoga ko prinosi žrtvu; u suprotnom, njegove ili njene žrtve neće biti ništa više od praznog ritualizma, koji ništa ne doprinosi tome da ga ili je preporuči beskrajno svetom i pravednom Bogu.

Ako musliman i dalje želi da insistira na tome da ovi odlomci poništavaju sve stihove u Tori koji izričito ističu neophodnost žrtvenog sistema, onda će morati da odbaci i neophodnost i važnost molitava i drugih obreda:

„Čujte riječ Gospodnju, knezovi Sodomski, poslušajte zakon Boga našega, narode Gomorski! Što će mi mnoštvo žrtava vaših? – veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junčiju i jagnjeću i jareću. Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu? Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine. Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi. Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi. Umijte se, očistite se, uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti. Učite se dobro činiti, tražite pravdu, ispravljajte potlačenoga, dajite pravicu siroti, branite udovicu.“ Isaija 1:10-17

Primenjujući logiku muslimana na ovaj konkretan tekst, bili bismo prinuđeni da zaključimo da Izrailjci nisu morali da se mole, da prinose kâd, niti da drže subote ili bilo koje druge svete dane propisane u Tori, što je očigledno sasvim besmisleno. Poenta Isaije, kao i ostalih istinskih Božjih proroka, jeste da molitve, žrtve, držanje subote itd. Bogu ne znače apsolutno ništa kada se vrše nepokajanim i neverujućim srcem. Uostalom, Jahve krajnje prezire žrtve zlih:

„Žrtva je bezbožnička gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je.“ Priče Solomonove 15:8

„Žrtva je bezbožnička gad, a kamoli kad je prinose u grijehu?“ Priče Solomonove 21:27

Dakle, čovek se najpre mora obratiti Bogu u iskrenoj veri i poslušnosti pre nego što Bog prihvati bilo kakvu žrtvu za njegov ili njen greh.

Car David sve ovo divno sažima. Nakon što je sagrešio protiv Boga počinivši preljubu, David je (po nadahnuću) u pokajanju zavapio Bogu napisavši sledeći psalam:

„Izbavi me od krvi, Bože, Bože, Spasitelju moj, i jezik će moj glasiti pravdu tvoju. Gospode, otvori usta moja, i ona će kazati hvalu tvoju. Jer žrtve nećeš; ja bih je prinio; za žrtve paljenice ne mariš. Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože. Po dobroti svojoj, Gospode, čini dobro Sionu, podigni zidove jerusalimske. Onda će ti biti mile žrtve pravde, prinosi i žrtve paljenice; onda će metati na žrtvenik tvoj teoce.“ Psalam 51:14-19

A rečima samog Gospoda Isusa:

„Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je pretežnije u Zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati.“ Matej 23:23

Središnji značaj i neophodnost zamenskog pomirenja

Bilo bi krajnje potcenjivanje reći da se važnost zamenske žrtve, odnosno žrtvenog pomirenja, iznosi kroz celu Svetu Bibliju, od Postanja do Otkrivenja.

Kroz čitave proročke spise nailazimo na spominjanje toga da Bog oprašta svom narodu tako što za njega vrši pomirenje. Na primer, u svojoj nadahnutoj pesmi Mojsije je izjavio da Bog osvećuje svoj narod i vrši pomirenje za njegovu zemlju:

„Veselite se, narodi, s narodom njegovijem, jer će pokajati krv sluga svojih, i osvetiće se neprijateljima svojim, i očistiće zemlju svoju i narod svoj.“ Ponovljeni zakoni 32:43

Drugi prorok, po imenu Danilo, objavio je da će doći vreme kada će Bog okončati svaki greh i uvesti večnu pravednost kroz pomirenje:

„I dok sam ja govorio i molio se i ispovijedao grijehe svoje i grijehe naroda svoga Izrailja, i polagao moljenje moje na Gospoda Boga mojega za Svetu goru Boga mojega, Dok sam, dakle, govorio molitvom, gle onaj čovjek Gavrilo, koga vidjeh u viđenju na početku, doletje i dotače me se o večernjoj žrtvi. I urazumi me i progovori sa mnom i reče: Danilo, sada izidoh da ti podarim razum. U početku molitve tvoje izide riječ, i ja dođoh da ti javim, da si ti čovjek drag; razmisli o riječima i rasudi o viđenju. Sedamdeset sedmina skratiše se na narodu tvome i na gradu Svetom tvome, da se okonča grijeh i zapečate sagrješenja i izbrišu bezakonja i zaglade nepravde i privede pravda vječna; i zapečati viđenje i prorok i pomaže Sveti svetih. I saznaćeš i razumjećeš: od izlaska riječi da se ponovo sagradi Jerusalim do Hrista (Pomazanika) Vožda sedam je nedjelja i nedjelja sedamdeset dvije; i povratiće se (iz ropstva) i biće izgrađen trg i zid (grada), i to u teška vremena. A poslije nedjelja šezdeset i dvije pogubljen će biti Pomazanik (Pomazanje), i suda (= grijeha) nema na njemu. Grad, pak, i Svetinja razoriće se s Vladarem koji dolazi i istrijebiće se poplavom i do kraja kratkog rata podvrgnuti uništenju. I utvrdiće Zavjet mnogima nedjelja jedna; a u polovinu nedjelje, ukinuće mi se žrtva i prinos, i (doći) na svetilište mrzost opustošenja, i do svršetka vremena daće se svršetak opustošenja.“ Danilo 9:20-27

Zanimljivo je u ovom odlomku videti vezu, odnosno srazmeru, između pogubljenja ili smrti Mesije i okončanja greha putem pomirenja.

To se povezuje sa onim što je pisao prorok Zaharija kada je prorekao da će Bog u jednom danu ukloniti sav greh Jerusalima, i to povezao sa dolaskom Jahveovog Sluge, Izdanka:

„Čuj, Isuse poglavaru sveštenički, ti i drugovi tvoji što sjede pred tobom, jer su ti ljudi čudo; evo, ja ću dovesti slugu svojega, Klicu. Jer gle, kamen koji metnuh pred Isusa, na tom je jednom kamenu sedam očiju; gle, ja ću ga otesati, govori Gospod nad vojskama, i uzeću bezakonje te zemlje u jedan dan.“ Zaharija 3:8-9

Prema Starom zavetu, Izdanak je titula Mesije, Davidovog Cara koji dolazi da vlada:

„U ono vrijeme biće Klica Gospodnja na slavu i čast, i plod zemaljski na krasotu i diku ostatku Izrailjevu.“ Isaija 4:2

„Ali će izaći Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće. I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. I mirisanje će mu biti u strahu Gospodnjem, a neće suditi po viđenju svojih očiju, niti će po čuvenju svojih ušiju karati. Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udariće zemlju prutom usta svojih, i dahom usana svojih ubiće bezbožnika. I pravda će mu biti pojas po bedrima, i istina pojas po bocima.“… „I u to će vrijeme za korijen Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno.“ Isaija 11:1-5, 10

{Napomena – Iako ovi stihovi koriste dve različite reči za Izdanak, one su ipak sinonimne, budući da se obe odnose na jednu te istu Osobu, naime na Sina Davidovog koji dolazi da vlada.}

„Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu Klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Gospod pravda naša.“ Jeremija 23:5-6 – upor. 33:15-16

Ponovo vidimo direktnu vezu između dolaska Mesije i iskorenjivanja greha!

Štaviše, Zaharija dalje povezuje taj dan oproštenja sa Jahveovim dolaskom da se bori za svoj narod, koji će mu se tada obratiti u tuzi i naricanju zbog toga što su ga proboli!

„Breme riječi Gospodnje za Izrailja. Govori Gospod koji je razapeo nebesa i osnovao zemlju, i stvorio čovjeku duh koji je u njemu: Evo, ja ću učiniti Jerusalim čašom za opijanje svijem narodima unaokolo, koji će opsjesti Jerusalim ratujući na Judu. I u taj ću dan učiniti Jerusalim teškim kamenom svijem narodima; koji ga god htjedbudu dignuti, satrće se, ako bi se i svi narodi zemaljski sabrali na nj. U taj ću dan, govori Gospod, učiniti da svi konji budu plašljivi i svi konjanici bezumni; i otvoriću oči svoje na dom Judin, i oslijepiću sve konje narodima. Te će govoriti glavari Judini u srcu svom: Jaki su mi stanovnici Jerusalimski Gospodom nad vojskama, Bogom svojim. U onaj ću dan učiniti da glavari Judini budu kao ognjište u drvima i kao luč zapaljen u snopovima, te će proždrijeti i nadesno i nalijevo sve narode unaokolo, a Jerusalim će još ostati na svom mjestu, u Jerusalimu. I Gospod će sačuvati šatore Judine najprije, da se ne diže nad Judom slava doma Davidova i slava stanovnika Jerusalimskih. U onaj će dan Gospod zaklanjati stanovnike Jerusalimske, i najslabiji među njima biće u taj dan kao David, i dom će Davidov biti kao Bog, kao anđeo Gospodnji pred njima. I u taj dan tražiću da istrijebim sve narode koji dođu na Jerusalim; I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene Kojega probodoše; i plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem. U ono će vrijeme biti tužnjava velika u Jerusalimu kao tužnjava u Adadrimonu u polju Megidonskom. I tužiće zemlja, svaka porodica napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; Porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Semejeva napose, i žene njihove napose; Sve ostale porodice, svaka napose, i žene njihove napose.“ „U taj će dan biti otvoren izvor domu Davidovu i stanovnicima Jerusalimskim za grijeh i za nečistotu.“ Zaharija 12:1-14, 13:1

O svim ovim tačkama imaćemo više da kažemo u našoj raspravi o Isaiji 53.

U Psalmima postoje i dalja spominjanja toga da Bog vrši pomirenje za grehe svog naroda kako bi mu oprostio:

„U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti. Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo. Bezakonja me pritiskuju, ti ćeš očistiti grijehe naše. Blago onome koga izbiraš i primaš, da živi u dvoru tvom! Nasitićemo se dobrom doma tvojega, svetinjom crkve tvoje.“ Psalam 65:1-4

„I pominjahu da je Bog odbrana njihova, i Višnji izbavitelj njihov. Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, često ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. Opominjaše se da su tijelo, vjetar koji prolazi i ne vraća se.“ Psalam 78:35-39

„Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i očisti od grijeha naših radi imena svojega.“ Psalam 79:9

„Smilovao si se, Gospode, na zemlju svoju, povratio si roblje Jakovljevo. Oprostio si nepravdu narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njegove. Ustavio si svu jarost svoju, ublažio žestinu gnjeva svojega.“ Psalam 85:1-3

U prethodnim odlomcima reč pomiriti (koju neki prevodi prenose kao oprostiti) jeste kaphar, upravo onaj termin koji se za pomirenje koristi kroz sve proročke spise.

Život je u krvi!

Sada ostaje pitanje: kako Jahve vrši pomirenje za greh?

Prema Svetom pismu, on to čini prolivanjem krvi, budući da ona predstavlja život žrtve koja se prinosi kao plata za greh, a ta plata je smrt:

„I uzevši Gospod Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga čuva. I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: Jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš.“ Postanje 2:17

„Gle, sve su duše moje, kako duša očina tako i duša sinovlja moja je; koja duša zgriješi ona će poginuti.“… „Koja duša zgriješi ona će umrijeti, sin neće nositi bezakonja očina niti će otac nositi bezakonja sinovljega; na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku će biti bezbožnost njegova.“ Jezekilj 18:4, 20

„Jer je plata za grijeh smrt“ Rimljanima 6:23a

„I ko bi god od doma Izrailjeva ili između stranaca koji se bave među njima jeo kakve god krvi, okrenuću lice svoje nasuprot onomu čovjeku koji bude jeo krvi, i istrijebiću ga iz naroda njegova. Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća. Zato rekoh sinovima Izrailjevim: Niko između vas da ne jede krvi; ni došljak koji se bavi među vama da ne jede krvi. I ko bi god između sinova Izrailjevih ili između došljaka koji se bave kod njih ulovio zvjerku ili pticu, koja se jede, neka iscijedi krv iz nje, i zaspe je zemljom. Jer je duša svakoga tijela krv njegova, to mu je duša. Zato rekoh sinovima Izrailjevim: Krvi nijednoga tijela ne jedite, jer je duša svakoga tijela krv njegova. Ko bi je god jeo, da se istrijebi.“ Levitska 17:10-14

„Kad se nađe ubijen čovjek u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš, gdje leži u polju, a ne zna se ko ga je ubio, Tada neka izidu starješine tvoje i sudije tvoje, i neka izmjere od ubijenoga do gradova koji su oko njega. Pa koji grad bude najbliže ubijenoga, starješine onoga grada neka uzmu junicu iz goveda na kojoj se još nije radilo, koja nije vukla u jarmu, I neka odvedu starješine onoga grada tu junicu u pustu dolinu gdje se ne kopa ni sije, i neka zakolju junicu ondje u dolini. Potom neka pristupe sveštenici, sinovi Levijevi; jer njih izabra Gospod Bog tvoj da mu služe i da blagosiljaju u ime Gospodnje, i na njihovijem riječima da ostaje svaka raspra i svaka šteta; I sve starješine onoga grada koji budu najbliže ubijenoga neka operu ruke svoje nad zaklanom junicom u onoj dolini. I tvrdeći neka reku: Ruke naše nijesu prolile ove krvi, niti su oči naše vidjele; Milostiv budi narodu svojemu Izrailju, koji si iskupio, Gospode, i ne meći prave krvi na narod svoj Izrailja. Tako će se očistiti od one krvi. I ti ćeš skinuti pravu krv sa sebe kad učiniš što je pravo pred Gospodom.“ Ponovljeni zakoni 21:1-9

„A Aron i sinovi njegovi paljahu na oltaru za žrtve paljenice i na oltaru kadionom, vršeći sve poslove u svetinji nad svetinjama, i čineći očišćenje za Izrailja po svemu kako je zapovjedio Mojsije sluga Božji.“ 1. Dnevnika 6:49

„Potom car Jezekija usta rano, i sazva upravitelje gradske i otide u dom Gospodnji. I dovede sedam junaca i sedam ovnova i sedam jaganjaca i sedam jaraca za grijeh, za carstvo i za svetinju i za Judu; i reče sinovima Aronovijem, sveštenicima, da prinesu na oltaru Gospodnjem. Tada zaklaše goveda, i sveštenici uzevši krv njihovu, pokropiše oltar; zaklaše i ovnove i krvlju njihovom pokropiše oltar; i zaklaše jaganjce i krvlju njihovom pokropiše oltar. Potom dovedoše jarce za grijeh pred cara i pred zbor, i oni metnuše ruke svoje na njih. I zaklaše ih sveštenici i očistiše krvlju njihovom oltar na očišćenje svemu Izrailju, jer car zapovjedi da se za sav narod Izrailjev prinese žrtva paljenica i žrtva za grijeh. I postavi Levite u domu Gospodnjem s kimvalima i psaltirima i guslama, kako bješe zapovjedio David i Gad, vidjelac carev, i Natan prorok; jer od Gospoda bješe zapovijest preko proroka njegovijeh. I tako stajahu Leviti sa spravama Davidovijem, a sveštenici s trubama. Tada zapovjedi Jezekija da prinesu žrtvu paljenicu na oltaru. I kad se poče žrtva paljenica, poče se pjesma Gospodnja uz trube i sprave Davida, cara Izrailjeva. I sav se zbor klanjaše, i pjevači pjevahu i trubači trubljahu, i to sve dokle se ne svrši žrtva paljenica. A kad svršiše žrtvu, car i svi koji bijahu s njim padoše i pokloniše se. Potom reče car i knezovi Levitima da hvale Gospoda riječima Davidovijem i Asafa vidioca; i hvališe s velikim veseljem, i savivši se pokloniše se. Tada Jezekija progovori i reče: Sada posvetiste ruke svoje Gospodu, pristupite i donesite prinose i žrtve zahvalne u dom Gospodnji. I donese sav zbor prinose i žrtve zahvalne, i ko god bješe voljna srca žrtve paljenice. I na broj bješe žrtava paljenica što donese zbor, sedamdeset volova, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za žrtvu paljenicu Gospodu; A drugih stvari posvećenijeh bješe šest stotina volova i tri tisuće ovaca. Ali malo bijaše sveštenika, te ne mogahu drijeti svijeh žrtava paljenica; zato im pomagahu braća njihova Leviti dokle se ne svrši posao i dokle se ne osveštaše drugi sveštenici; jer Leviti bijahu radiji osveštati se nego sveštenici. I bijaše vrlo mnogo žrtava paljenica s pretilinom od žrtava zahvalnijeh i naljeva na žrtve paljenice. Tako bi povraćena služba u domu Gospodnjem. I radovaše se Jezekija i sav narod što Bog upravi narod, jer ovo bi naglo.“ 2. Dnevnika 29:20-36

„Tada se podigoše i oboriše oltare što bijahu u Jerusalimu, i sve oltare kadione oboriše i baciše u potok Kison. Potom zaklaše pashu četrnaestoga dana drugoga mjeseca; a sveštenici i Leviti postidjevši se osveštaše se, i unesoše žrtve paljenice u dom Gospodnji. I stadoše svojim redom kako treba po zakonu Mojsija, sluge Božijega; i sveštenici kropiše krvlju primajući iz ruku Levitima. Jer ih mnogo bijaše u zboru koji se ne bjehu osveštali; zato Leviti klahu pashu za svakoga koji ne bješe čist da bi ih posvetili Gospodu. Jer mnoštvo naroda, mnogi od Jefrema i od Manasije i od Isahara i od Zavulona ne očistiše se, nego jedoše pashu ne kako je napisano. Ali se za njih pomoli Jezekija govoreći: Gospod blagi neka očisti svakoga, Ko je upravio srce svoje da traži Boga Gospoda, Boga otaca svojih, ako i ne bi bio čist prema svetom očišćenju. I usliši Gospod Jezekiju i sačuva narod. I tako sinovi Izrailjevi koji bjehu u Jerusalimu, praznovaše praznik prijesnijeh hljebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospoda svaki dan Leviti i sveštenici uz oruđa za slavu Gospodnju.“ 2. Dnevnika 30:14-21

„I po Zakonu gotovo sve se čisti krvlju i bez prolijevanja krvi ne biva oproštenje.“ Jevrejima 9:22

Ovo nije bio nov pojam koji je uveo Mojsije, jer mnogo pre nego što je Zakon propisao pomirbene žrtve, rečeno nam je da je Noje sagradio žrtvenik na kome je prineo žrtve paljenice Jahveu, koji se, osetivši miris tih žrtava, zakleo da nikada više neće uništiti čoveka potopom:

„I načini Noje žrtvenik Gospodu i uze od svake čiste stoke i od svijeh ptica čistijeh i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. I Gospod omirisa miris ugodni i reče u srcu svojem: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječjega zla od malena; niti ću više ubijati svega što živi, kao što učinih.“ Postanje 8:20-21

„Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.“… „I opomenuću se zavjeta svojega koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.“ Postanje 9:11, 15

Prorok Isaija bio je još jedan pravedni sluga koji je znao za neophodnost žrtvenog pomirenja:

„I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se.“ Isaija 6:5-7

Kao što smo ranije videli, žrtvenik je bio mesto na kome su se prinosile žrtve za pomirenje, što objašnjava zašto je dodir užarenog ugljevlja uklonio Isaijinu krivicu, tj. Isaijini gresi bili su pomireni zamenskim žrtvama koje su prinošene na žrtveniku.

Čak je i Jov znao koliko je pomirenje važno za oproštenje greha. U knjizi o Jovu rečeno nam je da je prinosio žrtve za svoju decu prilikom proslave njihovih rođendana, za slučaj da su u svojim srcima sagrešila protiv Jahvea:

„I sinovi njegovi sastajahu se i davahu gozbe kod kuće, svaki svoga dana, i slahu te pozivahu tri sestre svoje da jedu i piju s njima. I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osvećivaše ih, i ustajući rano, prinošaše žrtve paljenice prema broju svijeh njih; jer govoraše Jov: Može biti da su se ogriješili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako činjaše Jov svaki put.“ Jov 1:4-5

Štaviše, sam Bog je rekao Jovovim nerazumnim prijateljima da prinesu žrtve paljenice koje će on prihvatiti zajedno sa Jovovom posredničkom molitvom za njihovo oproštenje:

„A kad Gospod izgovori one riječi Jovu, reče Gospod Elifasu Temancu: Raspalio se gnjev moj na tebe i na dva prijatelja tvoja što ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. Zato sada uzmite sedam telaca i sedam ovnova, i idite k sluzi mojemu Jovu i prinesite žrtve paljenice za se, i sluga moj Jov neka se pomoli za vas, jer ću doista pogledati na nj da ne učinim s vama po vašoj ludosti, jer ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. I tako otide Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaćanin, i učiniše kako im zapovjedi Gospod. I pogleda Gospod na Jova. I Gospod povrati što bješe uzeto Jovu pošto se pomoli za prijatelje svoje; i umnoži Gospod Jovu dvojinom sve što bješe imao.“ Jov 42:7-10

Međutim, takve žrtve mogle su pružiti samo privremeno zadovoljenje i nisu mogle trajno ukloniti čovekov greh, što objašnjava zašto su morale biti prinošene iznova i iznova.

Ovo možda objašnjava zašto Jovov mudri prijatelj po imenu Elijuj spominje potrebu čovečanstva za posrednikom, onim koji bi mogao da prinese Bogu otkup potreban da se čovek spase od propasti:

„I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešću, Tako da se životu njegovu gadi hljeb, i duši njegovoj jelo najmilije; Nestaje tijela njegova naočigled, i pomaljaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele, I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti. Ako ima glasnika, tumača, jednoga od tisuće, koji bi kazao čovjeku dužnost njegovu, Tada će se smilovati na nj, i reći će: Izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup. I pomladiće se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiće se na dane mladosti svoje, Moliće se Bogu, i pomilovaće ga, i gledaće lice njegovo radujući se, i uzvratiće čovjeku po pravdi njegovoj. Gledajući ljudi, reći će: Bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože. On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.“ Jov 33:19-28

Jov je i sam čeznuo za Iskupiteljem koji će jednoga dana stati na zemlju da bi ga vaskrsao nakon njegove smrti:

„O kad bi se napisale riječi moje! Kad bi se stavile u knjigu! Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za vječni spomen kad bi se urezale! Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom. I ako se ova koža moja i raščini, opet ću u tijelu svom vidjeti Boga. Ja isti vidjeću ga, i oči moje gledaće ga, a ne druge. A bubrega mojih nestaje u meni.“ Jov 19:23-27

Ipak, prema nadahnutom Svetom pismu, samo Bog može da ponudi takav otkup kojim bi iskupio čoveka iz groba, budući da nijedno ljudsko biće nije u stanju to da učini:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba. Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; Ali čovjek u časti neće dugo ostati, izjednačiće se sa stokom koju kolju. Ovaj im se put čini probitačan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; i ujutru hodiće po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaće pakao rastavivši ih s naseljem. Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-15

Dakle, Jovov Iskupitelj i Posrednik o kome Elijuj govori ne može biti neko konačno stvorenje, već mora biti sam Bog.

Božanski Iskupitelj je došao!

Kada se okrenemo nadahnutom novozavetnom učenju, otkrivamo da je Bog odgovorio na Jovovu molitvu i na Elijujev zahtev. Proglas nadahnutog hrišćanskog grčkog Svetog pisma jeste da je Isus Hristos taj Iskupitelj i Posrednik za kojim je Božji narod čeznuo, jer on je božanski Sin Božji koji je prineo sopstveni život na krstu kao otkup za grehe svoga naroda i koji je Onaj koji će vaskrsnuti mrtve u poslednji dan!

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:21

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45

„Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge.“ Marko 14:24

„Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava.“… „Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:21, 25-29

„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao?“ Jovan 6:35-42

„ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:53-54

„Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ Jovan 6:50-51

„Šta ćemo, dakle, reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će protiv nas? On koji svoga Sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako da nam s njime i sve ne daruje? Ko će optužiti izabrane Božije? Bog je onaj koji opravdava. Ko će osuditi? Hristos je onaj koji umrije, pa još i vaskrse, koji je i s desne strane Bogu, koji i posreduje za nas.“ Rimljanima 8:31-34

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima. I vas koji ste nekada bili otuđeni i svjesno neprijatelji u zlim djelima, Sada vas izmiri smrću njegovog ljudskog tijela da vas izvede preda se svete, neporočne i nevine,“ Kološanima 1:13-22

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena,“ 1. Timoteju 2:5-6

„Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:17-18

„A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:24-28

Zapravo, zamenička smrt Gospoda Isusa i njegovo posredničko delo bili su unapred najavljeni u proročkim spisima:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 52:13-53:12

Budući da su i Jevreji i hrišćani tradicionalno razumevali Isaiju 53 kao mesijansko proročanstvo, to nam pomaže da bolje razumemo vezu koju Danilo 9:24-27 uspostavlja između smrti mesijanskog Vladara i pomirenja za greh. Upravo Mesijina smrt donosi konačno i potpuno pomirenje kojim se greh u potpunosti uklanja i uvodi večna pravednost.

Novi zavet dalje poistovećuje Isusa sa Bogom za koga Zaharija 12:10 kaže da su ga plemena Izrailja probola, što dovodi do toga da narod nariče zbog počinjenog zločina:

„A kad Isus okusi ocat, reče: Svrši se! I preklonivši glavu predade duh. A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu, jer bijaše veliki dan ona subota, Judejci zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni, pa da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvome prebiše golijeni i drugome raspetome s njim; A došavši do Isusa, kad vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda. I onaj koji je vidio, posvjedočio je, i istinito je svjedočanstvo njegovo, i on zna da istinu govori, da i vi vjerujete. Jer se ovo dogodi da se ispuni Pismo: Kost njegova neće se prelomiti. I opet drugo Pismo govori: Pogledaće na onoga koga probodoše.“ Jovan 19:34-37

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin. Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin.“ Otkrivenje 1:5-7

Iz naše rasprave je stoga jasno da Sveta Biblija ne samo da naglašava važnost zameničkih žrtava, već i ističe nužnost Mesijine smrti radi uspostavljanja večne pravednosti i potpunog dokidanja greha.

Sada dolazimo do našeg poslednjeg odeljka.

Kada Bog odbacuje pomirenje

Sveta Biblija objašnjava šta se dešava kada Bog odbije da prihvati pomirenje za zloću naroda, tj. narod tada mora da umre za sopstvene grehe:

„Ako me ni tako ne stanete slušati, nego mi uzidete nasuprot, I ja ću vama s gnjevom ići nasuprot, i sedam puta većma karaću vas za grijehe vaše. I ješćete meso od sinova svojih, i meso od kćeri svojih ješćete. Razvaliću visine vaše, i oboriću idole vaše, i metnuću trupove vaše na trupove gadnih bogova vaših, i mrziće duša moja na vas. I obratiću gradove vaše u pustoš, i razoriću svetinje vaše, i neću više mirisati mirisa vašega. I opustiću zemlju da će joj se čuditi neprijatelji vaši, koji će živjeti u njoj. A vas ću rasijati po narodima, i učiniću da vas gone s golijem mačem; i zemlja će vaša biti pusta i gradovi vaši raskopani.“ Levitska 26:27-33

„I reče Gospod Samuilu: Evo, učiniću nešto u Izrailju da će zujati oba uha svakome ko čuje. U taj dan ću učiniti Iliju sve što sam govorio za kuću njegovu, od početka do kraja. Jer sam mu javio da ću suditi domu njegovu dovijeka za nevaljalstvo za koje je znao da njim navlače na se prokletstvo sinovi njegovi, pa im nije zabranio. Zato se zakleh domu Ilijevu da se neće očistiti nevaljalstvo doma Ilijeva nikakvom žrtvom ni prinosom dovijeka.“ 1. Samuilova 3:11-14

„Sada, dakle, čuj ovo, koja živiš u slastima i bez brige sjediš i govoriš u srcu svom: Ja sam, i nema druge osim mene, neću biti udovica niti ću osirotjeti. To će ti oboje doći ujedanput, u isti dan, da osirotiš i obudoviš, doći će ti potpuno, radi mnoštva čini tvojih i radi velike sile čaranja tvoga. Jer si se pouzdala u zloću svoju govoreći: Niko me ne vidi. Mudrost tvoja i znanje tvoje prevariše te, te si govorila u srcu svom: Ja sam, i osim mene nema druge. Zato će doći na te zlo, a nećeš znati odakle izlazi, i popašće te nevolja, da je nećeš moći odbiti, i doći će na te ujedanput pogibao, za koju nećeš znati.“ Isaija 47:8-11 – upor. 22:1-14

„Ovako govori Gospod za narod ovaj: Milo im je što se skitaju, ne ustavljaju nogu svojih, zato nijesu mili Gospodu; sada će se opomenuti bezakonja njihova i pohodiće grijehe njihove. Potom reče mi Gospod: Ne moli se za taj narod da bi mu bilo dobro. Ako će i postiti, neću uslišiti vike njihove; i ako će prinijeti žrtve paljenice i dar, neće mi to ugoditi, nego mačem i glađu i pomorom pomoriću ih.“ Jeremija 14:10-12

Razlog zbog kojeg Bog neće prihvatiti nikakve žrtve u korist tih pojedinaca jeste taj što namerava da im sudi, primoravajući ih da plate za sopstvenu zloću. Stoga, budući da Bog neće prihvatiti nikakvo pomirenje za grehe tih zlih pojedinaca, on mora da izvrši svoj sud i uništi ih, jer neće ugroziti svoju svetost i pravdu time što bi ih pustio da prođu nekažnjeno.

Drugačije rečeno, gornji primeri utvrđuju činjenicu da Bog ne može jednostavno oprostiti grešnicima bez osnova za to, bez načina da zadovolji svoju savršenu pravednost i pravdu. A budući da je u svim gore navedenim stihovima Bog odbacio pomirenje u korist tih zlih pojedinaca koji su uporno ustajali protiv njega, morao je da ih zbriše kako bi utolio svoj savršeni božanski gnev i svetu srdžbu. Rečima proroka:

„A oni rekoše: Hodite da smislimo što Jeremiji, jer neće nestati zakona svešteniku, ni svjeta mudarcu ni riječi proroku; hodite ubijmo ga jezikom i ne pazimo na riječi njegove. Pazi na me, Gospode, i čuj glas mojih protivnika. Eda li će se zlo vratiti za dobro kad mi kopaju jamu? Opomeni se da sam stajao pred tobom govoreći za njihovo dobro, da bih odvratio gnjev tvoj od njih. Zato predaj sinove njihove gladi i učini da izginu od mača, i žene njihove da budu sirote i udove, i muževi njihovi da se pogube, mladiće njihove da pobije mač u boju. Neka se čuje vika iz kuća njihovijeh, kad dovedeš na njih vojsku iznenada; jer iskopaše jamu da me uhvate, i zamke namjestiše nogama mojim. A ti, Gospode, znaš sve što su naumili meni da me ubiju, nemoj im oprostiti bezakonja ni grijeha njihova izbrisati ispred sebe; nego neka popadaju pred tobom, u gnjevu svom radi suprot njima.“ Jeremija 18:18-23

„Ovako veli Gospod Gospod: Ovo je Jerusalim koji postavih usred naroda i optočih ga zemljama. Ali promijeni zakone moje na bezakonje većma nego narodi, i uredbe moje većma nego zemlje što su oko njega, jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama. Zato ovako veli Gospod Gospod: Što postaste gori od naroda koji su oko vas, ne hodiste po mojim uredbama i ne izvršivaste mojih zakona, pa ni po uredbama naroda koji su oko vas ne činiste, Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo i mene na te, i izvršiću usred tebe sudove na vidiku narodima; I učiniću ti što još nijesam učinio niti ću više učiniti za sve gadove tvoje. Zato oci će jesti sinove usred tebe, i sinovi će jesti oce svoje, i izvršiću na tebi sudove i rasijaću sav ostatak tvoj u sve vjetrove. Zato, tako ja živ bio, veli Gospod Gospod, što si oskvrnio moju svetinju svakojakim nečistotama svojim i svakojakim gadovima svojim, zato ću i ja tebe potrti, i neće oko moje žaliti, niti ću se smilovati. Trećina će tvoja pomrijeti od pomora, i od gladi će izginuti usred tebe, a druga će trećina pasti od mača oko tebe, a trećinu ću rasijati u sve vjetrove, i izvući ću mač za njima. I tako će se izvršiti gnjev moj i namiriću jarost svoju na njima i zadovoljiću se, i oni će poznati da sam ja Gospod govorio u revnosti svojoj kad izvršim gnjev svoj na njima. I učiniću od tebe pustoš i rug među narodima koji su oko tebe pred svakim koji prolazi. I bićeš rug i sramota i nauk i čudo narodima što su oko tebe kad izvršim sudove na tebi gnjevom, jarošću i ljutijem karanjem; ja Gospod rekoh;“ Jezekilj 5:5-15; upor. 6:12, Jezekilj 7:1-19

I:

„U nečistoti je tvojoj grdilo tvoje; jer sam te čistio, ali se ti ne očisti; nećeš se više čistiti od nečistote svoje, dokle ne namirim gnjev svoj nad tobom. Ja Gospod govorih; doći će, i izvršiću; neću odustati niti ću žaliti niti ću se raskajati, po putovima tvojim i po djelima tvojim sudiće ti, govori Gospod Gospod.“ Jezekilj 24:13-14 – upor. 8:18; 9:8-10

Ovo jasno pokazuje da, ako Bog odbije da prihvati pomirenje, pojedinci moraju umreti za sopstvene prestupe, jer Bog mora očuvati svoju savršenu svetost i pravdu i stoga ne može nijednog grešnika pustiti da prođe nekažnjeno:

„Riječi lažne kloni se, i bezazlenoga i pravoga nemoj ubiti, jer neću opravdati bezbožnika.“ Izlazak 23:7

„A Gospod siđe u oblaku, i stade ondje s njim, i povika po imenu: Gospod. Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom. Koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otačke na sinovima i na unucima do trećega i četvrtoga koljena.“ Izlazak 34:5-7

„Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.“ Jov 10:14

„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3

Dakle, ovi odlomci jednostavno dodatno potvrđuju važnost i središnji značaj zameničkih žrtava, jer pokazuju da bez prolivanja krvi (tj. pomirenja) ne može biti oproštenja greha!

Povezani članci

http://answering-islam.org/Shamoun/q_ez18.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/ransom.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/redeemer_divine.htm
http://answering-islam.org/Responses/Menj/atonement1.htm
http://answering-islam.org/Responses/Menj/atonement2.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_salvation.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_salvation2a.htm
http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_original_sin.htm