Prorok terora i haosa, 3. deo
The Prophet of Terror and Mayhem Pt. 3
Dolazimo do završnog dela naše analize.
BORBA PROTIV „IDOLOPOKLONIKA“
Još jedan način na koji muslimani pokušavaju da objasne ovaj hadis jeste navođenje drugačijeg, izmenjenog oblika ovog predanja, u kojem Muhamed kaže da mu je naređeno da se bori protiv idolopoklonika:
Preneto je od Anasa ibn Malika da je:
Prorok rekao: „Naređeno mi je da se borim protiv idolopoklonika sve dok ne posvedoče La ilahe illallah (nema nikoga dostojnog obožavanja osim Alaha) i da je Muhamed Njegov rob i poslanik. Ako posvedoče La ilahe illallah i da je Muhamed Njegov rob i poslanik, i ako se mole kao što se mi molimo i okrenu se ka našoj kibli, i jedu naše zaklane životinje, tada nam njihova krv i imovina postaju zabranjeni, osim za pravo koje se duguje.“
Ocena: Sahih (Darussalam)
Referenca: Sunan an-Nasa'i 3966
Referenca u knjizi: Knjiga 37, hadis 1
Engleski prevod: tom 5, knjiga 37, hadis 3971 (Sunnah.com)
Preneto je od Anasa ibn Malika da je:
Alahov poslanik rekao: „Naređeno mi je da se borim protiv idolopoklonika sve dok ne posvedoče La ilahe illallah (nema nikoga dostojnog obožavanja osim Alaha) i da je Muhamed Alahov poslanik. Ako posvedoče La ilahe illallah i da je Muhamed Alahov poslanik, i ako se okrenu ka našoj kibli, jedu naše zaklane životinje i mole se kao što se mi molimo, tada njihova krv i imovina postaju zabranjeni, osim za pravo koje se duguje, i imaće ista prava i obaveze kao i muslimani.“
Ocena: Sahih (Darussalam)
Referenca: Sunan an-Nasa'i 3967
Referenca u knjizi: Knjiga 37, hadis 2
Engleski prevod: tom 5, knjiga 37, hadis 3972 (Sunnah.com)
Neki muhamedanski polemičari ovo tumače tako da je Muhamed bio poslat samo da se bori protiv svih paganskih Arapa dok ne postanu muslimani, budući da Kuran ne svrstava Jevreje i hrišćane među idolopoklonike.
Problem sa ovim tumačenjem jeste to što zanemaruje činjenicu da je arapska reč koja se često prevodi kao idolopoklonik zapravo mušrik. Mušrik je onaj ko čini neoprostivi greh širka, a to je zločin pripisivanja sudruga Alahu u njegovim isključivim božanskim svojstvima, funkcijama i/ili obožavanju:
Gle! Alah ne oprašta da Mu se pripiše sudrug. On oprašta (sve) osim toga kome hoće. Ko Alahu pripisuje sudruge, taj je zaista izmislio ogroman greh. S. 4:48 Pickthall – uporediti st. 116; 2:22; 39:65
Stoga je idolopoklonik svako ko tvrdi da postoje druga božanska bića pored Alaha, ili da Alah ima božansko potomstvo, ili veruje da Alah postoji kao višeličnosno Biće, kao što je hrišćansko učenje o svetom i blagoslovenom Trojstvu.
Zbog toga Kuran i Jevreje i hrišćane svrstava među „idolopoklonike“ zajedno sa paganskim Arapima, jer ih Kuran optužuje da obožavaju druga bića kao bogove i gospode pored Alaha:
O VI koji ste prigrlili veru! Oni koji pripisuju božanstvo bilo čemu pored Boga (al-mušrikuna) nisu ništa drugo do nečisti; i zato neka se od ove godine pa nadalje ne približavaju Nepovredivom hramu obožavanja A ako se bojite siromaštva, onda [znajte da] će vas Bog vremenom obogatiti iz svoje darežljivosti, ako tako bude hteo: jer, zaista, Bog je sveznajući, mudar! [I] borite se protiv onih koji – iako im je [nekada] bilo darovano otkrivenje – ne veruju [istinski] ni u Boga ni u Poslednji dan, i ne smatraju zabranjenim ono što su Bog i Njegov apostol zabranili, i ne slede veru istine [koju im je Bog zapovedio] sve dok [ne pristanu da] plate porez oslobođenja svojom rukom, nakon što budu poniženi [u ratu]. A JEVREJI kažu: „Jezdra je Božji sin“, dok hrišćani kažu: „Hristos je Božji sin.“ Takve su izreke koje izgovaraju svojim ustima, sledeći u duhu tvrdnje koje su u ranijim vremenima iznosili ljudi koji su poricali istinu! [Zaslužuju prokletstvo:] „Neka ih Bog uništi!“ Koliko su im umovi izopačeni! Uzeli su svoje rabine i svoje monahe – kao i Hrista, sina Marijinog – za svoje gospode pored Boga, iako im je bilo naloženo da ne obožavaju nikoga osim jednoga Boga, osim koga nema božanstva: Onoga koji je, u svojoj bezgraničnoj slavi, potpuno udaljen od svega čemu bi mogli pripisati udeo u Njegovom božanstvu (jušrikuna)! Oni žele da svojim rečima ugase Božju [vodeću] svetlost, ali Bog to neće dopustiti, jer je hteo da raširi svoju svetlost u svoj njenoj punoći, ma koliko to bilo mrsko svima onima koji poriču istinu. On je taj koji je poslao svoga apostola sa [zadatkom širenja] uputstva i vere istine, da bi je učinio pobedonosnom nad svakom [lažnom] verom – ma koliko to bilo mrsko onima koji pripisuju božanstvo bilo čemu pored Boga (al-mušrikuna). S. 9:28-33 Muhamed Asad
Kontekst je kristalno jasan da su Jevreji i hrišćani među nečistim mušrikunima, odnosno onima koji pripisuju božanstvo drugima pored Alaha, jer veruju da Alah ima Sina i navodno su uzeli svoje rabine i monahe za gospode pored Alaha. Ovo objašnjava zašto je Muhamed dao da se i Jevreji i hrišćani proteraju iz Hidžaza, odnosno sa Arapskog poluostrva:
Preneto je od Omera ibn el-Hataba da je čuo Alahovog poslanika (mir neka je s njim) kako kaže: Proteraću Jevreje i hrišćane sa Arapskog poluostrva i neću ostaviti nikoga osim muslimana. (Sahih Muslim, knjiga 019, broj 4366)
Preneo Ibn Omer:
Omer je proterao Jevreje i hrišćane iz Hidžaza. Kada je Alahov apostol osvojio Hajber, hteo je da protera Jevreje iz njega, jer je njegova zemlja postala vlasništvo Alaha, njegovog apostola i muslimana. Alahov apostol je nameravao da protera Jevreje, ali su ga oni zamolili da im dopusti da tamo ostanu pod uslovom da obavljaju posao i dobijaju polovinu plodova. Alahov apostol im je rekao: „Pustićemo vas da ostanete pod tim uslovom, dokle god budemo želeli.“ Tako su oni (tj. Jevreji) nastavili da tamo žive sve dok ih Omer nije naterao da odu prema Tejmi i Arihi. (Sahih al-Buhari, tom 3, knjiga 39, broj 531)
Sada uporedite ovo sa Muhamedovim naređenjima da se pagani proteraju sa Arapskog poluostrva:
Preneo Said ibn Džubejr:
Ibn Abas je rekao… „Prorok je na samrtnoj postelji dao tri naređenja, rekavši: ‚Proterajte pagane sa Arapskog poluostrva, poštujte strane izaslanike i darujte im poklone, kao što ste videli da ja postupam s njima.‘ Zaboravio sam treće (naređenje)“ (Jakub ibn Muhamed je rekao: „Pitao sam el-Mugiru ibn Abdur-Rahmana o Arapskom poluostrvu, a on je rekao: ‚Ono obuhvata Meku, Medinu, el-Jemamu i Jemen.‘“ Jakub je dodao: „I el-Ardž, početak Tihame.“) (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 52, broj 288)
Činjenica da su muslimani proterali i Jevreje i hrišćane iz Hidžaza potvrđuje da ih je Muhamed smatrao nečistim „idolopoklonicima“, baš kao i arapske pagane Arabije.
Ako gore navedeno nije bilo dovoljno jasno da se utvrdi da kontekst K. 9:28 uključuje Jevreje i hrišćane među one koji se svrstavaju u nečiste mušrikine, onda obratite pažnju na to kako su određeni muslimanski učenjaci iz prošlosti tumačili ovo konkretno mesto:
Idolopoklonicima više nije dozvoljen ulazak u el-Mesdžid el-Haram
Alah zapoveda svojim vernim slugama, koji su čisti u veri i telu, da proteraju idolopoklonike, koji su prljavi u verskom smislu, iz el-Mesdžid el-Harama. Nakon objave ovog ajeta, idolopoklonicima više nije bilo dozvoljeno da se približavaju mesdžidu. Ovaj ajet objavljen je devete godine po Hidžri. Alahov poslanik je te godine poslao Aliju u društvu Abu Bakra da objavi idolopoklonicima da nijednom mušriku neće biti dozvoljeno da obavi hadž posle te godine, niti nagoj osobi da obavi tavaf oko Kabe. Alah je dovršio ovu odredbu, učinio je zakonskom odlukom, kao i stvarnošću. Abdur-Razak je zabeležio da je Džabir ibn Abdulah prokomentarisao ajet…
<O vi koji verujete! Zaista, mušrikini su nečisti. Zato neka se ne približavaju el-Mesdžid el-Haramu posle ove godine> „Osim ako je bio sluga ili neko od ljudi zimme.“ Imam Abu Amr el-Evzai je rekao: „Omer ibn Abdul-Aziz je pisao (svojim namesnicima) DA SPREČE JEVREJE I HRIŠĆANE DA ULAZE U MESDŽIDE MUSLIMANA, I SVOJE NAREĐENJE JE POTKREPIO ALAHOVOM IZJAVOM…
<Zaista, mušrikini su nečisti.>“ Ata je rekao: „Čitava sveta oblast [haram] smatra se mesdžidom, jer je Alah rekao…
<Zato neka se ne približavaju el-Mesdžid el-Haramu (u Meki) posle ove godine.> Ovaj ajet ukazuje na to da su idolopoklonici nečisti, a da su vernici čisti. U Sahihu stoji sledeće…
<<Vernik ne postaje nečist.>> Alah je rekao…
<a ako se plašite siromaštva, Alah će vas obogatiti iz svoje darežljivosti.> Muhamed ibn Ishak je prokomentarisao: „Ljudi su rekli: ‚Naše pijace će biti zatvorene, naša trgovina poremećena, a ono što smo zaradili nestaće.‘ Zato je Alah objavio ovaj stih…
<a ako se plašite siromaštva, Alah će vas obogatiti iz svoje darežljivosti>, iz drugih izvora…
<ako On hoće>, sve do…
<… i osete se pokorenima.> Ovaj ajet znači: ‚ovo će biti vaša naknada za zatvorene pijace za koje ste se plašili da će uslediti.‘ Stoga im je Alah nadoknadio gubitke koje su pretrpeli zato što su prekinuli veze sa idolopoklonicima, džizjom koju su ubirali od ljudi Knjige.“ Slične izjave prenete su od Ibn Abasa, Mudžahida, Ikrime, Saida ibn Džubejra, Katade, ed-Dahaka i drugih. Alah je rekao…
<Zaista, Alah je Sveznajući>, u onome što vam koristi…
Prethodno navedeno dokazuje van svake sumnje da je Muhamed smatrao Jevreje i hrišćane nečistim „idolopoklonicima“, zbog čega im je zabranio da se približavaju takozvanim „svetim“ mestima islama, kao što je pagansko svetilište Kabe u Meki.
Musliman bi mogao da se ubaci i navede sledeći stih kako bi utvrdio da Kuran razlikuje Jevreje i hrišćane od idolopoklonika:
Gle! oni koji ne veruju, među ljudima Knjige I idolopoklonici (ve’al-mušrikina), boraviće u vatri pakla. Oni su najgora od stvorenih bića. S. 98:6 Pickthall
Kao prvo, ovaj stih ne pomaže muslimanskoj stvari, jer su Jevreji i hrišćani koji odbacuju Muhameda i dalje svrstani uz idolopoklonike kao najgora od svih stvorenja!
Kao drugo, postoje stihovi u kojima se Jevreji i hrišćani razlikuju od takozvanih vernika:
Zaista! Oni koji veruju I oni koji su Jevreji I hrišćani, i Sabejci, ko god veruje u Alaha i Poslednji dan i čini pravedna dobra dela imaće svoju nagradu kod svoga Gospoda, na njih neće doći strah, niti će tugovati. S. 2:62 Hilali-Khan
Gle! oni koji veruju, I oni koji su Jevreji, I Sabejci, I hrišćani – ko god veruje u Alaha i Poslednji dan i čini pravedno – na njih neće doći strah niti će tugovati. S. 5:69 Pickthall
Od danas su vam dozvoljene (sve) dobre stvari; i hrana onih kojima je data Knjiga dozvoljena je vama i vaša hrana je dozvoljena njima; i čedne među vernicama I čedne među onima kojima je Knjiga data pre vas (dozvoljene su vam); kada im date njihove miraze, uzimajući ih u brak, ne bludničeći niti ih uzimajući za tajne ljubavnice; a ko poriče veru, njegovo delo zaista nema vrednosti, i na onome svetu on će biti među gubitnicima. S. 5:5 Shakir
Budući da K. 9:28 nagoveštava da su samo „vernici“ (tj. muslimani) dovoljno čisti da se približe navodno svetoj džamiji,
O vernici, idolopoklonici su zaista nečisti; zato neka se ne približavaju Svetoj džamiji posle ove njihove godine. Ako se plašite siromaštva, Bog će vas sigurno obogatiti iz svoje darežljivosti, ako bude hteo; Bog je Sveznajući; Svemudri. Arberry
I budući da se Jevreji i hrišćani razlikuju od „vernika“, ovo ponovo potvrđuje da Jevreji i hrišćani spadaju u kategoriju nečistih „idolopoklonika“ kojima treba zabraniti da ikada uđu u Meku.
Stoga je iz prethodno navedenog jasno da razlog zbog kojeg K. 98:6 navodi idolopoklonike u zasebnoj kategoriji od ljudi Knjige, tj. Jevreja i hrišćana, nije to što Kuran poriče da su Jevreji i hrišćani među nečistim idolopoklonicima. Naprotiv, tekst koristi taj naziv da bi označio vrstu vere kojoj su paganski Arapi pripadali, npr. nisu bili ni Jevreji ni hrišćani, niti su bili među onima kojima je data božanski nadahnuta Knjiga. Pagani Arabije nisu imali poseban naziv za svoja verovanja i običaje. Bili su oni koji su pripisivali božanstvo bićima i predmetima uz Alaha, i stoga su bili idolopoklonici.
NEKA MUSLIMANSKI UČENJACI PROGOVORE!
Sledeći komentari preuzeti su sa www.islamqa.com, islamskog sajta koji je pod opštim nadzorom šejha Muhameda Saliha el-Munedžida, poznatog selefijskog učenjaka. Sajt nastoji da pruži odgovore muslimanskih učenjaka na često postavljana pitanja. Za razliku od muhamedanskih propagandista sa Zapada, ovi muslimani ne osećaju potrebu da udovoljavaju zapadnjacima ili Jevrejima i hrišćanima tumačeći Kuran na način koji bi bio prihvatljiv njihovoj osetljivosti. Autori su vrlo otvoreni i direktni u odgovoru na pitanje da li su Jevreji i hrišćani i nevernici I pagani/idolopoklonici.
U odgovoru na pitanje da li Kuran naziva hrišćansko verovanje u Trojstvo kufrom (nevernistvom) i širkom, autori navode da:
Da, ovo verovanje se pominje u Kuranu, ali to je putem pobijanja i dokazivanja njegove neistinitosti, i opisivanja onoga ko u njega veruje KAO KAFIRA I MUŠRIKA. Alah kaže (tumačenje značenja)… [navodi K. 5:17, 73 i 9:30-31]
To je nešto što je dobro poznato među muslimanima, i oni su JEDNOGLASNO SAGLASNI da su hrišćani kafiri, pa čak i da su oni koji ih ne smatraju kafirima I SAMI KAFIRI. Šejh Muhamed ibn Abd el-Vehab je rekao u vezi sa stvarima za koje se jednoglasno slaže da poništavaju islam:
„Ko god ne smatra mušrikune kafirima, ili sumnja da su oni kafiri, ili misli da je njihova vera ispravna, i sam je kafir.“… (Pitanje br. 12713, Da li se Trojstvo u koje hrišćani veruju pominje u islamu?; podebljanje i naglašavanje velikim slovima, kao i komentari u zagradama, naši su)
A evo šta sajt kaže u vezi sa kuranskom zapovešću da se bori protiv Jevreja i hrišćana u K. 9:29:
– Zatim je naveo razlog koji je učinio obaveznim borbu protiv njih, a to je njihovo nevernistvo u Alaha I NJIHOV ŠIRK – što je uključivalo njihovo ružno govorenje o Alahu pripisivanjem sina Njemu, dok je On Jedini, Samodovoljni Gospodar, On ne rađa, niti je rođen, i niko Mu nije ravan niti sličan. Jevreji su rekli da je Uzejr Alahov sin, a hrišćani su rekli da je Mesija Alahov sin. Uzejr je bio pravedan čovek iz naroda Izrailjevog, koga su Jevreji poštovali. Rečeno je da je razlog njegovog poštovanja bio to što je napamet naučio Tevrat (Toru), pa su Jevreji, ili neki od njih, preterali u vezi s njim i tvrdili da je on Alahov sin. Zato ih je Alah osudio zbog toga i rekao im da su, govoreći to, činili isto što i mušrikini koji su govorili da su anđeli Alahove kćeri. Hrišćani su takođe ružno govorili o Alahu kada su rekli da je Mesija Alahov sin; time su ličili na Jevreje i mušrikine… (Pitanje br. 9459, Jevrejska ideja da je Uzejr „Alahov sin“; podebljanje i naglašavanje velikim slovima naši su)
A evo njihovog odgovora na pitanje da li su Jevreji i hrišćani među mušrikinima:
Kao drugo:
Jevreji i hrišćani su i kafiri i mušrikini. Kafiri su zato što poriču istinu i odbacuju je. A MUŠRIKINI SU zato što obožavaju nekoga drugog osim Alaha.
Alah kaže (tumačenje značenja)… [navodi K. 9:30-31]
Ovde su opisani KAO MUŠRIKINI. U suri el-Bejina opisani su kao kafiri, kao što Alah kaže (tumačenje značenja) … [navodi K. 98:1]
Šejh Abd el-Aziz ibn Baz je rekao, POBIJAJUĆI one koji kažu da se reč mušrikini ne može primeniti na ljude Knjige:
Najverovatnije je da su ljudi Knjige uključeni među mušrikine, i muškarci i žene podjednako, kada se ova reč koristi u opštem smislu, jer su kafiri nesumnjivo mušrikini. Otuda im je zabranjeno da ulaze u el-Mesdžid el-Haram, jer Alah kaže (tumačenje značenja)… [navodi K. 9:28]
Ako ljudi Knjige ne bi spadali pod opšti naziv mušrikina, onda se ovaj stih ne bi odnosio na njih, i Alah ne bi ukazivao na verovanja Jevreja i hrišćana u suri Beraa (et-Tevba), gde kaže (tumačenje značenja)… [navodi K. 9:31]
Tako su SVI OPISANI KAO MUŠRIKINI, jer su Jevreji rekli da je Uzejr Božji sin, a hrišćani da je Mesija Božji sin; i zato što su uzeli svoje sveštenike i rabine za gospode umesto Alaha. Sve je to najgori oblik širka. A ima i mnogo sličnih stihova. Kraj citata.
Medžmu fetava šejha Ibn Baza, 4/274
A Alah najbolje zna. (Pitanje br. 67626. Razlika između mušrikina i kafira, i kojoj kategoriji pripadaju Jevreji i hrišćani?; podebljanje i naglašavanje velikim slovima, kao i komentari u zagradama, naši su)
Neka čitalac primeti da gore navedeni učenjaci zasnivaju svoje stavove na jednostavnom čitanju kuranskih tekstova. Zapravo, navedena fetva potiče od šejha Ibn Baza, koji nije bio bilo kakav učenjak, već muftija Saudijske Arabije, i koga mnogi smatraju najvišim islamskim autoritetom svoga vremena (*).
ZAKLJUČAK
Naše temeljno ispitivanje pokazalo je da je Muhamed bio samoproglašeni terorista poslat da kolje nevernike osim ako i sve dok ne pristanu da se pokore njegovim hirovima i željama. (pa, „hirovi i želje“ (bilo koje vrste) pomalo je neozbiljno; umanjuje vrednost preciznog i naučnog jezika u ostatku teksta. Zašto ne: njegovoj poruci i zapovestima?) Dokazi koje smo izneli i razmotrili dokazuju da Muhamed nije bio poslat samo da zastrašuje i ubija one koji su objavili rat njemu i njegovoj zajednici. Naprotiv, Muhameda je njegov bog ovlastio da teroriše i napada ljude prosto zato što su bili nevernici koji nisu obožavali muslimansko božanstvo niti ga prihvatali kao proroka. Stoga, sviđalo se to muslimanima ili ne, ostaje činjenica da islamski izvori potvrđuju da je Muhamed bio prvi muslimanski terorista.
Ono što ovo čini tako tragičnim jeste to što Muhamedov život i učenja i dalje utiču na muslimane da sprovode istu tiraniju i razaranje koje su njihov prorok i njegovi saborci činili u ime svoga božanstva. I zahvaljujući Muhamedovom ličnom primeru, „nevernici“ nastavljaju da doživljavaju bol i patnju sve do dana današnjeg.
Dodatna literatura
Da li su Jevreji i hrišćani mušrici prema Kuranu?
Boriti se protiv svih ljudi dok ne učine šta?
Muhamed i Mekanci: ko je koga izazivao?
Da li je Muhamed zaista prorok milosti?
Da li autentična učenja islama vode u terorizam? [1. deo], [2. deo]