Ponovni osvrt na Ajšin uzrast, 3. deo
Treći deo: Muhamed kao uzor za sva vremena, ukidanje usvajanja i brak sa snahom Zejnebom — odgovor dr Braunu o Ajšinom uzrastu.
1640 objava ukupno
Treći deo: Muhamed kao uzor za sva vremena, ukidanje usvajanja i brak sa snahom Zejnebom — odgovor dr Braunu o Ajšinom uzrastu.
Nastavak odgovora Braunu: al-Tabari, hadisi i muslimanski učenjaci pokazuju da Aiša nije bila u pubertetu kada je Muhamed konzumirao brak.
Odgovor na pokušaj Džonatana Brauna da opravda Muhamedov brak sa devetogodišnjom Aišom — argument iz ćutanja i hadisi koji ga pobijaju.
Šta je sveti Irinej napisao o poslanici koju je sveti Polikarp uputio Crkvi u Filipima.
Da li je Kliment Rimski učio Luterovu doktrinu sola fide? Čitanje njegove poslanice u kontekstu pokazuje sasvim suprotno.
Ignatije i Polikarp, učenici apostola, nisu učili sola fide: spasenje se prima verom, a održava poslušnošću Božjim zapovestima.
Prema jednoglasnom mišljenju muslimanskih učenjaka ne postoji donja starosna granica za udaju devojčice — pregled izvornih tekstova.
Dokazi da su hristološke rasprave i teološki rečnik sirijskih hrišćana oblikovali sam jezik i sadržaj Kurana.
Šta kažu naučnici: Kuran pogrešno predstavlja Trojstvo kao trijadu Boga, Isusa i Marije, i time promašuje hrišćansku veru.
Šta učenjaci kažu o kuranskoj tvrdnji da je Bog Mesija i treći od trojice i zašto to nije ono u šta hrišćani zaista veruju.
Sunitski islam uči da je Kuran nestvorena Alahova reč — a Kuran Isusa naziva Alahovom Rečju i Duhom. Kakve to posledice ima po Alahovu jednoličnost?
Tradicionalni suniti tvrde da je Kuran nestvoreni govor Alaha — a hadisi ga prikazuju kao svesnog posrednika koji spasava i zatvara u pakao.
Nastavak izazova Džejku, takozvanom Metafizičaru: Kuran kao nestvoreni govor Alaha koji je postao knjiga, i muslimanski arijanci — mutaziliti.
Nastavak polemike: kuranski tekst nesvesno potvrđuje Trojstvo — Isus kao preegzistentna Reč i Duh Božji koji stvara i oživljava.
Prvi deo odgovora muslimanskom „metafizičaru“ Džejku: Kuran nigde ne opisuje niti osuđuje istorijsko hrišćansko učenje o Trojstvu.
Ignjatije Antiohijski, učenik apostola, u svojim poslanicama svedoči da je Hristos naš Bog, večan i pre vremena, ovaploćen radi našeg spasenja.
Odgovor na dezinformacije muhamedanskih polemičara: prednikejski oci su obožavali Svetog Duha kao Boga, savečnog Ocu i Sinu.
Svedočanstva crkvenih otaca od Didahija do Grgura I: nedelja kao Dan Gospodnji zamenila je subotu posle Hristovog vaskrsenja.
Svedočanstva crkvenih otaca prva četiri veka o držanju Mojsijevog zakona: Ignjatije, Justin, Origen, Jevsevije, Epifanije i Jeronim o ebionitima i nazarenima.
Kuran kao model za ovaploćenje i hipostatsko jedinstvo: zemaljski Kuran ne sadrži sve što sadrži nebeska ploča, pa muslimani imaju isti problem.