Muhamed kao ljudski glas Alaha
Kuran i hadis izjednačavaju pokoravanje Muhamedu sa pokoravanjem Alahu, čineći ga ljudskim glasom njegovog božanstva.
483 objava · strana 14 od 25
Kuran i hadis izjednačavaju pokoravanje Muhamedu sa pokoravanjem Alahu, čineći ga ljudskim glasom njegovog božanstva.
Muhamed – vidljiva slika i ljudsko ispoljenje Alaha? Prema jedinim istinski nadahnutim Božjim spisima, Gospod Isus Hristos je vidljiva slika, ljudska pojava jednog jedinog istinitog Boga.
Islamski izvori pripisuju Muhamedu Alahov deo ratnog plena, raspodelu blagoslova i vlasništvo nad zemljom — još jedan širk.
Ponovni osvrt na iracionalnost islamske teologije: da li su Alahov presto, vode, oblak i pero večni ili stvoreni?
Kuran tvrdi da vlast pripada jedino Alahu, a ipak pominje one koji dele njegovu vlast — i predanja po kojima Muhamed seda na božanski presto.
Nastavak analize: Alah deli objavljivanje, stvaranje i smrt sa anđelima i Duhom — zašto kuranska množina ukazuje na Alahovu nebesku vojsku.
Hajru al-mušrikin: kako sam Alah zapoveda obožavanje stvorenja — Adama, Muhamedovog imena i crnog kamena. Prvi deo.
Završni deo: dilema oko toga da li su Muhamedovi lični problemi oduvek deo nestvorenog Alahovog govora.
Nastavljamo odakle smo stali: mesta u Kuranu koja se direktno obraćaju Muhamedovim ličnim potrebama i željama.
Kuran prikazuje Alaha kao onoga koji zavodi i odvodi ljude sa puta spasenja, nasuprot Bogu Svetog pisma.
Više problema za islamsku teologiju, 1. deo: Kuran i sunet prikazuju Alaha kao biće koje veruje, moli se i nalazi se na pravom putu.
Vreme je da ponovo pogledamo šta Kuran zaista kaže o Alahovoj prirodi, a posebno o njegovom znanju.
Nastavak analize hadiske literature: predanja o kamenju koje trči i drveću koje govori, o vetrovima i belom luku, i druga učenja pripisana Muhamedu koja izazivaju nevericu.
Neverovatna i apsurdna Muhamedova učenja, 1. deo. Dok islam nastavlja da dobija na značaju širom sveta, mnogi hrišćani suočavaju se s pitanjem da li je Muhamed istinski prorok od Boga i, ako jeste, ka
U ovom tekstu ispravljam grubo pogrešno čitanje i tumačenje hristoloških stavova Justina Mučenika kod jednog pravoslavnog autora, na osnovu navoda iz dela Džona Bera „Formation of Christian Theology,
Kuran, hadisi i veliki sunitski učenjaci svedoče da Alah ima telo — konačno, vremensko biće, a ne Trojični Bog Svetog pisma.
Kuran i hadisi pripisuju Alahu telesne delove: stopalo u paklu, golen, slabine, bok, više očiju i tri ruke.
Majmonid (Rambam) tumači Isaiju 9:6, 11:1-4 i Psalam 2:7 kao mesijanska proroštva, razotkrivajući jevrejske antihrišćanske polemičare.
Rabin Šohet priznaje da rabini protiv hrišćana koriste „slamnate" argumente koji ne odražavaju pravi jevrejski stav o Isaiji 53.
Prema rabinskoj tradiciji, anđeo Gavrilo je ukorio i ispravio Boga, a rabini objašnjavaju da je za to imao ovlašćenje zbog svoje veličine i položaja.