Muhamed – vidljiva slika Alaha
Muhammad - The Visible Image of Allah
Muhamed – vidljivi lik i ljudska manifestacija Alaha?
Prema jedinim istinski nadahnutim Božjim spisima, Gospod Isus Hristos jeste vidljivi lik, ljudska pojava, jedinog istinitog Boga:
„U njima bog ovoga svijeta oslijepi razum nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost Jevanđelja slave Hrista, koji je ikona Boga nevidljivoga. Jer ne propovijedamo sebe, nego Hrista Isusa, Gospoda, a sebe kao sluge vaše Isusa radi. Jer Bog koji reče da iz tame zasija svjetlost, On zasija u srcima našim radi prosvjetljenja znanja slave Božije u licu Isusa Hrista.“ 2. Korinćanima 4:4-6 Common English Bible (CEB)
„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:15-20 CEB
Bogom nadahnuto Sveto pismo takođe svedoči da je sam Hristos istinski Bog po prirodi i tačan otisak suštine ili bića svoga Oca:
„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:9-10 CEB
„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3 NIV 2010
Stoga, videti njega znači videti Boga u telu, a gledati u njega znači gledati savršeni odraz i otkrivenje Oca:
„A Isus povika i reče: Ko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao. I ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao.“ Jovan 12:44-45 CEB
„Kad biste mene znali, i Oca mojega biste znali; i od sada poznajete ga, i vidjeli ste ga. Reče mu Filip: Gospode, pokaži nam Oca, i biće nam dosta. Isus mu reče: Toliko sam vremena s vama i nisi me poznao, Filipe? Ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti govoriš: Pokaži nam Oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od samoga sebe, nego Otac koji prebiva u meni on tvori djela. Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni; ako li ne, zbog samih djela vjerujte mi.“ Jovan 14:7-11 CEB
Muhamed, međutim, nije bio ništa više od pogrešivog, nesavršenog ljudskog bića kome je njegov bog saopštio da će na kraju umreti kao i svaki drugi čovek:
„Muhammed je samo poslanik, a i pre njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili bio ubijen, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se vrati nazad, Allahu neće ništa da naudi, a Allah će zahvalne da nagradi.“ S. 3:144 Arberry
„Reci: „Ja (Muhammed) sam čovek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka radi dobra dela i neka pored svog Gospodara nikoga ne obožava!““ S. 18:110 Y. Ali
„Ti ćeš, sigurno, da umreš, a i oni će, takođe, da pomru.“ S. 39:30 Hilali-Khan
„Reci: „Ja sam samo čovek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato ustrajno verujte u Njega, i oprost od Njega tražite. A teško neznanobošcima,“ S. 41:6 Rodwell
Muhamedovo božanstvo bi mu čak zapovedalo da se pokaje i traži oproštaj za svoje grehe (i to prilično često, dodali bismo!):
„I Allaha moli za oprost; Allah, uistinu, oprašta grehe i milostiv je. I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izneveravaju, Allah, zaista, ne voli onoga koji je izdajnik grešnik.“ S. 4:106-107
„Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu! Inače bi ti se otkrili oni koji govore istinu, a znao bi i one koji lažu.“ S. 9:43 Hilali-Khan
„Pa ti budi strpljiv - Allahovo obećanje je istina - i moli da ti budu oprošteni gresi, i svoga Gospodara slavi i hvali uveče i ujutru!“ S. 40:55 Pickthall
„Namrštio se i okrenuo, zato što mu je slepi čovek prišao. A šta ti znaš, možda on želi da se greha očisti, ili opomene, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti greha. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, i boji se, ti njega zanemaruješ. Ne čini tako! Zaista je ovo opomena, pa ko hoće, imaće Ga na umu“ S. 80:1-12 Y. Ali – upor. K. 47:19; 48:1-2; 110:1-3
Da stvar bude gora, Muhamedov bog je više puta pretio da će brutalno ubiti i osuditi svoga poslanika na pakao ako ikada napravi kompromis sa paganima ili izmeni takozvana otkrivenja:
„A kad im se uče Naše jasne reči, onda oni koji ne veruju da će da stanu pred Nama govore: „Donesi ti neki drugi Kur'an, ili ga izmeni!“ Reci: „Nije moje da ga ja sam od sebe menjam, ja sledim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako budem nepokoran svome Gospodaru, patnje na Velikom danu.““ S. 10:15 Arberry
„To je mudrost koju ti tvoj Gospodar objavljuje. I ne smatraj da pored Allaha postoji drugo božanstvo, da ne bi bio bačen u Pakao, ponižen i od milosti odbačen.“ S. 17:39 Pickthall
„I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo izneo, i tada bi te oni kao prijatelja prihvatili. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tada bismo ti, zaista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku patnju posle smrti; tada ne bi nikoga našao da te od Nas spasi.“ S. 17:73-75 Hilali-Khan
„A tebi, i onima pre tebe, je objavljeno: „Ako bi druga božanstva pored Allaha obožavao tvoja dela bi sigurno propala, i sigurno bi bio među stradalnicima."“ S. 39:65
„A da je on o Nama iznosio kojekakve reči, Mi bismo ga desnicom dohvatili, a onda mu žilu kucavicu presekli“ S. 69:44-46 Hilali-Khan
Muhamed je takođe bio neko ko nije poznavao nevidljivo i nije mogao nikome doneti korist, budući da ni sam nije bio siguran u sopstveno spasenje!
„Reci: „Ja ne mogu da pribavim ni samom sebi neku korist, ni da otklonim od sebe kakvu štetu; biva onako kako hoće Allah. A kada bih znao ono što je nedokučivo čulima, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vesti ljudima koji veruju.““ S. 7:188 Pickthall
„Zar oni da govore:“On ga izmišlja!” Reci:“Ako ga izmišljam, pa vi me od Allaha nećete moći zaštiti. On dobro zna šta o Kur’anu govorite. On je dovoljan svedok i meni i vama. On prašta i samilostan je.” Reci: „Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će da bude sa mnom ili sa vama; ja sledim samo ono što mi se objavljuje, i ja sam samo jasni opominjač.““ S. 46:8-9 Pickthall
„Reci: „Ja se samo svome Gospodaru molim i nikoga pored Njega ne obožavam.“ Reci: „Ja nisam u stanju da od vas kakvu štetu otklonim niti nekom od vas neku korist da pribavim.“ Reci: „Mene niko od Allaha ne može da zaštiti; samo kod Njega mogu utočište da nađem“ S. 72:20-22 Pickthall
U svetlu takvih učenja, ne bi se očekivalo da islamska tradicija Muhameda pretvori u alter ego ili ljudsku manifestaciju Alaha. Međutim, nažalost, to je UPRAVO ono što je muslimanska pobožnost na kraju učinila sa islamskim prorokom!
Na primer, neki od najvećih muslimanskih teologa i pisaca prošlosti počeli su da sastavljaju spiskove imena svoga proroka. Ono što takve zbirke čini prilično uznemirujućim jeste to što mnoga od imena koja su pripisivana Muhamedu zapravo pripadaju isključivo Alahu!
Da bismo ilustrovali svoju tvrdnju, poznati sufijski autor Gibril Fouad Haddad daje spisak Muhamedovih imena koja su preuzeta iz knjige jednog od vodećih islamskih učenjaka. Taj priznati autoritet je tvrdio da je imena prikupio iz Kurana i autentičnih islamskih izvora:
Ovo je objašnjenje Imena Proroka Muhameda, kako ga je izložio šejh-ul-islam, poslednji od velikih poznavalaca hadisa, al-hafiz, Sayyidi Jalal al-Din al-Suyuti (u. 911) u svojoj knjizi
al-Riyad al-aniqa fi sharh asma' khayr al-khaliqa sallallahu `alayhi wa sallam koju je priredio libanski učenjak hadisa Abu Hajir Muhammad al-Sa`id ibn Basyuni Zaghlul, a objavljena je u Bejrutu kod Dar al-kutub al-`ilmiyya (1405/1985).
Suyuti kaže: Nadam se da će Alah prihvatiti ovu knjigu i da ću kroz nju zadobiti Poslanikovo posredovanje. Možda će Alah učiniti da ona bude pečat svih mojih dela i da mi podari ono što sam Ga sa čežnjom molio u vezi sa Časnim. Nazvao sam je „Prekrasni vrtovi: Objašnjenje imena Najboljeg od stvorenja.“ …
[2]
IMENA PROROKA
KOJA SU UTVRĐENA
Suyuti je rekao u al-Riyad al-aniqa: al-Nawawi je rekao u svome Tahdhib al-asma' wa al-sifat (Ispravljanje Imena i Atributa):
Većina pomenutih Prorokovih imena samo su atributi, kao što su Onaj koji zaključuje (al-`aqib), Onaj koji sabira (al-hashir) i Onaj koji zapečaćuje (al-khatim). Nazvati ih „imenima“ jeste metaforičan naziv.
Sastavili smo spisak od tri stotine i četrdesetak imena podeljenih u odeljke (komentar i izvori za svako ime slede posle spiska): (Haddad, Sharh Asma’ Al-Nabi (Objašnjenje imena proroka); *)
Evo nekih od imena koja Haddad navodi:
I- Imena Proroka izričito pomenuta u Kuranu
5. al-A`la: Najviši (u celom stvorenju).
7. al-Amin: Pouzdani.
20. al-Haqq: Sama Istina.
27. Dhu al-quwwa: Snažni.
29. al-Ra'uf: Blagi.
30. al-Rahim: Samilosni.
46. al-`Aziz: Moćni. Najdraži.
50. al-Karim: Darežljivi.
54. al-Mubîn: Očigledni.
72. al-Nur: Svetlost.
74. al-Hadi: Samo Vođstvo.
75. al-Wali: Saveznik.
094. al-`âlim: Znalac.
095. al-`Alîm: Duboko Upućeni.
096. al-`Afuw: Onaj koji daruje oproštaj.
098. al-Ghani: Onaj koji je bez potrebe.
110. al-Mu'min: Vernik. Darodavac sigurnosti.
117. al-Mawla: Gospodar naklonosti i pomoći.
120. al-Hâdi: Vodič.
Prema Haddadu, sledeći spisak je preuzet iz hadiske literature i drevnih knjiga.
148. al-Awwal: Prvi.
149. al-âkhir: Poslednji.
144. al-Bâtin: Skriveni (u svome položaju).
150. al-Jabbar: Žestoki.
154. al-Hâfizh: Čuvar.
169. al-Hamîd: Hvaljeni.
170. al-Hayy: Živi.
202. al-Salam: Mir.
210. al-Shâkir: Zahvalni.
212. al-Shakur: Uvek Zahvalni.
235. al-Sadiq: Istinoljubivi.
245. al-`Adl: Pravedni.
250. al-`Ali: Uzvišeni.
251. al-Ghafur: Onaj koji često i obilno oprašta.
313. al-Muhaymin: Nadziratelj.
(Napomena – počev od 144. al-Bâtin, sva ovde pomenuta imena Haddad je pogrešno numerisao. 144 je trebalo da bude 154.)
Ono što je Haddad zgodno propustio da pomene jeste to da su sva gore navedena imena zapravo upravo imena Alaha!
Uporedite sledeća imena Alaha sa onima koja se pripisuju Muhamedu:
Al-Awwal, Al-Akhir: Prvi i Poslednji
Al-Akhir jeste Onaj koji ostaje pošto sva Njegova stvorenja nestanu.
Al-Awwal jeste Prvi, koji prethodi svima ostalima.
Al-Awwal i Al-Akhir su dva od Devedeset devet imena.
As-Salâm: Savršeni mir
Besprekorni, oslobođen svake nesavršenosti ili nedostatka, mir za Svoja stvorenja. On je Tvorac sigurnosti, jer je sva Svoja stvorenja učinio bezbednim od manjkavosti i od nepravde s Njegove strane, On, Darodavac mira.
As-Salam je jedno od Devedeset devet imena.
Al-'Alî, Al-'Âlî, Al-'A'lâ: Najviši
Iznad i s onu stranu svega, Uzvišeni iznad koga nema ničeg višeg.
Al-'Ali je jedno od Devedeset devet imena.
Ar-Râfi': Onaj koji uzdiže
Aktivni smisao reči 'Ali. Velik po svojstvima, Onaj koji uzdiže stepene dostojanstva; Uzvišeni. On uzdiže tako što ljude privlači sebi i daruje im dobru sreću.
Ar-Rafi' je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Karîm, Al-Akram: Darežljivi, Najdarežljiviji
Dostojan hvale, slavan; Darežljiv (u smislu obilan), Velikodušan, plemenit, dragocen, poseduje darežljivost lišenu svake niskosti ili prostote.
Al-Karim je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Hamîd: Hvale dostojni
Hvaljen i hvale dostojan.
Al-Hamid je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Ghanî: Bogati iznad svake potrebe
Samodovoljni, bez potrebe za bilo čim, Onaj koji poseduje sve stvari.
Al-Ghani je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Bâtin: Unutrašnji
Onaj koji poznaje unutrašnja ili suštinska stanja i okolnosti stvari, Onaj koji je zastrt od očiju i mašte stvorenja.
Al-Batin je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Hayy: Živi
Večno Živi, to jest Besmrtni.
Al-Hayy je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Qawi, Dhu'l-Quwwa: Svesnažni, Posednik snage
Snažan. Ili je istoznačno sa qadir, ili qawî ima jače značenje. On poseduje puninu i savršenstvo moći.
Al-Qawi je jedno od Devedeset devet imena.
Al-'Azîz: Svemogući
Svemoćni, Neuporedivi. Niko se ne može odupreti Alahu niti Mu se suprotstaviti. Često se Svemoćni odnosi na kaznu; nemoguć, težak, oslobođen svake pretnje; jedinstven i ništa Mu nije slično. Onaj koji sve nadvladava, Onaj koji se odupire i odoleva tako da Ga ništa ne nadvladava; Neuporedivi, Bez premca. Ništa nije izvan Njegove moći.
Al-'Aziz je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Jabbâr: Onaj koji primorava
On primorava Svoja stvorenja na ono što hoće od Svojih zapovesti i zabrana, i niko Mu se ne može suprotstaviti niti je iko izvan Njegovog zahvata; Onaj koji popravlja i obnavlja; Onaj koji je nedostupan, Nedosežni, Vrhovni. Takođe Onaj koji siromašne vraća u bogatstvo ili dovoljnost, Onaj koji utvrđuje srca prema njihovim prirodnim ustrojstvima koja im je dao u utrobama njihovih majki, čineći ih sklonim da Ga upoznaju i posvedoče o Njemu, kako one nesrećne tako i srećne među njima.
Al-Jabbar je jedno od Devedeset devet imena.
Al-'Âlim, Al-'Alîm, Al-'Allâm: Sveznajući
Znalac. Onaj koji zna šta je bilo i šta će biti, koji je oduvek znao i uvek će znati šta je bilo i šta će biti, od koga ništa nije skriveno ni na zemlji ni na nebu, čije znanje obuhvata sve stvari na najpotpuniji način. Njegovo znanje je bezvremeno i suštinsko.
Al-'Alim je jedno od Devedeset devet imena.
As-Sayyid: Gospodar
Gospod, ali samo živih stvorenja.
Al-Mawlâ, Al-Walî, Al-Wâlî: Zaštitnik, Prijatelj
pokrovitelj, zaštitnik, gospodar
Al-Walî je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Khâfid, Ar-Râfi': Onaj koji ponižava, Onaj koji uzdiže
Ar-Râfi': Onaj koji uzdiže, (vidi gore pod Imena savršenstva)
Al-Khâfid: Onaj koji ponižava ohole, nadmene i drske; Onaj koji ponižava sve koje želi da ponizi, spuštajući jedne u Vatru a uzdižući druge u Vrt.
Al'Adl, Al-'Âdil: Pravedni
Pravedni i nepristrasni. Onaj koga želja ne navodi da se prikloni ili odstupi tako da bi skrenuo s pravog puta u presuđivanju.
Al-'Adl je jedno od Devedeset devet imena.
Ash-Shakûr; Ash-Shâkir: Uvek Zahvalni
Onaj koji nagrađuje zahvalnost. On uzvraća ljudima za njihova dobra dela. Daje veliku nagradu za malo dela; Onaj u čijoj proceni malobrojna dela koja izvrše Njegove sluge rastu i koji im umnožava Svoje nagrade.
As-Sâdiq: Istinoljubivi
Istinoljubiv, nedodirnut mogućnošću laganja.
Al-Mu'min: Pouzdani
Darodavac vere, onaj koji daje sigurnost; Onaj koji čini ljude sigurnim od toga da im On nanese nepravdu; Onaj koji Svoje sluge čini bezbednim od Svoje kazne (tj. Muhaymin); Onaj koji veruje Svojim slugama na Dan ustajanja prilikom ispitivanja, ili Onaj koji će verno dati Svojim slugama ono što im je obećao; Onaj koji je u Svojoj reči objavio istinu o Svome jedinstvu.
Al-Mu'min je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Muhaymin: Čuvar
Čuvar, Svedok, onaj koji bdi nad stvarima koje čuva i štiti; Alah je Amin, dostojan poverenja; Onaj koji očuvava.
Al-Muhaymin je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Amîn: Bezbedni
Onaj koji je bezbedan u pogledu hirova sudbine.
Al-Hâdî: Vodič
Onaj koji pokazuje put.
Al-Hadi je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Mubîn: Onaj koji razjašnjava
Onaj koji čini jasnim Svoje dokaze i znakove.
An-Nûr: Svetlost
Svetlost, vodič, Onaj koji obasjava; Onaj koji je očit, jasan.
An-Nur je jedno od Devedeset devet imena.
Ar-Rahmân, Ar-Rahîm: Svemilosni, Najmilostiviji
Izvorni smisao reči rahma jeste „blagost“ (riqqa, riqqat al-qalb), nežnost (tahannun), dobrota (ta'attuf). Ibn 'Abbas kaže da je ar-Rahman ar-raqîq (Blagi), a ar-Rahim al-'âtif Ôala khaqihi bi'r-rizq (Dobar prema Svojim stvorenjima opskrbom)
Alah je Rahman, milostiv prema svim ljudima, čestitima ili grešnicima, vernicima ili nevernicima, ali je rahim prema vernicima. Jedno je opšte, a drugo posebno. On je ar-Rahman utoliko što svim ljudima daje njihovu opskrbu, odnosno što ih je stvorio.
Ar-Rahman i Ar-Rahim su dva od Devedeset devet imena.
Ar-Ra'ûf: Sveblagi
Pojačani oblik milosti, ili je to zaustavljanje patnje, Blagonakloni, Onaj koji ljudima olakšava stvari više nego što je nužno, iz nežnosti. To je dalekosežnije od rahma.
Ar-Ra'uf je jedno od Devedeset devet imena.
Al-Ghâfir, Al-Ghafûr; Al-Ghaffar: Onaj koji prašta, Onaj koji uvek prašta,
Onaj koji beskrajno prašta
Al-Ghafir jeste onaj koji oprašta određeni greh; Al-Ghafur jeste onaj koji ima običaj da oprašta grehe i da ih prekriva; Al-Ghaffar jeste Onaj koji ne prestaje da ih oprašta, jedan za drugim. Ghafr u korenu znači prekriti, zastreti, dakle učiniti skrivenim (za razliku od 'afw, izbrisati), ne kazniti, učiniti da ostanu neotkriveni. Onaj koji prekriva i oprašta grehe Svojih slugu.
Al-Ghafur i Al-Ghaffur su dva od Devedeset devet imena.
Al-'Afuw: Onaj koji sve oprašta
Onaj koji čini da nestane, koji briše; takođe ima značenje fadl, suvišno, pa tako liči na Al-Wahhab i Al-Jawad. On mnogo oprašta. Prelazi preko rđavih dela i oprašta pogreške. Dalekosežnije je od Al-Ghafur, koje je zastiranje. 'Afw je brisanje.
Al-'Afuw je jedno od Devedeset devet imena.
As-Sabûr: Strpljivi
Onaj koji ne žuri da kazni, nego oprašta. On se obuzdava da bude strpljiv i podnosi nedela Svoga stvorenja.
As-Sabur je jedno od Devedeset devet imena. (Aisha Bewley, Božanska imena)
Većina ovih božanskih imena i pripisivanja zapravo je izvedena iz Kurana, kao što sledeći stihovi jasno dokazuju:
„I dok su Avram i Jišmail temelje Kabe podizali, molili su: "Gospodaru naš, primi to od nas, Ti si, uistinu, Svečujući i Sveznajući.“ S. 2:127 Y. Ali
„Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni dremež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko može pred Njim da se zauzima bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo pre i šta će da bude posle njih i oni ne mogu da obuhvate od Njegovog znanja osim koliko On želi. Njegov Kursij obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško da ih održava! On je Svevišnji i Veličanstveni!“ S. 2:255 Arberry
„To je zato što je Allah - istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole - laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki.“ S. 22:62 Shakir
„A da nije Allahove dobrote prema vama i Njegove milosti i da Allah nije blag i milostiv“ S. 24:20 Arberry
„Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji! Allah je, uistinu, nezavisan i hvale dostojan.“ S. 31:26 Hilali-Khan
„O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.“ S. 35:15 Rodwell
„Njegovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni! Gotovo da se nebesa odozgo raspadnu! A anđeli veličaju i hvale svoga Gospodara i mole oprost za one koji su na Zemlji. Zar Allah, zaista, ne oprašta grehe, Milostivi?!“ S. 42:4-5 Shakir
„Allah je blag prema slugama Svojim; On daje opskrbu kome hoće, i On je Moćan i Silan.“ S. 42:19 Pickthall
„Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni!“ S. 51:58 Hilali-Khan
„On je Prvi i Poslednji, i nad svime Dominantni i u biti svega Pronicljivi; i On sve zna!“ S. 57:3 Pickthall
„On je Allah, osim Kojeg nema drugog istinskog boga, poznavalac onog što je nedokučivo čulima, a i onog što je pojavno, Svemilosni, Milostivi. On je Allah, osim Kojeg nema drugog istinskog boga, Vladar, Blagoslovljeni i Sveti, Savršeni - Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj Koji pruža sigurnost, Onaj Koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Slavljen i Uzvišen je Allah od onih koje pored Njega obožavaju!“ S. 59:22-23 Rodwell
„Čitaj, plemenit je tvoj Gospodar“ S. 96:3 Arberry
To znači da su muslimani uzeli neka od imena i svojstava svoga božanstva i pripisali ih svome proroku!
Zapanjuje to što postoje muslimanski učenjaci koji su priznali i bez ustezanja prihvatili da i Kuran i islamske predaje zaista pripisuju mnoga jedinstvena Alahova imena Muhamedu:
Jedan od ljudi znanja, Al-Husayn ibn al-Fadl, rekao je: „Počastvovao ga je sa dva Svoja imena: samilosni i milostivi (rauf, rahim).“ Ista stvar je izrečena u drugom ajetu: „Allah je vernike darovao Svojom milošću kada im je poslao Poslanika između njih“ (3:164) …
Jafar ibn Muhammad [as-Sadiq] rekao je: „Alah je znao da Njegova stvorenja neće biti sposobna za čistu poslušnost Njemu, pa im je to rekao kako bi shvatila da nikada neće moći da dostignu apsolutnu čistotu u služenju Njemu. Između Sebe i njih postavio je jednoga od njihove vrste, ZAODENUVŠI GA SOPSTVENIM SVOJSTVIMA SAMILOSTI I MILOSTI. Izveo ga je kao istinoljubivog izaslanika stvorenju i učinio je tako da onaj ko se njemu pokorava, pokorava se Alahu, i onaj ko se s njim slaže, slaže se sa Alahom.“ Alah kaže: „Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu“ (4:80)
As-Samarqandi objašnjava da reči milost svim svetovima znače i za džine i za ljude. Takođe se kaže da to znači za sve stvoreno. On je milost vernicima time što ih vodi, milost licemerima time što im daruje sigurnost od ubijanja, i milost nevernicima time što odlaže njihovu kaznu. Ibn Abbas je rekao: „On je milost vernicima, a i nevernicima, budući da su bezbedni od onoga što je zadesilo druge zajednice koje su poricale kao laž.“
Prenosi se da je Prorok rekao Džibrilu: „Da li je išta od te milosti dotaklo tebe?“ On je odgovorio: „Da, nekada sam strahovao od toga šta će biti sa mnom, ali sada se osećam sigurno zbog načina na koji me je Alah pohvalio kada je rekao: „Kome se drugi pokoravaju, poverljivog!““ (81:21)
Alah kaže: „Allah je svetlo nebesa i Zemlje! Primer Njegovog svetla je kao udubina u kojoj je fitilj kandila; fitilj je u staklenki, a staklenka je kao blistava zvezda; užiže se blagoslovljenim maslinovim drvetom, istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra i ne dotakne; sama svetlost iznad svetlosti! Allah vodi ka Svojoj svetlosti onoga koga On hoće. Allah navodi primere ljudima, Allah sve dobro zna.“ (24:35)
Kab al-Ahbar i Ibn Jubayr rekli su: „Pod drugom svetlošću On misli na Muhameda. Alah kaže: „Primer Njegovog svetla“, misleći na svetlost Muhameda.“
Sahl ibn Abdullah at-Tustari je rekao da to znači da je Alah vodič ljudi nebesa i zemlje. Zatim je Sahl rekao: „… poput svetlosti Muhameda kada je smeštena u bedra kao u udubljenje. Pod svetiljkom On misli na njegovo srce. Staklo su njegove grudi. Ono je kao blistava zvezda zbog verovanja i mudrosti koje sadrži, upaljena od blagoslovenog drveta, to jest od svetlosti Ibrahima. On pravi poređenje sa blagoslovenim drvetom i kaže: „čije ulje gotovo da sija“, to jest Muhamedovo proroštvo gotovo je očigledno ljudima pre nego što progovori, baš kao i ovo ulje.“
Mnogo više je rečeno o ovom ajetu, a Alah najbolje zna šta on znači.
Na drugom mestu u Kuranu Alah svoga Proroka naziva svetlošću i svetiljkom koja svetli. On kaže: „A od Allaha vam dolazi svetlost i Knjiga jasna.“ (5:15) Alah takođe kaže: „O Verovesniče, zaista smo te poslali kao svedoka i kao donosioca radosnih vesti i kao opominjača, da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu, i kao svetiljku koja sija.“ (Qadi Iyad Ibn Musa al-Yahsubi, Kitab Ash-shifa bi ta'rif huquq al-Mustafa (Isceljenje priznavanjem prava Izabranoga), prevela Aisha Abdarrahman Bewley [Madinah Press, Inverness, Scotland, U.K., treće ponovljeno izdanje 1991, meki povez], Prvi deo. Alahova velika procena vrednosti njegovog Proroka izražena i rečju i delom, Prvo poglavlje. Alahova hvala njemu i njegovo veliko poštovanje prema njemu, Odeljak 1. O hvali njemu i njegovim brojnim izvrsnim odlikama, str. 4-6; podvučeni naglasak naš)
I:
Odeljak 14. O tome kako Alah počastvuje Proroka NEKIM OD SVOJIH SOPSTVENIH LEPIH IMENA i opisuje ga nekim od Svojih uzvišenih svojstava
Znaj da je Alah mnoge Proroke počastvovao time što ih je obdario nekim od Svojih imena – na primer, kada Ishaqa i Isma’ila naziva „znajućim“ (‘alim) i „strpljivim“ (halim), Ibrahima „strpljivim“, Nuha „zahvalnim“ (shakur), ‘Isu i Yahyu „odanim“ (barr), Musu „plemenitim“ (karim) i „snažnim“ (qawwi), Yusufa „znalačkim čuvarem“ (hafidh, ‘alim), Ayyuba „strpljivim“ (sabur) i Isma’ila „vernim obećanju“ (sadiq al-wa’d). Moćna Knjiga ih je tako nazvala na raznim mestima gde se pominju.
Ipak, On je dao prednost našem Proroku Muhamedu jer ga je ukrasio obiljem Svojih imena u Svojoj Moćnoj Knjizi i na jezicima Svojih Proroka …
Jedno od Njegovih imena jeste Hvale dostojni (al-Hamid). To znači Onaj koji je hvaljen jer On hvali Sebe i Njegove sluge Ga hvale. Takođe znači Onaj koji hvali Sebe i hvali dela poslušnosti. Prorok se naziva Muhamed i Ahmed. Muhamed znači hvaljeni, i tako se njegovo ime javlja u Davidovom Zaburu. Ahmed znači najveći od onih koji hvale i najuzvišeniji od onih koji su hvaljeni. Hassan ibn Thabit je na to ukazao kada je rekao:
Uzeto je za njega iz Njegovog sopstvenog imena da bi ga uzvisilo.
Onaj koji ima Presto je hvaljen (Mahmud), A ON JE MUHAMED.
Dva Alahova imena su Samilosni, Milostivi (ar-Ra’uf, ar-Rahim). Slična su po značenju. On ga njima naziva u Svojoj Knjizi kada kaže: „a prema vernicima je blag i milostiv“ (9.128)
Među Njegovim imenima jeste Jasna Istina (al-Haqq al-Mubin). Istina (al-Haqq) znači ono što postoji i što je neosporno stvarno. Slično tome, Jasni (al-Mubin) jeste Onaj čije je božanstvo jasno. Bana i Abana znače isto – učiniti jasnim Svojim slugama stvar njihovog dina i njihovog povratka Njemu. On Proroka naziva ovim imenom u Svojoj Knjizi, kada kaže: „Ja samo javno opominjem.“ (15:89). Kaže: „O ljudi, Poslanik vam je već doneo Istinu od vašeg Gospodara; zato, verujte - bolje vam je! A ako ne budete verovali - pa zaista je Allahovo sve što je na nebesima i na Zemlji. Allah sve zna i mudar je.“ (4:170). Kaže: „Oni su zanegirali Istinu kada im je došla“ (6:5).
Kaže se da to znači Muhamed. Kaže se da to znači Kuran…
Još jedno od Alahovih imena jeste Svetlost (an-Nur). Ono znači Posednik Svetlosti, tj. njen Stvoritelj ili Onaj koji svetlostima obasjava nebesa i zemlju, i Onaj koji vođstvom obasjava srca vernika. Alah Proroka naziva „svetlošću“ kada kaže: „A od Allaha vam dolazi svetlost i Knjiga jasna.“ (5:15) Kaže se da se to odnosi na Muhameda. Kaže se i da se odnosi na Kuran. Alah ga takođe naziva „kao svetiljku koja sija“ (33:46) Tako ga je nazvao da bi jasno pokazao njegov položaj, razjasnio njegovo proroštvo i obasjao srca vernika i gnostika onim što je doneo. (Ibid., str. 126-127; naglasak velikim slovima i podvlačenjem naš)
Opet:
Jedno od Njegovih imena jeste Darežljivi/Plemeniti (al-Karim). Ono znači Onaj koji ima mnogo dobra. Kaže se da znači Onaj koji preobiluje. Kaže se da znači Onaj koji oprašta. Kaže se da znači Uzvišeni. U hadisu koji se prenosi o njegovim imenima nalazimo: „On je najdarežljiviji.“ Alah Proroka naziva „plemenitim“ kada kaže: „Kur'an je, zaista, kazivanje plemenitog anđela“ (81:19). Kaže se da se to odnosi na Muhameda, a kaže se i da se odnosi na Džibrila. Prorok je rekao: „Ja sam najplemenitiji od Adamove dece.“ Sva značenja tog imena mogu se opravdano primeniti na njega. (Ibid., str. 128)
Konačno:
Jedno od Alahovih imena jeste Snažni (al-Qawi), Onaj koji ima snagu, i Čvrsti. Alah ga time opisuje, govoreći: „moćnog, kod Gospodara Prestola, cenjenog.“ (81:20). Kaže se da se to odnosi na Muhameda, a kaže se i da znači Džibril … Jedno od Njegovih imena jeste Silni (al-‘Aziz). Ono znači teško dostupan, pobednik, ili onaj koji nema sebi ravnog, ili samouzvišeni. Alah kaže: „A snaga je kod Allaha i kod Njegovog Poslanika“ (63:8), tj. nedostupnošću i veličanstvenom vrednošću. (Ibid., str. 129-131)
Razlog zbog kojeg kažemo da je ovo neverovatno jeste taj što ovo direktno narušava sâmu srž islamskog monoteizma, posebno koncept poznat kao Tauhid al-Asma wa-Sifat. Sledeći musliman objašnjava značenje i primenu ovog konkretnog učenja:
4. Treći aspekt Tawhida as-Asma was-Sifat zahteva da se čoveku ne pripisuju Alahovi atributi. Na primer, u Novom zavetu Pavle uzima lik Melhisedeka, cara salimskog, iz Tore (Postanje 14:18-20) i daje i njemu i Isusu božanski atribut da nema ni početka ni kraja:
„Jer taj Melhisedek, car Salimski, sveštenik Boga Višnjega, koji srete Avraama kad se vraćaše poslije poraza careva, i blagoslovi ga; Kome Avraam dade i desetak od svega, on je po značenju svoga imena prvo car pravde, a potom je i car Salimski, to jest, car mira, Bez oca, bez matere, bez rodoslova, niti mu dani imaju početka niti mu život ima svršetka, a kao sličan Sinu Božijemu ostaje sveštenik bez prestanka.“
„Tako i Hristos ne dade sam sebi slavu da bude Prvosveštenik, nego Onaj koji mu reče: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih. Kao što i na drugom mjestu veli: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu.“
Većina šiitskih sekti (uz izuzetak jemenskih zejdita) svojim je „imamima“ dala božanske atribute apsolutne nepogrešivosti, znanja o prošlosti, budućnosti i nevidljivom, sposobnosti da menjaju sudbinu i vlasti nad atomima stvorenja. Time postavljaju suparnike koji dele Božje jedinstvene atribute i koji, zapravo, postaju bogovi pored Alaha.
5. Održavanje jedinstva Alahovih imena takođe znači da se Alahova imena u određenom obliku ne mogu davati Njegovom stvorenju osim ako im ne prethodi prefiks ‘Abd, što znači „rob“ ili „sluga“. Mnoga od Božanskih imena u svom neodređenom obliku, poput Ra’uf i Rahim, dozvoljena su imena za ljude jer je Alah neka od njih u neodređenom obliku upotrebio da ukaže na Proroka…
Ali ar-Ra’uf (Onaj koji je pun samilosti) i ar-Rahim (Najmilostiviji) mogu se upotrebiti za ljude samo ako im prethodi ‘Abd, kao u ‘Abdur-Ra’uf ili ‘Abdur-Rahim, pošto u određenom obliku predstavljaju nivo savršenstva koji pripada jedino Bogu. Slično tome, imena poput ‘Abdur-Rasool (rob poslanika), ‘Abdun-Nabi (rob Proroka), ‘Abdul-Husayn (rob Husejna) itd., gde ljudi sebe nazivaju robovima nekoga drugog osim Alaha, takođe su zabranjena. Na osnovu ovog načela, Prorok je zabranio muslimanima da one koji su im povereni nazivaju ‘abdi (moj rob) ili amati (moja robinja). (Abu Ameenah Bilal Philips, The Fundamentals of Tawheed (Islamic Monotheism) [International Islamic Publishing House, Rijad, 2. izdanje: 2005], Poglavlje prvo. Kategorije tauhida, str. 29-32; podebljani naglasak naš)
Islamska tradicija ne samo da je uzela Alahova imena u njihovim određenim oblicima i dala ih Muhamedu, nego je otišla čak dotle da mu pripiše i takve božanske atribute kao što su večnost/nestvorenost/večno življenje!
Uzmimo, na primer, ime dato Muhamedu, naime „Prvi i Poslednji“. To je titula koja govori o Božjem večnom postojanju, o Njegovoj nestvorenosti, o tome da nema ni početka ni kraja. Ovo božansko ime u suštini ukazuje na činjenicu da je Bog bio tu od samog početka svih stvari i da će i dalje biti tu kada dođe do dovršenja celokupnog stvorenja. Razlog zbog kojeg se to može reći za Boga jeste taj što je On večan, jer Njegovo postojanje nema ni početka ni kraja, i što je večno živ.
Ovo razumevanje očigledno je iz načina na koji sâm Jahve koristi ovo ime u Svetom pismu:
„Ko je uradio i učinio to? I zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, Prvi i Pošljednji, Ja isti.“ Isaija 41:4 NIV 2010 – upor. 44:6; 48:12; Otkrivenje 1:17-18; 2:8; 21:6-7; 22:12-13, 20
Jahve je bio tu od početka, čak i sa samim prvim od naraštaja, i biće tu sa samim poslednjim od njih, budući da je Njegovo postojanje od večnosti do večnosti:
„Gospode, ti si nam utočište od koljena do koljena. Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vaseljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.“ Psalam 90:1-2 NIV 2010
U svetlu toga, jedini način na koji bi Muhamed ikada mogao biti nazvan prvim i poslednjim jeste ako je biće koje je oduvek postojalo i koje će zauvek nastaviti da postoji. Međutim, znamo da to nije slučaj jer se, kao što smo ranije videli, Kuran svojski trudi da Muhameda prikaže kao pukog pogrešivog smrtnika koji će umreti kao i svako drugo stvorenje – i koji je zaista na kraju i umro!
Muslimani su tako krivi za obogotvorenje svog proroka, za to što su uzeli konačno stvorenje i pretvorili ga u večno, svemoguće, sveprisutno i sveznajuće biće!
Povrh svega, muslimani su Muhameda čak nazvali i Svetim Duhom!
194. Ruh al-qudus: Duh svetosti.
Problem sa nazivanjem Muhameda ovim imenom jeste taj što Kuran poznaje samo jednog ruh al-qudusa, a to je onaj koji je sišao od Alaha da pomogne Isusu i nadahne Muhameda!
„I Mi smo Mojsiju Knjigu dali i posle njega, jednog za drugim, poslanike slali. I Isusu, sinu Marijinom, jasne smo dokaze dali i Duhom Blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) smo ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik doneo ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali.“ S. 2:87 Sher Ali – upor. 2:253; 5:110
„Kada Mi propis zamenimo drugim - a Allah najbolje zna šta objavljuje - oni govore: „Ti samo izmišljaš!“ A nije tako, nego većina njih ne zna. Reci: „Od tvog Gospodara spušta ga anđeo Gavrilo kao istinu, da još više učvrsti vernike, i da bude uputa i radosna vest onima koji su Allahu predani.““ S. 16:101-102 Sher Ali
Znači li to da Muhamed nije bio samo vidljiva slika Alaha, nego i ljudsko ispoljenje Svetog Duha?
Očigledno je da je muslimanska pobožnost uzela Muhameda i pretvorila ga u lik nalik Hristu. Zapravo, muslimani su uzeli praktično sve što Sveto pismo kaže o besmrtnom Gospodu Isusu i primenili to na svog proroka. Evo kratkog spiska sličnosti koji ovu tačku jasnije iznosi:
Sve je stvoreno i postoji radi Muhameda (upor. Matej 11:27; 28:18; Marko 12:6-7; Jovan 1:3, 10; 3:35; 13:3; 16:15; 17:10; Kološanima 1:15-17; Jevrejima 1:2).
Muhamed poseduje isključive atribute i imena svog boga (upor. Jovan 1:1; 5:43; 17:11-12; Kološanima 2:9; Filipljanima 2:9-11; Jevrejima 1:3).
Spasenje zavisi od ljubavi prema Alahu I Muhamedu, od ispovedanja, verovanja i pokoravanja njima (upor. Matej 10:37-39; 17:5; Luka 24:44-49; Jovan 1:12-13; 3:14-18; 4:39-42; 5:24; 14:1-6, 15, 20-24; 15:1-16; 17:3, 20-24; Dela apostolska 3:16, 26; 4:12; 5:31; 10:36-43; 13:38-39; 26:15-18; 1. Jovanova 4:9-10, 14).
Muhamed će posredovati za muslimane na Dan suda, spasavajući ih tako od pakla (upor. Jovan 1:29-34, 36; Rimljanima 3:21-31; 5:1, 8-11; 8:1-3, 9-39; Filipljanima 3:8-11, 20-21; 1. Solunjanima 1:9-10; 3:11-13; 4:13-18; 5:1-2, 9-10; 2. Solunjanima 1:51-10; 1. Timoteju 2:5-6; Jevrejima 2:9-18; 4:15-16; 6:19-20; 7:24-28; 9:23-28; 10:10-18, 19-22; 1. Jovanova 2:1-2).
Na poslednji dan Alah će zaista dozvoliti Muhamedu da sedne s njegove desne strane na božanski presto (upor. Marko 12:35-37; 14:61-62; Dela apostolska 2:29-36; 7:55-56; Efescima 1:19-23; 5:5; Kološanima 1:13-14; 2:10; 3:1; Otkrivenje 3:21; 12:1-2, 5, 10; 22:1-3).
[Radovi navedeni u odeljku Obogotvorenje Muhameda pružaju dokumentaciju koja potkrepljuje sve gore navedene tačke.]
Ovo, izgleda, objašnjava i zašto su neki muslimani (naročito sufijskog tipa) uzeli sledeće izjave:
Prenosi Ebu Katada:
Prorok je rekao: „Ko mene vidi (u snu), taj je zaista video istinu.“ (Sahih al-Buhari, tom 9, knjiga 87, broj 125)
Ebu Katada je preneo da je Alahov Poslanik rekao: Ko je mene video u snu, taj je zapravo video istinu (ono što je istinito). (Sahih Muslim, knjiga 029, broj 5637)
I protumačili ih tako da onaj ko vidi njihovog proroka zapravo vidi Alaha, to jest samog Boga!
„Ko mene vidi, vidi Boga.“ (Badi‘ al-Zaman Furuzanfar, Ahadith-i mathnawi [Teheran, Iran 1334. AH/1955. AD], br. 163, str. 63 (i iz Buharija i iz Muslima).
Prethodni citat naveo je Carl W. Ernst u svojoj knjizi, Ruzbihan Baqli: Mysticism and the Rhetoric of Sainthood in Persian Sufism (Routledge Sufi Series), Curzon Press, 1996, II. The Inner Structure of Sainthood, G. The Unveiling of Secrets as a Literary Text, str. 90.
Evo šta je isti taj autor napisao na drugom mestu u vezi sa četiri vrste kufra, odnosno nevernistva:
3. Muhamedansko nevernistvo (kufr-i muhammadi). Kao što je Ebu Said rekao: „Ko je video njegovu (Muhamedovu lepotu), istog trena je postao nevernik.“ Oni koji iskuse Muhamedovu svetlost (koja se prema Iblisovoj svetlosti odnosi kao sunce prema mesecu) odmah su ničice padali u obožavanju. Zar ne postoji hadis u kojem je Muhamed rekao: „Ko je mene video, video je Boga“? To je uzvišena istina, ali je ipak nevernistvo i idolopoklonstvo. (Ernst, Words of Ecstasy in Sufism [State University of New York Press (SUNY), Albani 1980], str. 80; podebljani naglasak naš)
Ovaj oblik, odnosno verzija hadisa, uspeo je čak da nađe mesto i u sledećoj antologiji citata uzetih iz raznih svetskih religijskih tekstova:
Ko mene [Muhameda] vidi, video je Boga. Islam. Hadis Buharija i Muslima (Andrew Wilson i International Religious Foundation, World Scripture: A Comparative Anthology of Sacred Texts, [Paragon House, 1998], Deo treći: Spasenje i Spasitelj, Poglavlje 11: Osnivač, str. 465)
Ako gore navedeno nije bilo dovoljno uznemirujuće i šokantno, obratite pažnju na to šta sledeći muslimanski izvor kaže o Alahovom odnosu prema Muhamedu:
„Znaš li ko je taj blistavi oblik svesnosti, ja Rasule? Da ti objasnim. Ja, Onaj koji nema nikoga svoga,11 jesam poverena riznica (amana). I pošto se ta blistava svesnost pojavila u Meni, i ona je Moja poverena riznica. TA RIZNICA SI TI. Oblikovao sam te kao tu poverenu riznicu i kao božanskog Poslanika (Rasula) za sva Moja stvorenja. I sve Svoje tajne stavio sam u kalb Adama, koji je najuzvišeniji od svih njih.
„Kao što sam Ja Riznica data na poverenje, koja pripada svim Mojim stvorenjima, tako si i ti riznica data na poverenje, koja jednako pripada svima. Ko spozna oblik pomenutih šest istina i preuzme tvoj oblik, videće tebe. Ko vidi tebe, videće i Mene.“
Alah nastavlja:
„Zato idi i objasni ove istine Mojim stvorenjima, učini da zasija svetlost njihove mudrosti i učini da poprime blistavi oblik Moje ljubavi. U početku sam te stavio u njih u prirodi mudrosti, ali sada, kada te ponovo šaljem (na kraju), ne mogu te poslati kao poverenu riznicu u njenom izvornom,12 blistavom obliku, jer je ta blistavost daleko sjajnija od blistavosti mnogih miliona sunaca, i toliko je moćna da bi ili u sebe uvukla i upila zrake svake druge svetlosti, ili bi sve te zrake obavila i obujmila.“ (The Resonance of Allah: Resplendent Explanations Arising from the Nur, Allah’s Wisdom of Grace, sufijskog šejha Muhammada Raheema Bawe Muhaiyaddeena [The Fellowship Press, Filadelfija, Pensilvanija 2001], Poglavlje deseto. Bismillah, str. 252-253; podebljani naglasak i velika slova naši)
11. Kada je Alah bio sam, meditirajući o Sebi, iz Njega je izašla svetlost Muhameda. Muhamed je bio bez ičega, jer ni on nije imao nikoga svoga. Zato mu je Alah rekao: „Ti si Moj. Ti pripadaš Meni. Ti si Moja riznica. I ti i Ja smo riznice date na poverenje deci Adamovoj.“
12. Bog je rekao: „Ja Muhamede! Ne mogu te poslati u tvom izvornom sjaju, kao neskrivenu svetlost tajne (sirr). Zato sam te stavio u oblik koji se može spolja videti, u oblik koji će taj sjaj sakriti. Doći ćeš u tom obliku i pokazati ljudima, malo po malo, sve ono što su pokazali svi proroci koji su došli pre tebe.“ (Ibid., str. 252; podebljani naglasak naš)
Očigledno je šta se ovde dešava. Ovo grubo pogrešno čitanje hadisa zasniva se na činjenici da je jedno od božanskih imena upravo „Istina“ (al-haqq), ime koje su muslimani takođe pripisali Muhamedu. Otuda su ovi muslimani pogrešno pretpostavili da je njihov prorok, kada je rekao da će onaj ko ga vidi u snu zapravo videti istinu, mislio da će čovek zapravo videti Alaha!
Ono što sve ovo čini još zanimljivijim jeste to što sledeći izvor čak povlači paralelu između Muhamedovih izjava o tome da se on vidi u istini i reči Gospoda Isusa Hrista, kako bi pokazao blisko jedinstvo i vezu koju pravednici imaju s Bogom:
35. Takođe treba primetiti da u jednoj verziji ove priče (vidi al-Tabari, Jami‘ al-bayan, tom 3, str. 22 i Wahidi, Asbab al-nuzul, str. 58-59) Prorok, nakon što izgovori kuranski stih [K. 2:256], zatim kaže: „Neka ih Bog protera! Oni su prvi koji ne veruju“ (ab ‘adahuma Allah, hum awwal man kafara). Ova izjava zahteva izvesno objašnjenje i treba je razumeti u kontekstu tog vremena. Sa islamskog stanovišta može se reći da postupci sinova Ebul-Husejna predstavljaju tešku grešku, jer su odbacivali proroka za njegovog života, proroka kojeg su lično poznavali. Postupci sinova Ebul-Husejna predstavljaju poricanje neposrednog prisustva istine, a to je veoma različito od, na primer, nekoga ko danas bira da ne prihvati poruku islama; nekoga ko nikada nije imao priliku da zaista vidi Proroka, koji je bio živo otelovljenje predanosti Bogu. Poput Hristovih reči: „Ko je mene video, video je istinu [sic]“, Prorok je rekao: „Ko je mene video, video je svoga Gospoda“, čime se velika odgovornost stavlja na pleća onih koji su imali povlasticu da ga sretnu. Oštre reči proroka o sinovima Ebu l-Husejna treba razumeti u ovom kontekstu. (David Dakake, „The Myth of a Militant Islam“, u Islam, Fundamentalism, and the Betrayal of Tradition: Essays by Western Muslim Scholars, priredio Joseph E. B. Lumbard [World Wisdom Inc., 2004], Deo I. Religious Foundations, Notes, str. 32 – vidi i str. 15 za kontekst ove fusnote; podebljani naglasak naš)
I:
8. Prorok Muhamed je rekao: „Ko je mene video, video je Istinu“ (Sahih Muslim, IV, 1225). A Isus je rekao: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Jovan 14:6). Isus je takođe rekao: „Ko je vidio mene, vidio je Oca“ (Jovan 14:9). Savršena predanost Bogu kao Pomazatelju preobražava sopstvo u Pomazanika (Hristos [sic]). (T__he Mosque: The Heart of Submission, autora Rusmira Mahmutćehajića, predgovor William C. Chittick [Fordham University Press, 2006], Notes. Chapter 2: The Self that Speaks, str. 83-84)
U svetlu ovih sličnosti teško je izbeći zaključak da su muslimani Muhameda pretvorili u ljudsko ispoljenje svog boga kako bi potisnuli Hrista i/ili kako bi svog proroka učinili uporedivijim sa vaskrslim Gospodom slave. Drugim rečima, dodeljujući Muhamedu status i slavu koje Sveto pismo pripisuje Božjem voljenom Sinu, muslimani su mogli da se takmiče sa onim što su hrišćani govorili o svom suverenom Gospodu i večnom Caru. Ipak, čineći to, na kraju su obogotvorili stvorenje i izjednačili ga sa svojim bogom.
Srećom, nisu svi muslimani slepi za obogotvorenje Muhameda. Izvesni muslimani, naročito oni koji slede samo Kuran, uvideli su ovo očigledno idolopoklonstvo i progovorili protiv njega.
Zapravo, sufijski šejh kojeg citiramo objavio je i imejl jednog takvog muslimana u istom onom članku u kojem se navode sva različita Muhamedova imena:
--- Prosleđena poruka sledi ---
Od: fhaddad@
Tema: Re: [3] Imena Proroka
U članku .. Edip Yuksel -------> piše:
Pripisivanje Božjih isključivih atributa, kao što su al-Awwal – Prvi, al-Akhir – Poslednji, proroku Muhamedu jeste vrhunac idolopoklonstva. Oni koji tvrde da Bog ima samo 99 atributa, a izmišljaju stotine atributa za ljudsko biće, zaista su idolopoklonici.
Muhamed će vas odbaciti na Dan suda.
Edip Yuksel
al-Hamdu lillah: dolazeći iz tog izvora, takva izjava jeste potvrda i znak podrške.
Šta bilo koji musliman ima sa napadima onoga koga je sopstveni otac – Sadreddin Yuksel, cenjeni kurdski učenjak iz grada Sirta u Turskoj – proglasio kafirom? To je samo po sebi dovoljan znak ko je i šta je ta osoba, jer je Prorok objavio da onaj koga odbace njegovi (muslimanski) roditelji neće ući u Raj.
Blagoslov i mir Proroku, njegovoj Porodici i njegovim Ashabima
GF Haddad ©
[16. dec. 1996]
Haddadov odgovor ne dotiče se ničega od onoga što je Edip Yuksel rekao, već je prosto očigledan napad na Yukselovu ličnost, što nije ništa drugo do logička greška (tj. argumentum ad hominem).
Činjenica je da je Yuksel u pravu. Pripisivanje isključivih Božjih imena i atributa konačnom stvorenju jeste sam vrhunac idolopoklonstva. Stoga su muslimani koji prihvataju ovo verovanje otvoreni idolopoklonici, jer su uzeli sopstvenog proroka i pretvorili ga u alter ego i vidljivu sliku svog boga.
Ono što ovo čini tako tužnim jeste to što zaista postoje muslimani poput al-Suyutija i Haddada koji ne samo da bi poricali da je tako, nego bi se zapravo radovali takvom obožavanju stvorenja i pokušali da ga opravdaju na bilo koji način!
Neka nas naš vaskrsli Gospod Isus zaštiti od takvih očiglednih grehova i neka mu bude ugodno da muslimanima podari milost da izbegnu takvo bogohulno i prokleto idolopoklonstvo.