Pavle u ranoj islamskoj egzegezi
Dvadeset pet islamskih tefsira i istorijskih dela koja apostola Pavla svrstavaju među poslanike iz Kurana 36:13-14.
483 objava · strana 15 od 25
Dvadeset pet islamskih tefsira i istorijskih dela koja apostola Pavla svrstavaju među poslanike iz Kurana 36:13-14.
Odgovor na muslimanske prigovore: potvrđuju li najraniji islamski izvori da je apostol Pavle bio istinski nadahnuti izaslanik Isusa Hrista?
Protestantski polemičari protiv Marijinog večnog devičanstva koriste istu metodu kojom arijanci poriču Trojstvo — nedosledno i nepošteno.
Muslimanski izvori o tome kako je treći halifa Osman ibn Afan vređao i pretukao Abdulaha ibn Mesuda, najvećeg poznavaoca i sastavljača Kurana.
Kontekst Irinejevih reči o tome da ni Sin ne zna čas pokazuje da je on ispovedao puno božanstvo Hrista i Trojstvo.
Ako svaka duša mora okusiti smrt, a Alah ima dušu, šta sledi? I šta znači to što su ljudi spaljivali Kuran?
Usman ibn Faruk je tvrdio da je hadis o Kuranu koji se pojavljuje kao bled čovek slab. Dokazi iz zbirki i učenjaka pokazuju suprotno.
Tradicionalno sunitsko verovanje da je Kuran nestvoren i večan, i posledice tog stava po tevhid i po božanstvo Gospoda Isusa Hrista.
Muslimanski učenjaci tvrde da je Kuran koji se uči i zapisuje stvoren, dok je Alahov govor nestvoren — što vodi zaključku da postoje dva Kurana.
Citati iz islamskih izvora u kojima vodeći sunitski autoriteti osuđuju Abu Hanifu kao jeretika, nevernika i najveću štetu po islam.
Najrasprostranjenije arapsko čitanje Kurana potiče od Hafsa, čoveka koga su sunitski učenjaci proglasili lažovom i lopovom.
Jedan od glavnih čina obožavanja u islamu jeste recitovanje Kurana — a predanja tvrde da je i sam Alah recitovao sure pre stvaranja.
Hijab je priznao da salah znači du’a. A du’a je sama srž muslimanskog obožavanja — pa koga onda Alah obožava kada čini salah za Muhameda?
Hidžabovo priznanje da salah znači du'a pokazuje da se muslimani u svojim molitvama mole Muhamedu — mrtvom čoveku, čak i na njegovom grobu.
Još dokaza da se Alah moli i obožava upravo onako kako to čine muslimani — svedočanstvo islamske tradicije o Alahu koji se moli Muhamedu.
Džejms Vajt odbacuje katoličko čitanje Luke 1:28, a isti oblik argumenta osuđuje kada ga Staford koristi protiv božanstva Hrista.
Kuran i hadisi uče da je prizivanje drugih bića vid obožavanja i širk — dilema za muslimane koji prizivaju mrtve.
Prema sopstvenom merilu Muhamed je sebe pretvorio u predmet obožavanja: hadisi koji dopuštaju da se prorok priziva u molitvi.
Škripavi presto, drevni kit i nebeske koze: izvodi iz Ibn Kesirovog dela Al-Bidaja va-nihaja o islamskoj slici stvarnosti.
Muhamed je verovao da gotovo sve ima svest — materica koja govori sa Alahom, drveće koje plače i kamenje koje priča.