Novozavetna upotreba reči theos, 3. deo
Treći deo serije: Pavle i Petar o Isusu kao Bogu — Rimljanima 9:5, Kološanima 1 i 2, Titu 2:13, 2. Petrova 1:1 i Grenvil Šarpova konstrukcija.
749 objava · strana 26 od 38
Treći deo serije: Pavle i Petar o Isusu kao Bogu — Rimljanima 9:5, Kološanima 1 i 2, Titu 2:13, 2. Petrova 1:1 i Grenvil Šarpova konstrukcija.
Jevrejima naziva Hrista ho theos: Otac slavi Sina kao večnog Stvoritelja koga anđeli obožavaju. Zaključci Mareja Harisa o theos kao hristološkoj tituli.
Grčki izraz theos javlja se oko 1.315 puta u Novom zavetu; šest puta odnosi se na nekog drugog osim Oca ili Hrista. Pregled tih mesta i Harisova analiza.
Odlomci u kojima je Isus opisan kao theos u punom i apsolutnom smislu: Jevrejima 1, Jovan 1, Jovan 20:28, Rimljanima 9, Titu 2 i 2. Petrova 1.
Bog je oduvek želeo da bude jedini Car Izrailja; Hristos, Sin Davidov, seda na Jahvin presto i tako ispunjava savez sa Davidom.
Berkot pokazuje da pretnikejski oci nisu učili da je Sin stvoren i objašnjava razliku između prirode, ličnih svojstava i poretka u Trojstvu.
Seth D. Postell brani hristološko tumačenje Priča Solomonovih 8:22-31: Mudrost je nestvoreni, večno rođeni Sin Božji.
Priče Solomonove 8:22 i jevrejski glagol qanah: da li Bog Mudrost stvara ili je poseduje? Drevni prevodi, crkveni oci i arijanski spor.
Odlomak iz knjige Bowmana i Komoszewskog o Pričama Solomonovim 8:22: da li je Hristos Božja stvorena mudrost ili je reč o personifikaciji?
Svedočanstva prednikejskih crkvenih otaca o rađanju Sina od Oca i o Njegovom postojanju pre svih vekova.
Biblijski dokaz da rađanje i stvaranje nisu istoznačni: večno rađanje Sina i pouka o stvorenoj Premudrosti.
Mudrost iz Priča Solomonovih i Reč Božija — nestvorene, rođene pre stvaranja — u Novom zavetu se poistovećuju sa Hristom, Stvoriteljem i Iskupiteljem.
Zbirka svedočanstava ranih crkvenih otaca o božanstvu Hrista, preuzeta iz rečnika ranohrišćanskih verovanja Dejvida V. Berkota, sa uputama na desetotomno izdanje Ante-Nikejskih otaca.
Rani crkveni oci o razlici između unutrašnjeg Logosa i Reči koja izlazi od Oca — Tatijan, Tertulijan i Hipolit.
Rani hrišćani o razlici ličnih svojstava Oca, Sina i Svetog Duha — zbirka svedočanstava iz Berkotovog Rečnika ranohrišćanskih verovanja.
Zbirka svedočanstava ranih crkvenih otaca o poretku u Božanstvu: Sin kao poslati, poslušni i podređeni Ocu.
Dragulj crkvenog oca svetog Amvrosija koji razotkriva uzaludnost mišljenja da Otac vremenski prethodi Sinu.
Odlomak svetog Amvrosija koji pobija tvrdnju da rođenje Hrista podrazumeva da je On stvoren.
Citati iz dela Ilarija iz Poatjea koji pokazuju njegovo verovanje u Trojstvo, večno rođenje Sina i božanstvo Hrista.
U Jevanđelju po Luki učenici obožavaju Isusa nakon što se telesno vazneo na nebo pred njihovim očima — što potvrđuje njegovo božanstvo.