Al-Navavi: Isus kao Božja Reč i Duh
Srednjovekovni muslimanski komentator imam al-Navavi objašnjava hadise u kojima Muhamed naziva Isusa Božjom Rečju i Duhom od Njega.
1117 objava · strana 36 od 56
Srednjovekovni muslimanski komentator imam al-Navavi objašnjava hadise u kojima Muhamed naziva Isusa Božjom Rečju i Duhom od Njega.
Prema muslimanskim autoritetima, arapske reči muškog roda često obuhvataju i muškarce i žene, osim ako kontekst ne ukazuje drugačije.
Jasir Kadi opisuje kako je paganizam ušao u Arabiju — a njegovi navodi pokazuju da Alah iz Kabe nije bio niko drugi do idol Hubal, tj. lažni bog Vaal.
Dokazi da je islam religija Baala prerušena u avramovski etički monoteizam: Hubal, glavno božanstvo Meke, i njegova veza sa Alahom.
Prema Hebrejskoj Bibliji, jedno od Baalovih imena jeste Baal Zevuv, kojeg Gospod Isus poistovećuje sa Satanom — a islamski izvori Hubala sa Alahom.
Epigrafičar Ahmad al-Džalad: predislamski natpis priziva božanstvo ḥd „Jedan” pored boginje Alat, dok su Alah i Rahman bili paganska imena.
Kuranski stihovi koji pokazuju da rec ahad ne znaci „jedan“, vec „jedan od“ – ponovno razmatranje izraza iz sure 112:1.
Citati iz Kadijeve biografije Muhameda pokazuju da su muslimani muhamedanci koji su svog proroka uzdigli do božanskog statusa.
Kuranski stihovi koji svedoče da su Jevreji i hrišćani u Muhamedovo vreme još uvek posedovali izvorna, neiskvarena Sveta pisma.
Grčki prevod Kurana reč za Knjigu datu Jevrejima i hrišćanima prenosi kao Biblos — odakle potiče reč Biblija — potvrđujući da je Alah objavio Bibliju.
Muslimanski apologeti tvrde da Kuran ne pominje Bibliju ni kanonska jevanđelja. Kuranski tekst i sami muslimanski prevodioci govore suprotno.
Mekanske i medinske sure potvrđuju da su Jevreji i hrišćani u Muhamedovo vreme posedovali neiskvarena Božja pisma.
Šta zaista znači muhaimin u Kuranu 5:48 i zašto taj stih ne dokazuje iskvarenost Biblije — nastavak polemike sa Adnanom Rašidom.
Materijal sastavljen povodom pokušaja Adnana Rašida da dokaže kako Kuran svedoči o iskvarenosti Starog i Novog zaveta.
Kuran ne osuđuje Trojstvo koje hrišćani ispovedaju — on mu, nesvesno, svedoči. Odgovor na drugi Adnanov prigovor.
Nastavak pobijanja Adnana Rašida: kako Kuran pogrešno predstavlja hrišćansko učenje o Trojstvu i o božanstvu Hrista.
Nastavak pobijanja Adnana Rašida: da li je u Muhamedovo vreme postojao arapski prevod jevanđelja i od koga je Muhamed mogao da čuje biblijske priče?
Pobijanje tvrdnje unitarijanaca da se reč „bog“ koristi fluidno: u Novom zavetu se theos gotovo uvek odnosi na jednog istinitog Boga.
Treći deo serije: Pavle i Petar o Isusu kao Bogu — Rimljanima 9:5, Kološanima 1 i 2, Titu 2:13, 2. Petrova 1:1 i Grenvil Šarpova konstrukcija.
Jevrejima naziva Hrista ho theos: Otac slavi Sina kao večnog Stvoritelja koga anđeli obožavaju. Zaključci Mareja Harisa o theos kao hristološkoj tituli.