Knjiga proroka Jezekilja: noćna mora rabina
Rabini navode Jezekilja 45 protiv Mesije, a sam Talmud priznaje da je Jezekilj zamalo sklonjen iz kanona jer protivreči Tori.
386 objava · strana 15 od 20
Rabini navode Jezekilja 45 protiv Mesije, a sam Talmud priznaje da je Jezekilj zamalo sklonjen iz kanona jer protivreči Tori.
Sveto pismo prikazuje Hrista kao Svemogućeg Boga koji večno caruje — poređenje carevanja JHVH u hebrejskoj Bibliji sa vlašću Hrista u Novom zavetu.
U ovom tekstu citiram Traktate svetog Kiprijana, tačnije Traktat XII (Knjiga 2). Kiprijan opširno citira i Stari i Novi zavet da bi dokazao da je Isus Bogočovek, božanski Sin Božji, za koga su proroci
Nastavak Kiprijanovog spisa: proroštva o Hristovom božanstvu, čovečanstvu, smrti, vaskrsenju, vaznesenju, povratku na sud i braku s Crkvom.
Navodi koje ovde iznosim uzeti su iz Novatianovog Traktata o Trojstvu. Sve isticanje je moje. Novatian iznosi biblijske tekstove da bi opovrgao modalističku laž da je Isus Otac. Umesto toga dokazuje d
U ovom nešto dužem tekstu navodim reči još jednog velikog svetitelja, Ilarija iz Poatjea, iz njegovog dela O Svetom Trojstvu, Knjiga IV. Ovaj sveti čovek ne samo da je tvrdio da je Isus upravo onaj bo
Novozavetni spisi opisuju Isusa kao Gospoda s neba — Jehovu Starog zaveta koji iskupljuje svoj narod.
Kroz celo Sveto pismo Bog zapoveda ljudima da se pokaju kako bi živeli — pokajanje nije samo žaljenje, već odvraćanje od greha i poslušnost Bogu.
U sinoptičkim jevanđeljima Isus sam šalje proroke u svoje ime, a izraz „Gospode, Gospode“ u LXX označava samog Adonaj JHVH.
Jehovini svedoci priznaju da je Isaija video slavu predljudskog Hrista uz Jehovu — što ruši njihovo učenje da je Hristos stvoreno biće.
Prorok Zaharija govori o Jahveu procenjenom na trideset srebrnika — a i rabini su to proročanstvo primenjivali na Mesiju.
U ovom tekstu navodim dela Justina Mučenika i Tertulijana u vezi sa starozavetnim proroštvima i tipologijom koji ukazuju na Hrista. Sav naglasak je moj. Jedna zanimljiva tipologija koju obojica korist
Citiraću Varnavinu poslanicu, pismo koje se pripisuje Pavlovom saputniku i koje je nastalo negde između sredine i druge polovine prvog veka nove ere. Ona sadrži mnoštvo alegorijskih tumačenja zapovest
Biblijski i međuzavetni tekstovi na koje su hrišćani ukazivali kao dokaz da je Božja Mudrost božanska hipostas ovaploćena u Isusu Hristu.
Enohova knjiga i 2. Makavejska svedoče da su duše pravednika i anđeli iznosili molbe pred Boga — zagovor svetitelja je jevrejski i biblijski pojam.
Rabinski izvori — Targum, Radak, Pesikta Rabati i Talmud — koji Slugu iz Isaije 42 tumače kao Cara Mesiju i vezuju za vreme Mesijinog dolaska.
Citiram Sefarijino onlajn izdanje Midraša Tanhuma na mestima gde se pominje Mesija. Ovaj rabinski izvor je posebno važan jer sledeće starozavetne tekstove pripisuje Mesiji i/ili mesijanskom dobu: Post
Citat iz Josifa Flavija, Judejski rat 5:5, u Vistonovom prevodu: Božansko ime sastoji se od četiri samoglasnika.
U ovom tekstu navodim dela trojice intelektualnih i duhovnih velikana vere kako bih pokazao na koji su način tumačili Postanje 1:26-27, posebno stih u kojem Bog koristi zamenice u množini govoreći o s
David Kimhi (RaDaK), srednjovekovni rabin, o Psalmu 2:12, Psalmu 45:1 i Malahiji 3:1 — mesijanska tumačenja i njihov značaj za hrišćansku egzegezu.