Nema pomirenja u islamu? Odgovor na još jedan tipičan muslimanski prigovor
Kuran i hadisi opovrgavaju tvrdnju da islam ne zahteva pomirenje za oproštaj greha — uključujući žrtvovanje Jevreja i hrišćana u paklu.
759 objava · strana 28 od 38
Kuran i hadisi opovrgavaju tvrdnju da islam ne zahteva pomirenje za oproštaj greha — uključujući žrtvovanje Jevreja i hrišćana u paklu.
Različite verzije hadisa u kojima Alah kažnjava Jevreje i hrišćane u paklu umesto muslimana, kao njihov otkup od paklene vatre.
Kuran, poput Biblije i drevnih paganskih kultura, priznaje postojanje nebeskog saveta božanskih bića kojima predsedava jedan Bog.
Odgovor na muhamedanske prigovore hrišćanskom tumačenju Danila 7:13-14 i Sina Čovečjeg koji dolazi na oblacima nebeskim.
Odgovor na muslimanske prigovore: Sin čovečji iz Danila 7 nije simbol svetih, već pojedinac — preegzistentni nebeski Mesija, kako svedoče i jevrejski izvori.
Odgovor na uobičajene muhamedanske prigovore: Danilo 7:27 govori o Svevišnjem, a ne o svetima, i potvrđuje božanstvo Sina čovečjeg.
Odgovor na muhamedanske prigovore: množina Elyonin u Danilu 7 poistovećuje Sina čovečjeg sa Svevišnjim, uz Starca dana.
Judina poslanica naziva Hrista Gospodom koji dolazi sa anđelima na sud — a Kuran svedoči da je to jedino Alah.
Četvrti deo odgovora: Muhamed je prekršio sopstvenu zapovest o četiri žene i uzimao žene zbog njihove lepote.
Predanje iz velikih kuranskih komentara pokazuje zabunu oko tvrdnje da je Isusova majka bila sestra Aronova — što Mojsija čini Isusovim ujakom.
Novozavetni odlomci pokazuju da je Isus Onaj o kome su Mojsije i proroci pisali — što obara tvrdnju da je Muhamed prorok poput Mojsija.
Islamska tradicija potvrđuje da je Isus prorečen u spisima poverenim Jevrejima — i to muslimanima stvara ozbiljnu dilemu.
Ključni starozavetni tekstovi o večnoj božanskoj prirodi Mesije i rabinski izvori koji ih tumače mesijanski — odgovor muslimanskoj polemici.
Muhamedanci koriste rabine i liberalne kritičare protiv mesijanskih proroštava — isti kriterijum primenjen na tvrdnju da je Muhamed prorečen u Bibliji.
U ovom tekstu dokazujem da je Muhamed brkao nazive spisa Jevreja i hrišćana, pripisujući određeni termin pogrešnoj knjizi.
Odgovor na muslimanske pokušaje da ospore Aišin hadis o ovci koja je pojela list sa stihovima o kamenovanju i dojenju odraslih.
Ovca je pojela list sa kuranskim stihovima o kamenovanju i dojenju odraslih — a Alah, koji se zakleo da čuva Kuran, nije mogao ništa da učini.
Kuranski iskazi o Duhu i Reči Božjoj pokazuju da je Isus večna stvaralačka Reč kroz koju je Bog sve doveo u postojanje.
U islamu je pravljenje likova osuđeno, a dušu može udahnuti samo Bog — ipak Kuran to pripisuje i Isusu, Stvoritelju i Davaocu života.
Kuranski dokazi da Isus stvara, daje život i telesno boravi iznad celog stvorenja poput Alaha — te da je stoga jednak Alahu, a ne poput Adama.