Sirijsko hrišćanstvo i Kuran
Dokazi da su hristološke rasprave i teološki rečnik sirijskih hrišćana oblikovali sam jezik i sadržaj Kurana.
759 objava · strana 27 od 38
Dokazi da su hristološke rasprave i teološki rečnik sirijskih hrišćana oblikovali sam jezik i sadržaj Kurana.
Prema jednoglasnom mišljenju muslimanskih učenjaka ne postoji donja starosna granica za udaju devojčice — pregled izvornih tekstova.
Odgovor na pokušaj Džonatana Brauna da opravda Muhamedov brak sa devetogodišnjom Aišom — argument iz ćutanja i hadisi koji ga pobijaju.
Nastavak odgovora Braunu: al-Tabari, hadisi i muslimanski učenjaci pokazuju da Aiša nije bila u pubertetu kada je Muhamed konzumirao brak.
Treći deo: Muhamed kao uzor za sva vremena, ukidanje usvajanja i brak sa snahom Zejnebom — odgovor dr Braunu o Ajšinom uzrastu.
Reakcije na Umarovu prosidbu desetogodišnje Alijeve kćeri pokazuju da su i tada brakovi sa decom bili sporni.
Pobijanje muslimanske tvrdnje da sura 112:3 odbacuje hrišćansko učenje o večnom rađanju Sina — analiza kuranskog rečnika i islamskih komentatora.
Nastavak odgovora: rađanje nije isto što i stvaranje, a stvaranje ne mora značiti prethodno nepostojanje.
Završni deo odgovora: Sveto pismo i crkveni oci o večnom rađanju Sina, i kako sam Kuran Hrista naziva Rečju i Duhom Božjim.
Da li u Kuranu 4:117-120 govori Satana ili Alah? Gramatička i kontekstualna analiza jednog nesuvislog kuranskog odlomka.
Kuran tvrdi da niko nije sličan Alahu, a ipak mu je Đavo zapanjujuće sličan — pregled zajedničkih imena, osobina i dela.
Kuran Alaha naziva najboljim od svih varalica. Ko je onda zaista Muhamedov bog? Poređenje kuranskih iskaza sa svedočanstvom Svetog pisma.
Dokaz iz samog Kurana da Muhamed nije mogao biti Ismailov potomak, jer Kuran tvrdi da Mekanci nikada nisu imali proroka ni knjigu.
Dva kuranska stiha koja dodatno potvrđuju da Kuran odlučno svedoči o neiskvarenosti ranijih Pisama, naročito Tore.
Muslimanska tvrdnja da se Taurat odnosi samo na otkrivenje dato Mojsiju — odgovor iz Kurana, hadisa i muslimanskih učenjaka.
Isti prigovor koji se upucuje Svetom pismu primenjen na Kuran: izbrisani ajet o kamenovanju svedoci o iskvarenosti muslimanskog pisma.
Kuran 2:75-79 ne uči da je Sveto pismo tekstualno iskvareno — sami muslimanski tumači pokazuju da je reč o određenoj grupi Jevreja.
Kuran govori o grupi Jevreja koja je zapisala knjigu koja nije bila od Boga i pokušala da je predstavi kao Božije otkrivenje.
Alahov nestvoreni Duh postaje čovek: Kuran i islamska predanja svedoče da je Isus Alahova Reč i Duh koji je ušao u Mariju.
Islamski izvori potvrđuju zamenske žrtve, zamensko pomirenje i pripisivanje tuđih dela — pa na kojoj osnovi muslimani odbacuju biblijsko svedočanstvo?