Još više dokaza da Alah obožava kao muslimani!
Još dokaza da se Alah moli i obožava upravo onako kako to čine muslimani — svedočanstvo islamske tradicije o Alahu koji se moli Muhamedu.
1640 objava ukupno
Još dokaza da se Alah moli i obožava upravo onako kako to čine muslimani — svedočanstvo islamske tradicije o Alahu koji se moli Muhamedu.
Hidžabovo priznanje da salah znači du'a pokazuje da se muslimani u svojim molitvama mole Muhamedu — mrtvom čoveku, čak i na njegovom grobu.
Hijab je priznao da salah znači du’a. A du’a je sama srž muslimanskog obožavanja — pa koga onda Alah obožava kada čini salah za Muhameda?
Jedan od glavnih čina obožavanja u islamu jeste recitovanje Kurana — a predanja tvrde da je i sam Alah recitovao sure pre stvaranja.
Zašto proroštva u „prošlom vremenu“ ne isključuju budućeg Mesiju: biblijski hebrejski nema glagolska vremena, nego aspekte.
Najrasprostranjenije arapsko čitanje Kurana potiče od Hafsa, čoveka koga su sunitski učenjaci proglasili lažovom i lopovom.
Citati iz islamskih izvora u kojima vodeći sunitski autoriteti osuđuju Abu Hanifu kao jeretika, nevernika i najveću štetu po islam.
Sunitski islam uči o nestvorenom Kuranu i o čuvanoj ploči stvorenoj pre nebesa i zemlje — tvrdnja koja sama sebe ruši.
Muslimanski učenjaci tvrde da je Kuran koji se uči i zapisuje stvoren, dok je Alahov govor nestvoren — što vodi zaključku da postoje dva Kurana.
Kuran naziva Isusa Rečju Božijom i Duhom od Boga poslatim Mariji — potvrda da je Hristos postojao pre ovaploćenja.
Kuran naziva Isusa Rečju Božjom koja je poslata Mariji — ne kao proizvod zapovesti, već kao lična, večna Reč Božja.
Tradicionalno sunitsko verovanje da je Kuran nestvoren i večan, i posledice tog stava po tevhid i po božanstvo Gospoda Isusa Hrista.
Usman ibn Faruk je tvrdio da je hadis o Kuranu koji se pojavljuje kao bled čovek slab. Dokazi iz zbirki i učenjaka pokazuju suprotno.
Ako svaka duša mora okusiti smrt, a Alah ima dušu, šta sledi? I šta znači to što su ljudi spaljivali Kuran?
U ovom tekstu iznosim još jednu hrišćansku legendu iz doba pre islama koju je Muhamed čuo i preuzeo, predstavljajući je kao objavu od Boga.
Odabrani odlomci iz aramejskih Targuma u kojima Jevreji GOSPODA Boga poistovećuju sa Njegovom Rečju (Memra), posebnom božanskom Ličnošću.
Tertulijan o Hristu kao Bogočoveku: jedna božanska Ličnost koja je uzela telo, tri razlicite Licnosti Trojstva i pobijanje modalizma.
Kontekst Irinejevih reči o tome da ni Sin ne zna čas pokazuje da je on ispovedao puno božanstvo Hrista i Trojstvo.
Odlomak iz knjige dr Roberta A. Moreja o Bogu Sinu u Starom zavetu: Priče 30:4, Psalam 2 i Isaija 9:6 kao svedočanstvo o božanstvu Sina.
Jevrejski izvori — Zohar i Lubavičer Rebe — potvrđuju da Elohim i ehad ukazuju na pluralnost unutar Božanstva.