Isus Hristos – večna Reč koja je postala telo
Jovanov prolog prikazuje Isusa kao večnu Reč koja je postala čovek od krvi i mesa; uporedna tabela pokazuje da je Logos lična, božanska Ličnost.
376 objava · strana 4 od 19
Jovanov prolog prikazuje Isusa kao večnu Reč koja je postala čovek od krvi i mesa; uporedna tabela pokazuje da je Logos lična, božanska Ličnost.
Gospod Isus Hristos – Bog nebeskog sabora, 2. deo: biblijsko svedočanstvo o Hristovoj nadmoći nad celom nebeskom vojskom.
Gospod Isus Hristos – Bog nebeskog sabora, 1. deo: zašto Psalam 82 ne podržava antitrinitarnu tvrdnju o Hristu.
Pavlova hristologija: Isus kao preegzistentni Sin, suvereni Gospod i Jahve ovaploćeni — drugi deo odbrane čitanja Rimljanima 9:5.
Isus Hristos – onaj koji je nad svima, Bog blagosloven doveka (prvi deo). Analiza gramatičkih i kontekstualnih dokaza u Rimljanima 9,5, gde apostol Pavle Hrista naziva večno blagoslovenim Bogom koji v
Razmatranje božanstva Gospoda Isusa u svetlu teologije Psalama i onoga što Psalmi govore o Jahveovom karakteru i delima.
Analiza upotrebe reči proskyneo u sinoptičkim jevanđeljima u vezi sa Hristom i njegovim božanstvom.
Novozavetni stihovi koji potvrđuju da Isus Hristos zna sve, uključujući srca svih ljudi — sveznanje kao suštinsko svojstvo Boga.
Još starozavetnih dokaza da je Bog Izrailja višeličan: Jahve i njegov Anđeo sišli su na Sinaj.
Božanska perihoreza u knjizi proroka Isaije: starozavetna potvrda novozavetnog učenja da Bog prebiva u Bogu, uz svedočanstva crkvenih otaca.
Kako antitrinitarni argumenti dokazuju previše: u Novom zavetu Otac nikada ne kaže izričito „Ja sam Bog“.
Bogonadahnuto Sveto pismo uči da je Gospod Isus božanski Sin Božji koji je postao čovek od krvi i mesa, te u jednoj Ličnosti ima dve pune prirode.
Završni deo: Hristos zahteva istu čast koju ima Otac, istu slavu i obožavanje — što ga pokazuje kao jedinog istinitog Boga.
Jovanovo jevanđelje tvrdi da postoji samo jedan Bog, a istovremeno svedoči da je Isus potpuno Bog po prirodi — prvi deo analize identiteta istinitog Boga.
Dodatak: Isus kao istiniti Bog u 1. Jovanovoj 5:20 — gramatički i kontekstualni dokazi.
Pavle i Petar opisuju vaskrslog Gospoda rečima koje pripadaju jedino jednom istinitom Bogu: Sharpovo pravilo u Titu 2:13 i 2. Petrovoj 1:1.
Isus stoga mora biti Bog, 1. deo — tipičan antitrinitarni argument okrenut protiv onih koji ga koriste: ako je jedino Bog dobar, ko je onda Hristos?
Citati Justina, Irineja, Tertulijana i Novacijana o Postanju 19:24 kao svedočanstvu da se dve božanske Osobe nazivaju Jahve.
Rano svedočanstvo posle Novog zaveta o Trojstvu i božanstvu Hrista: Didahi, Polikarp, Kliment Rimski, Ignjatije i Melito.
Prikaz kako antitrinitarna logika, dosledno primenjena, na kraju dokazuje da ni Otac ne može biti Bog.